Prvo špirit, pa rakija

Slika korisnika admin
rakija1
Velimir BRKIĆ
Došlo je vrijeme destilacije rakije

Stare vrške kale i kalete u Gornjem i Donjem selu ovih je dana prošarao miris jeseni, podsjećajući nas na bogate tradicijske običaje koji su niknuli na tom području, a koji žive još i danas. Kuhanje, varenje, pečenje ili proizvodnja rakije u bakrenim kotlovima stari je zanat koji se u Vrsima njeguje još od davnina, no ono što je posebno zanimljivo jest činjenica kako ima puno mladih ljudi koji zadovoljno i spretno nastavljaju započetu obiteljsku tradiciju.

Veliki "kota" za pečenje rakije u Vrsima danas posjeduje obitelj Vukić, Boris i Branimir znani Grandovi, Stipe i Josip Velčić Jotalin, Šime Stošić Ćimo, Dinka Maraš Tajnikova, Mladen Utković Klimentov, Ante Perinić Pasić....

"Kalajsanje kube"

Za "kalajsanje kube", lemljenje poklopca kotla kositrom čistoće 97 posto, već tri desetljeća je zadužen bivši pomorac Joso Maraš Burza.

Koriste se ostaci od prešanja grožđa, grožđanog masulja, takozvana dropa ili pajca, a kotlovi su u punom pogonu. Proizvodi se lozovača, nekada vrlo poznata, a i danas uvijek tražena. Po samoj koncepciji postupak je vrlo jednostavan. Lozovača je proizvedena destilacijom fermentiranog dropa na specifičan način, tradicionalnom tehnologijom. Pod opremu spada "kota" u kojem se nalazi i posuda u koju stavljamo drop, cijev s kapom kroz koju prolazi nastala para, rakija, i "kaca" u kojoj se rakija, prije nego isteče u posudu hladi. Tu je i "gradacijun" za mjerenje jakosti rakije. Prva koja poteče zove se špirit, jaka je, od 25 gradi. Potom curi "normalna" rakija do 20 gradi. I rakije (kao i vina) zahtijevaju stanovito vrijeme starenja kojim postaju harmoničnog okusa, pitkije, mekše i izraženijeg bukea.

- Kada pretočim mošt iz maštela u bačvu na daljnju fermentaciju, drop pokrijem najlon folijom na koju stavim teret da iz njega istjeram što više zraka i nakon petnaest dana pečem rakiju, saznajemo tehnologiju proizvodnje rakije Ive Deše Grmina.

Dobra za zdravlje

Pečenje rakije Dalmatincima, a Vršani su to od glave do pete, nije tek puki posao koji se odradi na brzinu nego tradicija, običaj koji ima svoje zakonitosti, trud koji se na kraju isplati litrama i litrama lozovače koja ugodno grlo grije. Stoljećima gotovo da se ništa nije mijenjalo. Nema nikakvih novih strojeva i uređaja! Jednostavna destilacija, plodovi prirode i pozorno čuvanje uz kotao da sadržaj ne bi zagorio, dovoljni su da bi domaća rakija bila doista odlična. Mnogi kažu kako je rakija vrlo dobra za zdravlje, naravno, u vrlo umjerenim količinama. U Vrsima se proizvede, govore sugovornici, minimalno 35.000-40.000 litara rakije lozovače.

- Rakija, po staroj dobroj navadi, svjedoči svim važnim trenucima života, govori Ante Božić Bas koji je s Ivicom Božićem Brštulinom i ostalim društvom jedan od onih koji shodno stoljetnoj dalmatinskoj, vrškoj tradiciji ne propuštaju prigodu da svakodnevno svrati do kotla na prijateljsko druženje, priče i prigovaranja uz degustaciju nove rakije, "teću" vina, pivu i obveznu gradeladu ili lešadu.

I u Vrsima je običaj, moglo bi se reći zakon, da se pečenje rakije vlasniku kotla ne plaća u novcu već isključivo u naturi.

- Od kad sebe znam pečenje rakije se plaća po jednostavnoj formuli "pet litara vlasniku dropa, šesta litra vlasniku kotla". To je tradicionalni "ušur", objašnjava baka Filomena Grandova koja se može pohvaliti da u obitelji imaju najveći kotao u Vrsima, zapremnine od čak 350 litara.

Vrško ne skrivanju s kotlovima

Osim lozovače u Vrsima se proizvode i hektolitri dobro znane travarice. Jedna od najpoznatijih i najkvalitetnijih svakako je travarica koju proizvodi Ante Maraš Trtak. Rakiju proizvodi od petnaestak vrsta ljekovitih trava od kojih je najvažnija slavuja (kadulja), ali u sastav ulaze i mnoge druge biljke, vrisak, koromač, divlja metvica, lovorov list, ružmarin, majčina dušica....

Posebna je vrška osobitost i proizvodnja likera od maraške. U vrškom "cherry brandyju", okus maraške toliko je intenzivan i ugodan kao da jedete svježe maraske.

- Vrški "sherry brandy" se proizvodi na tradicionalni način, tako da se svježi tek ubrani plodovi maraške potapaju u rakiju. Red maraške, red šećera, malo umrvljene kore cimeta itd. U sredini "damižane" ili tegle zbog arome stavi se određena količina špica od maraške i pola šipke vanilije. Do vrha se nalije rakija, zatvori i stavi na sunce kojeg mora biti maksimalno tri sata dnevno. Poslije tri mjeseca se ocijedi, prelije u boce. To je, kaže Boris Vukić Gavun, umijeće i iskustvo.

Ono što je posebno interesantno vezano uz ovu vršku priču jest pravo prijateljsko druženje i večere kod kotlova gdje se svakodnevno skuplja i zabavlja uz miris minulih vremena. Tradicija se nastavlja.

- Za nadati se da će i pri ulasku u Europsku uniju Hrvatska sačuvati običaje i tradiciju pa očekujemo da se očuva i običaj pečenja rakije, a ne da nam ga zabrane pa da se, kao da je vrijeme neke prohibicije, skrivamo s kotlovima, pribojava se Miro Perković Bimbov.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno