Zubar koji je vadio kapitalce

Velikan zadarskog i hrvatskog sportskog udičarenja na moru, naš pokojni sugrađanin Vinko Splivalo, bio je jedan od najvećih sportaša Zadra prošloga stoljeća. Prvi i trostruki pojedinačni prvak Europe, što je u ono doba značilo i najbolji na svijetu jer su se svjetska prvenstva u ovome sportu počela održavati tek od 1966. godine. Uz to nositelj deset medalja, od kojih sedam zlatnih u tada zadarskoj disciplini panulavanju. Prvi velikan među sjajnim zadarskim sportskim udičarima, začetnik Zubacovog zlatnog puta po europskim i svjetskim morima i natjecanjima.
Začetnik zlatnog niza
Vinko Splivalo inače je bio poznati zadarski zubar. Viši zubar koji je, aludirajući na sportski ribolov, vadio kapitalce. Uz sjajne natjecateljske rezultate više od 20 godina bio je čelnik zadarskoga kluba Zubatac, sportsko-ribolovnoga društva koje se danas može podičiti s više od 150 pojedinačnih i momčadskih odličja sa svjetskih i europskih prvenstava, od kojih čak više od 60 zlatnih. Kolikogod je bio veliki panulaš, isto toliko bio je i neumorni organizator, animator i odgajatelj.
– Za razvoj sportskoga udičarenja u Zadru presudan je bio povratak iz Zagreba zubara Vinka Splivala. On je u našem klubu mnoge stvari postavio na pravo mjesto. Omasovili smo se, educirali i počeli su stizati vrhunski rezultati. Najveći među njima je osvajanje naslova europskih prvaka na prvome takvom prvenstvu održanome 1958. u našim Kornatima. Nakon toga nastavljen je niz takvih rezultata te smo bili višestruki europski i državni prvaci – tako je o Vinku Splivalu govorio također pokojni velikan sportskoga udičarenja u Zadru Nikola Mike Repanić, Splivalov prijatelj i sureprezentativac.
U Kornatima se Vinko Splivalo okitio prvim pojedinačnim, a s Nikolom Repanićem i Stankom Švorinićem, također članovima zadarskog Zubaca, i s ekipnim naslovom prvaka Europe. Neki su taj pothvat omalovažili, kao lako ga je bilo postići u svome moru, kojeg su dobro poznavali za razliku od ostalih reprezentacija, koje su u Kornatima prvi put lovile. Da nije tako, da su pravi meštri svugdje i uvijek meštri, zadarski panulaši dokazali su na sljedećem prvenstvu Europe, koje je 1959. održano u Livornu. Prvaci su opet bili Vinko Splivalo i Jugoslavija u prošlogodišnjem zadarskom sastavu. O tome pothvatu veliki prvak govorio je:
– Od svih odličja, koje sam osvojio, najdraža su mi iz Livorna 1959. godine. Bio sam prvi ispred dva njihova udičara. Pobijedio sam ih u njihovom moru, a zna se da im po opremi i tehnologiji u svijetu nema ravnih. Sve su pokušali ne bi li nas spriječili. Na treningu su nas odveli gdje nema izobilja ribe, podvalili nam i tunju i ješku, ali sam od običnih ribara saznao gdje i kako treba loviti. Lovila se mala ušata u plitkome moru, a ipak mi je uspjelo uloviti 73 komada jer sam primorao barkarjola da stalno kruži na mjestu gdje sam ulovio prvu. Tu pobjedu Talijani nam nikada nisu oprostili i već 1962. ponovno su se prihvatili domaćinstva prvenstvu Europe, ali je Jugoslavija opet bila prva, a ja sam dodao pojedinačnu brončanu medalju. Bio sam im doista crna mora.
Brodica za nagradu
Treće pojedinačno europsko “zlato” zadarskoga zubara i panulaša posebice je vrijedno. Uzeo ga je u Warnemündenu, gradiću u blizini Rostocka. Opet je uz Splivala prvakom postala i državna reprezentacija.
