U Hrvatskoj snažno raste spirala netrpeljivosti i zločina iz mržnje. Broj presuda je, međutim, vrlo siromašan

Prema podacima vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina broj prijavljenih kaznenih djela zločina iz mržnje u Hrvatskoj lani je porastao za više od 50 posto u odnosu na pretprošlu godinu te se udvostručio u odnosu na 2017. Dok se prikupljaju podaci za tekuću godinu, prošle je 2019. policija registrirala 51 kazneni slučaj u odnosu na 33 zločina iz mržnje preklani i 25 u 2017. godini. Samo u prošloj godini tužiteljstvo je postupalo u čak 117 slučajeva mržnjačkih napada što, s obzirom na uvećani broj, uključuje nedovršene predmete iz ranijih razdoblja.
Nažalost, broj pravomoćnih osuđujućih presuda protiv napadača prilično je siromašan – lani ih je bilo tek 10, a zbog aktualne zdravstvene krize na izmaku godine broj presuđenih predmeta mogao bi biti u najboljem slučaju isti ili pak jednoznamenkasti. Moglo bi se zaključiti i da je broj zločina iz mržnje zapravo malen u odnosu na stvarni broj incidenata i napada koje prijavljuju pojedinci i nevladine organizacije. Nažalost, mnoge žrtve često i ne prijavljuju policiji da su bile meta napada a i sami policijski službenici tijekom intervencija zbog ozlijeđenih ne prepoznaju da je riječ o kaznenom djelu motiviranom mržnjom prema pripadniku manjina. Zločin iz mržnje Kazneni zakon RH definira kao kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta.
Svi izneseni podaci o broju zločina iz mržnje uključuju nedjela javnog poticanja na nasilje i mržnju prema članku 325. Kaznenog zakona koji definira kaznenu odgovornost za sve osobe koje putem medija ili na javnom mjestu potiču na kriminogeno ponašanje protiv manjinskih društvenih skupina. Uz poslovično divljanje govora mržnje na društvenim mrežama u komentarima ispod problematskih članaka na web-portalima tom popisu trebaju se dodati i lista opskurnih desničarskih i proustaških siteova s tekstovima u kojima se nesmetano vrijeđaju manjine i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Nedavno je jedan takav huškački medij ciničnog imena umjesto kaznene prijave dobio i financijske dotacije resornog Ministarstva kulture.
No, to je praksa koja se ionako već dugi niz godina kontinuirano primjenjuje i za nekoliko sličnih sramotnih tiskanih i web-izdanja. Bilo bi naivno zaključiti da je posrijedi opetovano birokratsko neznanje i glupost ljudi iz ministarstva. Kad se govori o zločinu iz mržnje na razini blaže sankcije, odnosno prekršaja, brojke nisu ništa manje poražavajuće. Lani je tako Ured za ljudska prava registrirao 48 prekršaja i tek 11 pravomoćnih osuda protiv prekršitelja. U jednom od izvješća Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI), čije preporuke i analize o državama predstavljaju važnu strategiju i pravac na polju borbe protiv zločina iz mržnje detektiran je problem koji ima Hrvatska. U dokumentu ECRI-a upozorava se kako se mnogi zločini iz mržnje u RH izbjegavaju procesuirati kao kaznena djela, a završavaju kao prekršaji, unatoč činjeničnoj težini samog nedjela. Zaključak je kako Hrvatska ima pogrešnu praksu koja rezultira izostankom preventivnog učinka kaznenog progona i dosljedne zaštita prava žrtava. Komisija je upozorila i na porast govora mržnje prema građanima srpske nacionalnosti, LGBT zajednici i Romima, kao i na fizičke napade protiv tih skupina i njihove imovine. Izvješća međunarodnih organizacija o Hrvatskoj pokazuju i porast mržnje prema migrantima na osnovi njihove muslimanske vjeroispovijesti.

