U vrtić krenulo dvjestotinjak malih Benkovčana

Mikulić nas je izvijestila da je nova pedagoška godina započela prema planu i programu te je broj upisane djece na prošlogodišnjoj razini. U 10-satni program upisano je 131 dijete i to u sedam skupina, a u petipolsatni program je upisano 38 djece raspoređenih u dvije skupine. Za sada je za program predškole prijavljeno 34 djece

Ovih je dana  svoja vrata otvorio i Dječji  vrtić “Bubamara” Benkovac  pa smo u povodu toga porazgovarali s ravnateljicom  Marijom Mikulić.
Mikulić nas je izvijestila da  je nova pedagoška godina započela prema planu i programu te je broj upisane djece na prošlogodišnjoj razini.
Tako je u 10-satni program  upisano 131 dijete i to u sedam skupina od čega su dvije  skupine djece jasličke dobi.  U petipolsatni program upisano je 38 djece raspoređenih u dvije skupine.
 Prvi dan predškole
– Svi programi krenuli su  još prošli tjedan, a jučer je  bio i prvi dan za jesensku  predškolsku skupinu. ‘Proljetni’ predškolci kreću u  veljači 2012. godine. Recimo  i da se program predškole  održava kao trosatni dnevni  program u ukupnom trajanju  od 250 sati godišnje. Za sada  je za program predškole prijavljeno 34 djece, govori Mikulić, napominjući da je ove  godine kod upisa djece u novu pedagošku godinu u odnosu na protekle godine lista  čekanja bila najkraća.
– Na kraju su sva djeca koja  su ispunjavala uvjete za upis  upisana u vrtić. Broj prijava za  upis djece je isti kao lani, ali je  prošle pedagoške godine bilo  više djece koja kreću ove godinu u školu pa se samim time  oslobodilo više mjesta za vrtić.  Kao i do sada, djeca će osim u  centralnom objektu vrtić  pohađati i u objektu ‘Maslina’,  istaknula je ravnateljica.
Ravnateljica Mikulić i pedagoginja Blaženka Bačić između ostaloga podsjećaju da  je odlazak u vrtić ili jaslice  najčešće prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s  većim brojem nepoznatih osoba.
 Traumatično odvajanje
– Često je ovo traumatična  situacija i za dijete i za roditelje jer je ispunjena  strahom od odvajanja te naporima da se dijete prilagodi  novoj situaciji. Dolaskom  djeteta u odgojnu skupinu  mijenja se njegov način  življenja. Dijete upoznaje  skupinu djece, uspostavlja  socijalne kontakte, razvija  komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima. Najveći  dio djece plače ili na neki  drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv.  separacijsku anksioznost.  Ona teško shvaćaju da će se  roditelji vratiti, osjećaju se  ostavljenima, govore naše  sugovornice te ističu da je za  roditelje najvažnije znati da  je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje  ponašanje zapravo pokazuje  da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu.
Pedagoginja Bačić je radi  pripremanja roditelja da pomognu djeci što bržoj i lakšoj  prilagodi jaslicima/vrtiću  individualne razgovore s roditeljima obavila još u lipnju.