– Na tome se prvenstvu prvi put lovilo u tri discipline i meni je uspjelo što nikada nikome drugome nije. Pobijedio sam u udičarenju na markelu, bio drugi loveći bakalar i treći u lovu na dno. Na jednom prvenstvu tri pojedinačne medalje. Direktor roštočkog brodogradilišta toliko je bio oduševljen mojim ribarskim umijećem, da mi je darovao brodicu. Tamo mi nitko nije vjerovao da sam zubar, a ne profesionalni ribar.
Vinko Splivalo izvlačio je odličja za državnu reprezentaciju deset godina. Za zadarski Zubatac još toliko, a onda se povukao u korist mlađih. Povukao se natjecateljski, ali s udičarenjem se družio još godinama, dok god mu je narušeno zdravlje dozvoljavalo. Svi koji smo ga poznavali cijenili smo ga kao čovjeka vrlo rječitog i duhovitog, uvijek spremnog na šalu i posebice na pjesmu. Imao je izrazitu vedrinu karaktera i širinu duha. Užitak je bio s njim pričati, a još više slušati ga. Mnogi ga Zadrani znaju kao vrhunskoga sportskog udičara i kao vrsnog zubara, a malo tko zna da je Vinko Splivalo bio znamenita osoba i prije dolaska u Zadar.
Prvi zubar u oslobođenom Zadru
– Misliš na moje životno razdoblje za Drugoga svjetskog rata i u prvim poratnim godinama. S prijateljima sam kompletnu moju zubarsku opremu rastavljenu i u ruksacima prenio na Mosor i tamo postao komesar partizanske bolnice i saniteta u 26. diviziji. A osnivač sam i prve zubne ambulante u Zadru odmah nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Došao sam u Zadar naredbom, a naredba je također bila i da osposobim zubnu ambulantu. Dali su mi od nekog zubara zaplijenjenu Siemensovu zubarsku opremu, neispravnu, jer je u bombardiranju oštećena. Snašao sam se. Zamolio sam da mi ustupe jednog zarobljenog Nijemca koji je prije rata radio u Siemensu i on ju je popravio. Kako sam tada bio jedini zubar u gradu, redovi ispred moje ambulante bili su vrlo dugi.
Posljednjih godina života slabo je i gotovo nikako vidio, ali dok ga je snaga kako tako služila, za lijepih dana rado je sjedio ispred kafića u Ljepotici gdje je stanovao.
I tada je bio vedrog duha i stalno pjevušio. Pjevao je jednako dobro kao što je panulavao, a društvo je obožavao. Zadar također.
– Nema grada na svijetu kao što je Zadar, a bar sam ja svijeta prošao pa imam pravo tako tvrditi, govorio je o Zadru rođeni Jelšanin.
Kad je već teže obolio, često mi je, dok sam pisao monografiju Zlato i srebro Zubaca, u kojoj je on bio jedan od glavnih junaka, znao reći: – Da mi je samo dočekati tu knjigu.
Dočekao ju je pet mjeseci prije smrti. Kad sam mu je u njegovom stanu uručivao, bio je uzbuđen i sretan.
– Eto, neka sam je dočekao. Sad će sve to meni moja Mandica pročitati.
Bilo je to, nažalost, posljednje moje viđenje s tim velikim sportašem i čovjekom, o kojemu su svi lijepo govorili, a njegov nasljednik u Zubacu i reprezentaciji Petar Sviličić, također pokojni veliki prvak, posebice:
– Ribu sam lovio otkada znam za sebe i u ribarenju nema toga što mi nije poznato, ali u sportskom udičarenju sve što sam naučio i postigao mogu zahvaliti mojim prethodnicima i učiteljima Nikoli Repaniću i naročito Vinku Splivalu. Bili su sportaši, pedagozi i ljudi izvan mjerila.
Vinko Splivalo napustio nas je u siječnju 2004. godine u 86. godini života. Otišao je u legendu, a njegov Zubatac ovjekovječio ga je davši klupskoj udičarskoj školi njegovo ime.