Vinovnici nedjela
Iza ovih opisa i brojki kriju se poznate i manje poznate traume žrtava i njihovi napadači, pretežito mlađi izvršitelji nedjela koji potječu iz obitelji kompleksnih socijalno-ekonomskih i emocionalnih odnosa. Generalno, za vinovnike nedjela iz mržnje zaključuje se da potječu iz disfunkcionalnih ili razorenih obitelji, odnosno da je riječ o mlađim punoljetnicima koji žive s jednim roditeljem, kod rodbine ili u domskom smještaju. No, to je samo djelomično točno jer, nerijetko, ti mladi ljudi dolaze iz naizgled »običnih«, neproblematičnih obitelji, od roditelja koji nisu imali sukobe za zakonom da bi negativni utjecaji prešli na mlađe. Zapravo, iz naših dosadašnjih članaka kada smo se osvrtali na obiteljsku anamnezu posrnulih sinova i kćeri i njihovih motiva često bismo nailazili na svjedočenja susjeda i znanaca »o finoj i pristojnoj familiji«, »momka koji uvijek pozdravlja«, pa i na one površne opaske, »svake su nedjelje na misi«. Doista, mladi kriminalci nerijetko dolaze iz naizgled urednih, tzv. »konzervativnih obitelji«, na glasu sa strogim i pravednim očevima, očevima koji puno rade i dobro zarađuju dok su supruge doma s predvidljivom ulogom glavne i jedine odgajateljice. No, iza te nametnute posloženosti uloga i prividne discipliniranosti koju primarno jamči egzistencijalno-materijalni kriterij prečesto se pojavljuje manjak zdravih emocionalnih odnosa među članovima obitelji, društvene empatije i kritičnosti prema vanjskom svijetu, iskrenih pa i otvoreno polemičnih razgovora roditelja i djece koja su u školi ili društvu naišli na prve zametke govora zla. Umjesto zdrave komunikacije njeguje se podređenost i šutnja koja će se prije ili kasnije izroditi u gnjev i srdžbu i jedino ispoljiti prema vani na pogodnu metu, nekog slabijeg od sebe. Tko je sinu ili kćer trebao reći da su riječi »Cigan«, »peder« uvrede za ljude a ne šala i pošalica, ako ne upravo roditelji. Koliko danas majke i očevi razgovaraju i objašnjavaju potomcima da nije nikakav problem što se u reklami za sok dva momka drže za ruke ili što po dječaka iz razreda u njihovoj školi dolaze »dvije mame«…
Naravno, dio krivice leži i na školama, javnom obrazovnom sustavu koji bi trebao biti i svojevrsni korektiv usmjeren protiv neznanja i predrasuda a ne samo kao mjesto na kojem se bubaju podaci i izračunavaju matematičke jednadžbe. Za sve devijacije uobičajeno će se kriviti ulica i loše društvo a susjedi će se čudom čuditi i govoriti kako nisu mogli ni zamisliti da je njihov mladi pristojni susjed bio taj koji je pisao ustaške grafite po ulici, mlatio »pedere«, »Srbe«, dilao drogu, kamatario i napadao fizički slabije od sebe. Zločini iz mržnje ne događaju se samo u urbanim i suburbanim getima većih gradova. Čak štoviše, manja mjesta, nerijetko izolirana od velikih događaja i zbivanja ali dovoljno blizu urbanih središta postale su male tempirane bombe za nasilne incidente. Mjesta u kojima svi sve znaju o svakome a po potrebi se šuti. Ilustrativni primjer sumraka zdravog razuma bio je slučaj premlaćivanja mladića s invaliditetom u Kaštel Štafiliću, 19-godišnjaka s posebnim potrebama iz socijalno ugrožene obitelji. Usred bijela dana na ulici, ispred crkve batinali su ga i otvoreno ponižavali prijatelji koji su ga prethodno vodili na vjersko slavlje. Napad se dogodio još 22. kolovoza no tek prošlog vikenda javnost je na najgori mogući način doznala što se zbilo. Netko od nasilnika pustio je snimku iživljavanja na Facebooku smatrajući to jako zabavnim. Zgrožena javnost digla se na noge.

Kriminalci u usponu
Dvojica mladih napadača B.K. i M.P. iz Kaštel Štafilića od kojih je jedan maloljetnik poznati su od ranije policiji, na glasu kao mladi kriminalci u usponu. Jedan od batinaša čak je i sportaš, kick-boxer, član lokalnog boksačkog kluba koji ga je po objavi detalja napada promptno izbacio iz članstva. Kako smo pisali na našim stranicama, splitsko-dalmatinska policija utvrdila je da su od žrtve pokušali iskamčiti navodni dug, iznos od 2000 kuna i ultimativno tražili da im preda novac. Kako bi mu utjerali strah u kosti fizički su ga napali, udarajući ga nekoliko puta po glavi i tijelu dok se on nemoćno pokušao obraniti od udaraca. Dvojac je imao u društvu još dvojicu kompanjona koji su »statirali« i snimali iživljavanje ne pokušavajući zaustaviti divljanje svojih prijatelja. Dan poslije, 23. kolovoza, žrtva je maloljetnom napadaču čak i predala skuter, kako bi namirila navodni dug. No, mladi nasilnik motor ipak nije htio zadržati nego ga je vratio poručujući mu kako više nema dugova. Netom po objavi snimke napada medijima se javila žrtva i njegov otac koji je u razgovoru priznao da je kod sina uočio neobični strah i nemir. Kad je nekako došao do posjeda snimke i ugledao sina kako ga tuku, pozlilo mu je.
Prema njihovim riječima tjedan dana prije napada mladići su svi zajedno otišli u Sinj na proslavu Velu Gospe. Dogovorili su da svatko od njih ponese po 200 kuna za piće, hranu i gorivo za put. No, mladić koji je bio u njihovom društvu novca nije imao a oni su ga svejedno odveli i tobože sa zadovoljstvom počastili. Idućeg vikenda »počastili« su ga batinama i prijetnjama a dug od 200 kuna u tih je tjedan dana narastao na 2000 kuna. Žrtva koja je dobila nekoliko jakih udaraca u glavu i tijelo izvukla se, srećom, bez težih ozljeda. Sudac istrage Županijskog suda u Splitu odredio je obojici nasilnika jednomjesečni istražni zatvor zbog iznude ali i zbog dilanja marihuane koju su prethodno u nekoliko navrata prodavali žrtvi. Dvojac će iza rešetaka provesti mjesec dana zbog opasnosti od ponavljanja nedjela i utjecaja na svjedoke.

