Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Kao naše bake…

05.10.2011. 22:00


GRLICA I NJEN GRLAN
Nekako sam, otkako je umro Joško Martinović, zazirao gledati “Globalno sijelo”, jer sam stalno mislio kako bez njega to nikad neće biti isto. I nije isto, jer Joško je bio jedan i jedinstven, ali to ne znači da nasljednici loše obavljaju svoj posao. Prošli su tjedan bili sasvim solidni. Vidjeli smo nekoliko zanimljivih priloga među kojima se meni najviše dopao onaj o gospođi Terezi koja u prizemlju svoje zgrade u zagrebačkom naselju Zapruđe ima malu krojačnicu u kojoj je udomila jednu invalidnu grlicu koja ne može letjeti pa sada svi žive u slozi i zadovoljstvu, kao što bi i trebali živjeti normalni ljudi i životinje. Ali, moram vam otkriti da vrijedna krojačica nije jedina sa svojom dobrotom. Naime, moji dragi prijatelji žive u istom kvartu, na šestom katu i njima je na roletama jedan par ptica (grlica i njen grlan) savio gnijezdo u kojem su se uskoro našla i jaja. I sada ti moji prijatelji (koji su po tom pitanju, usput rečeno, luđi i od mene), da ih ne bi uznemiravali u njihovom stanovanju i roditeljstvu, već neko vrijeme uopće ne diraju taj prozor, ne otvaraju ga, ne zatvaraju, ne spuštaju roletu, iako im sunce tuče u glavu, a kiša natapa parket. Neki primitivac bi im rekao da su ludi, a ja im poručujem da Bog sve vidi i sve čuje i da je to dovoljno.
PORAĐANJE U VLASTITOM DOMU
Slučajno okrenem na HRT2, a tamo jedna žena ozarena lica s osmijehom koji odaje neizmjernu sreću i s pogledom kojim gleda u kameru, ali koji je takav da pomisliš da gleda nešto nekoliko milja daleko, nešto priča. Govori nam ta žena o tome kako je svoje dijete rodila sama, bez ičije pomoći, u vlastitom domu i kako je to nešto predivno, jedinstveno, jedini put ka vječnoj nirvani i ravnoteži duha, tijela i svijeta koji to tijelo okružuje. Ona kaže da je pri porodu upadala u stanje ekstaze i govori sve samo da mi, s ove strane ekrana, pomislimo kako s njom nešto nije u redu. Jer, igrati se s jednom tako ozbiljnom stvari kao što je rođenje djeteta, uistinu nije neki jako pametan potez, a još je gore pozivati se na tradiciju “kako su naše bake nekada mogle…”, i slične tlapnje. A ako ćemo tako razmišljati, ako ćemo bagatelizirati znanje jednog ginekologa koji se deset godina učio i specijalizirao, ili ako ne priznajemo sposobnosti jedne primalje s dvadesetak godina iskustva, onda je pitanje kome se obratiti ako dijete, primjerice, zapne u porođajnom kanalu? Hoćemo li se opet liječiti pijavicama i puštanjem krvi (iako, da se razumijemo, nisam pristalica ni aktualne globalne farmakomanije)? Vrlo uznemirujuće, a još i na državnoj televiziji.
ZATVORENICI I ČUVARI
Nova tv i inače prednjači u, u najmanju ruku, čudnim filmovima, a ovoga su vikenda opet bili u svom elementu. Akcija, pucnjava, ubijanje, krvi i sukrvice na svakom koraku. Bila je i jedna komedija s Adamom Sandlerom, koja se zove “Zatvorski krug”. U njoj se skupina zatvorenika priprema za ragbi (ili kako se već zove taj američki nogomet) utakmicu protiv zatvorskih čuvara. U čemu je problem? U tome što su zatvorenici prikazani kao simpatični nestašci, dok su čuvari manje – više (u stvari više) sadistički, bezobzirni nasilni tipovi bez srca i duše, a najgori je naravno ravnatelj, kao uostalom i u svim (američkim) zatvorskim filmovima. Utakmica je prekrasna. Lakat u bradu, kopačka u čelo i ostale draži ovog sporta sigurno će naići na puno simpatija i kod naše omladine, a osobito one koja ima problema s nasiljem, sa samim sobom i sa zakonom. Očigledno je da su se i scenaristi i producenti i redatelji malo zaboravili, ali i oni koji su ovaj film otkupili i prikazali ga. Naravno, ne treba ni napominjati da film u gornjem lijevom kutu ekrana nema onu famoznu oznaku o dobnoj granici, tako da se ova rijetko viđena količina nasilja i batina preporuča i najmlađima. Jer onaj koji se ne razumije u pravila ragbija s pravom može zaključiti da cilj igre nije postići zgoditak nego poslati što više protivničkih igrača na traumatologiju (ili na groblje), a da i ne govorimo da se eksplicitno vrši podjela na kriminalce kao dobre i policajce kao loše i to bez iznimke. Vrhunac je pak izjava jednog zatvorenika koji pred izvođenje kaznenog udarca kaže doslovno “Bože, ako mi sada pomogneš prestat ću varati svoju ženu s crncima”. Mislim da komentar nije potreban.
Netko će s pravom pitati zašto ja uopće i gledam takve filmove. Odgovor je jednostavan – ili to, ili na prvom programu “Nedjeljom u 2” u kojem Stanković s političarem razgovara o predstojećim izborima. Eh, da, još nešto. Što mislite, tko je na kraju pobijedio polaganjem u zadnjoj sekundi utakmice? A što pitam kada sigurno znate…
[email protected]