Prevrtljiva sezona inćuna

Inćun se duž Jadrana lovio u velikim količinama i veliki broj domaćih tvornica je u srpanjskom škuru posolio svoje do sada rekordne količine. Na zadarskom se području dnevno solilo i do 200 tona inćuna
Bliži se kraju još jedna sezona ulova inćuna. Početak rujanskog škura predstavlja dio godine kada veliki dio plivaričarske flote kreće put sjevernog Jadrana. Luka Plomin i ostale sjevernojadranske luke naglo postanu premale za sve brodove koji u prvim jesenskim mrakovima kreću za velikim jatima srdele. Kada započnu veliki ulovi srdele, tada prestaju veliki ulovi inćuna. Zadnjih 10-ak godina otkako je započeo veliki rast industrije inćuna, već su uhodani ciklusi izmjene ulova srdele i inćuna te kretanja plivaričarske flote u potrazi za njima.
Do prije 10-ak godina, rujanski škur je predstavljao najvažniji škur u cijeloj ribarskoj sezoni. Naime, 90-ih godina inćun se lovio u malim količinama i to ponajprije zbog toga što tržište inćuna nije bilo osobito razvijeno. Zadnjih desetak godina situacija se toliko izmijenila da je ulov inćuna dobio prioritet u odnosu na srdelu. Cijela ribarska industrija je živjela za prve proljetne škurove kada se počne loviti najveći i najvrijedniji inćun. Zadnje dvije godine se situacija polako uravnotežila. Tržište srdele je zahvaljujući uzgoju tune i tvornicama konzervi vrlo stabilno i u stanju je dnevno prihvatiti velike količine ribe. Možemo procijeniti da su naši riboprerađivači i uzgajivaći tuna u stanju u kontinuitetu prihvaćati 700-800 tona srdele dnevno.
Osvrnimo se na sezonu inćuna koja je pri kraju.
Niže otkupne cijene
Sezona je počela jako loše. Ožujski i travanjski škur su u potpunosti podbacili. Inćuna se lovilo izuzetno malo, a veličina ulovljene ribe je bila nešto manja od one koja se lovila prije nekoliko godina. Dok se prijašnjih godina početkom proljeća znala loviti pecatura inćuna i ispod 30, ove godine su prosječni ulovi bili za barem 5 brojeva manji. Samo najveći riboprerađivači su od kraja travanjskog škura uspijevali posoliti prvi šleper slanih inćuna. U odnosu na prijašnje godine, situacija je bila katastrofalna.
U svibnju su počela ljepša vremena i bolji ulovi. Velićina ulovljene ribe je i dalje bila manja nego prijašnjih godina, ali su ulovi bili znatno bolji. Dok su se prijašnjih godina tijekom svibnja lovili inćuni pecature do 40, ove godine je u lovinama prevladavala riba pecature do 50. Zbog navedenog, dobar dio flote je vrlo rano krenuo put južnog Jadrana u potragu za većom ribom. Nažalost, ti veći inćuni su bili pecature oko 42.
Lipanj je donio još bolje ulove inćuna i mnogi riboprerađivača su počeli puniti svoja skladišta. Naglasimo da su dobri ulovi zabilježeni tijekom svibnja i lipnja, ipak bili nešto lošiji od prosječnih ulova kojih su se zadnjih godina bilježili tijekom svibnja i lipnja.
Povećani ulovi inćuna su počeli smanjivati otkupne cijene inćuna. Paralelno s početkom velikih ulova malog inćuna kod nas, započeo je i veliki ulov malog inćuna na skoro svim mediteranskim lovištima. Umjesto da veliki ulovi razvesele ribare i riboprerađivače, dobrim dijelom su im donijeli i brigu i neizvjesnost. Svjetska kriza se počela itekako osjećati i u ovom delikatesnom sektoru. Fileti slanog inćuna su ipak luksuzna hrana, tako se kriza prenijela i u ovaj sektor.
Rekordni srpanj
Srpanj je donio rekordni škur. Inćun se duž Jadrana lovio u velikim količinama i veliki broj domaćih tvornica je u srpanjskom škuru posolio svoje do sada rekordne količine. Stankovačka Ostrea je primjerice u jednom škuru posolila preko 1.000 tona inćuna, što većina tvornica nije u stanju odraditi u cijeloj ulovnoj sezoni. Na zadarskom se području dnevno solilo i do 200 tona inćuna.
Slično kao i u rekordnoj 2006., naglašavam slično, jer ulovi inćuna po brodu ipak nisu bili toliko izdašni kao prijašnjih godina. Ukupan veliki ulov se zabilježio ponajprije zbog velikog broja ribarskih brodova. Iako su mnoge tvornice bilježile svoje rekordne brojke, ulov po brodu je i ove godine bio u padu. Dodamo li tome da se uglavnom lovio manji inćuna (pecature oko 50) i da je otkupna cijena inćuna pala na najniže cijene u zadnjih 5-6 godina, ribari s ovom sezonom ne mogu biti previše zadovoljni.
Malo velikog inćuna
Tvornice koje su našle tržište za manji inćun su u 2009. napravile pravi posao. Mnogi su riboprerađivači doslovno bježali od male ribe, koja se po Mediteranu mogla dobiti vrlo povoljno. Velikog inćuna je pak bilo vrlo malo, tako da se možemo prisjetiti našeg prošlogodišnjeg članka koji smo naslovili “Za šaku velikog inćuna”.
 Kolovoz je donio iznenađujući pad ulova inćuna. Do polovice škura inćuna gotovo da nije ni bilo, a riba koja se lovila bila je više nego mala. Tek je sami kraj škura donio nešto bolje ulove, a na južno dalmatinskim otocima su se počeli loviti inćuni ekstra klase. Zadnjih godina odlični kolovoški škur je podbacio u količinama i veličini ulovljene ribe.
 Još je rano za podvući crtu i davati ocjenu ulovne sezone inćuna jer će ona u mnogome ovisiti o ulovima inćuna koji će se ostvarivati tijekom podsezone – rujna i listopada. Zadnjih godina u rujnu pa i listopadu još su se znali događati lijepi ulovi inćuna. Ipak krene li sa sljedećim škurom s uobičajeno velikim ulovima srdele na sjevernom Jadranu, to će polako donijeti i kraj ulova inćuna. Otkupna je cijena manjih inćuna na razini otkupne cijene srdele, a s obzirom da su ulovi srdele veći i stabilniji, većina će ribara prioritet dati srdeli.
 Ulovna sezona 2009. u mnogome sliči na prošlu ulovnu sezonu, a znatno se razlikuje od ranijih. Izdašni ulovi inćuna su počeli tek u svibnju, a i dalje se bilježi pad veličine ulovljene ribe. Ukupni ulov će u 2009. vjerojatno biti 10% veći nego lani, ali će ulov po ribarskom brodu biti cca. 10% manji. Vrijednost ukupnog ulova će zbog smanjene veličine ulovljenog inćuna te sniženih otkupnih cijena biti 10-20% manja nego zadnjih godina.

IMPRESIVNA FLOTA I MOĆNA RIBOPRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA

Najvažnija događanja u riboprerađivačkoj industriji u ovoj godini su početak rada Ostree u novom pogonu u Stankovcima, zatim završetak velikog pogona za preradu u Čaporicama kod Trilja, kao i proširenje proizvodnje Adrije u pogon u Benkovcu.
 Danas Hrvatska ima vjerojatno najveću riboprerađivačku industriju u svojoj povijesti, a flota na moru je više nego impresivna. Bez obzira na vrlo burnu i nestabilnu godinu, mislim da će ova godina biti prekretnica u godinama industrije inćuna koje slijede. Završile su godine velikog rasta ribarske flote, a ulov ribe će se vjerojatno stabilizirati na ovogodišnjim brojkama. Riboprerađivačka industrija koja se izgradila i još se gradi donijet će stabilnost cjelokupnom tržištu. U sljedećim godinama svim ribarima i riboprerađivačima glavni cilj će biti podizanje kvalitete i vrijednosti završnog proizvoda.