Nedopustiv čin
Opravdano, mučni incident u Kaštel Štafiliću oštro je osudila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak upozoravajući da cijeli slučaj ima obilježja zločina iz mržnje. No, u ovom konkretnom predmetu, sudeći po dosadašnjim izvještajima, policija nije prepoznala elemente napada iz mržnje, iako je u pitanju napad na mladića s posebnim potrebama na što ukazuje pravobraniteljica Slonjšak:
– Upotreba fizičke sile i nadmoći mladih ljudi prema nejakom i nezaštićenom vršnjaku složenih obiteljskih i životnih prilika, nedopustiv je čin koji zahtijeva moralnu i sudsku osudu. Iz konteksta cjelokupne situacije i dostupnih informacija pretpostavljamo da je žrtva odabrana od strane nasilnika upravo zbog određenih osobnih karakteristika i teškoća koje ima, a što kaznenom djelu daje obilježje zločina iz mržnje. Zločin iz mržnje kao kazneno djelo počinjeno upravo zbog određenih osobina žrtve, među kojima i postojanja određenog oblika invaliditeta, prestaje biti problem samo žrtve i počinitelja već je širi društveni problem koji zahtijeva angažman svih resursa u zajednici. Kazna izrečena prema izvršiteljima nedjela osim retribucijskog, nužno mora imati i odgojni karakter u svrhu otklanjanja uzroka takvog ponašanja, a žrtvi je potrebno osigurati psihološku pomoć radi prevladavanja traume prouzrokovane napadom. U tom smislu zahtijevamo žuran angažman svih za to nadležnih tijela, kako pravosudnih tijela tako i nadležnog centra za socijalnu skrb – poručila je Slonjšak apelirajući i na medije da se suzdrže od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja osobnih i obiteljskih prilika žrtve koje može dovesti do njegovog dodatnog traumatiziranja.
No, možda su upravo mediji odigrali jednu važnu ulogu prema građanima i buđenju empatije u javnosti. Podsjećamo, proslavljeni domaći kick-boksač i bivši K-1 prvak Antonio Plazibat pokrenuo je akciju pomoći u hrani, odjeći i potrepštinama za obitelj žrtve a u kampanju su se uključili i drugi sportaši iz Kaštela, Splita pa čak i iz inozemstva. Riječ je o peteročlanoj obitelji na socijalnoj pomoći o kojoj se brine samohrani otac. Svaka pomoć dobro će im doći i poneka lijepa riječ ohrabrenja. Nenadano, ovaj slučaj bit će upamćen po još jednoj svijetloj točki. Otac jednog od napadača posjetio je oca premlaćenog mladića i osobno se ispričao. Dva oca smogla su hrabrosti da se pogledaju oči u oči i iskreno razgovaraju. Tata trećeg još nije.

Optužnica za proustaške huligane

Protiv šestorice proustaških huligana pripadnika Bad Blue Boysa koji su 11. lipnja na zagrebačkoj Kustošiji izvjesili jezivi transparent »’Jeb.. ćemo srpske žene i djecu« i skandirali ustaške pozdrave podignuta je krajem srpnja optužnica zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju. Slučaj koji je postidio Zagreb rezultirao je uhićenjem jedva punoljetne šestorke kojoj je određen istražni zatvor. Čak, štoviše, tužiteljstvo je za njih tražilo i produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja nedjela. Riječ je o jednom 21-godišnjaku, trojici 20-godišnjaka i dvojici 22-godišnjaka. Zanimljivo je da su svi redom priznali krivnju, ne otkrivajući zapravo tko im je nalogodavac i mentor. U optužnici Općinskog državnog odvjetništva navodi se da su se zajedno i po dogovoru okupili s više nepoznatih osoba, što je zanimljiv podatak za širu raspravu. Prvookrivljeni 21-godišnjak samostalno je izradio transparent uvredljivog sadržaja za osobe druge nacionalnosti, pri čemu je u zadnjoj riječi stilizirao slovo ‘u’, uz tekst koji potiče na nasilje i mržnju prema pripadnicima nacionalne manjine u RH, istaknuli su iz Tužiteljstva. Zaključeno je kako su okrivljenici bili motivirani netrpeljivošću prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i da su namjeravali izazvati nasilje i prijezir prema osobama druge nacionalnosti paleći baklje i glasno skandirajući. Samo dva dana nakon mržnjačkog orgijanja na Kustošiji, na Borovju pojavio se sramotni grafit koji je pozivao na nasilje prema Srbima dok je druga gadost na zidu osvanula u Svetoj Klari.