Na Dračevcu je obranjen Zadar

Prvi put nakon završetka Domovinskog rata Dan obrane Grada Zadra obilježen je na samoj prvoj crti bojišnice, na Dračevcu. Mjesto je to na kojem je spriječen prodor snaga tadašnje JNA i na kojem su hrvatski vojnici u protunapadu odbacili neprijatelja na polazne položaje.
Obilježavanje je počelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća poginulim braniteljima Zadra koji su na Dračevcu položili svoje živote na oltar Domovine. Svi nazočni poklonili su se uspomeni na Josu Runjića, Damira Zdrilića Miroslava i Janka Pericu te Mladena Šimundžu. Nedaleko od mjesta pogibije podno postolja na kojem je postavljen pogođeni tenk T-55, otkrivena je i spomen ploča braniteljima Zadra.
Prvi se nazočnima obratio zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić koji se sjetio tih sudbonosnih dana 1991. Podsjetio je da se i prije 4. listopada 1991. čarkalo oko Zadra te pucalo na grad. Međutim, tog je dana počeo okrutni napad.
– Srpski neprijatelj je tad krenuo u konačno osvajanje grada i ovog područja. Oko 14 sati, počeo je suludi ali dugo vremena pripremani napad na grad. Tuklo se po svemu: muzejima, bolnicama, crkvama, stambenim objektima. Sad se prisjećamo prekomjerne topničke paljbe koja se stavlja našim generalima na teret. Agresorova vatra na Zadar bila je precizna, ali po civilnim objektima, rekao je zadarski gradonačelnik.
Ipak Zadar je i tad živio iako je bilo dosta improvizacije, ali i organizacije. Unatoč svih bombi i granata, aviona i brodova,  Zadrani se nisu dali u tim sudbonosnim danima.
–  Zato svi koji ste danas ovdje trebate biti ponosni, ai mi svi skupa s vama. Unatoč slaboj naoružanosti, zaustavili ste neprijatelja baš ovdje na Dračevcu. Na ovom mjestu pogođen je tenk kao simbol zaustavljanja neprijatelja. Danas slavimo i gospodina Željka Vujića koji je pogodio tenk, ali sve one branitelje preko Bilog Briga i Čubrijana sve do Bokanjca koji su obranili grad, rekao je  Zvonimir Vrančić.
Nazočnima se obratio izaslanik predsjednika republike Ive Josipovića, načelnik stožera Hrvatske kopnene vojske brigadni general Mladen Fuzul. General Fuzul je podsjetio da je Zadar tih dana napadan s više od 250 topničkih sredstava. Grad su razarali njegovi dojučerašnji stanovnici. Mržnju prema imenu Zadar pokazali su upotrebom zrakoplovstva i brodoma JRM koji su tukli iz Zadarskog kanala sve da bi, kaže Fuzul, ispunili obećanje dano na krajinskoj televiziji da će za nekoliko dana piti kavu na zadarskoj Kalelargi.
–  112. brigada, legendarna 4. gardijska brigada, postrojbe policije i Zbora narodne garde, dragovoljci i rajonski štabovi nisu to dopustili. Odbili smo ih i na Dračevcu i na Bokanjcu, te blokirali vojarne u samom gradu. U idućih desetak dana JNA je napustila Zadar. Nažalost tih dana poginula su 23 civila, a u Medicinski centar dovezene su 84 ranjene osobe. No znali smo da je grad obranjen i da će se, kako je to pokazivao stoljećima, oporaviti i od ovog rata, rekao je između ostalog general Fuzul koji je nešto kasnije uručio odličje Anki Matak, majci pokojnog hrvatskog vojnika i časnika  Nenada Mataka Mehe.
Mehu je posthumno odlikovao predsjednik republike Ivo Josipović i to Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Nakon službenog dijela obilježavanja sjećanje na dane obrane grada  obnovio je i zapovjednik 1. bojne 4. GBR brigadir u mirovini Milan Perković. Perkovićeva 1. bojna 4. GBR branila je područje od Jadranske magistrale kod Bibinja do izlaska iz Zadra prema Bokanjcu.
–   Splet okolnosti je bio da se baš mi nalazimo na njihovom glavnom pravcu napada. Prema dokumentima zapovjednika Kninskog korpusa JNA generala Milana Vukovića kojima raspolažemo danas, vidljivo je da su namjeravali ući u Zadar. Planirali su to pravcem preko Križa, Babinduba, Dračevca i Ploče, a cilj je bio s istim postrojbama izbiti u Gaženicu. Srećom da smo mi imali obranu zasnovanu na starim talijanskim bunkerima iz Drugog svjetskog rata. Uz pripadnike 4. GBR tu su nam pri ruci bili i domaći ljudi što moramo uvijek istaknuti jer ogromna većina nije ni napustila ovo područje. U jednom trenutku, Srbi su nam probili crtu s tenkovima T-55. Nešto dalje izbili su i s tri tenka M-84 koji su već tukli po gradu. Skupina neprijateljskih specijalaca se probila do repetitora na Dračevcu. Od 25-26 ljudi iz moje bojne, organizirao grupu za protunapad. Jedna grupa u kojoj su bili Željko Vujić i Jozo Šerić pogodila jedan tenk i onesposobila drugi tenk. Točnije, odbili smo im puškomitraljez PKT s kupole. Nažalost, zbog naše neorganiziranosti, taj su tenk Srbi sutradan izvukli. No, posade oba tenka su pobjegle. To je bila prva točka obrane. Druga točka bila je kod repetitora kad je zapovjednik voda Andrija Bartulić, koji je tad bio teško ranjen,  sa skupinom vojnika potukao njihove pješake. Kad smo to odradili, mogli smo na neprijateljskim radio-frekvencijama čuti kako je kod njih zavladala panika. Prvo su im počeli bježati ročni vojnici i to odmah kad smo pogodili tenkove. Javljali su tad generalu Vukoviću da se moraju povući jer tisuće ustaša nadire od grada i Bibinja. To nije imalo veze sa zdravom pameću jer je ukupno na crti bilo 225 hrvatskih vojnika. U samom protunapadu, sudjelovalo je 30-40 ljudi.  Još kad smo ih počeli gađati Maljutkama, možete zamisliti kako im je bilo. Na težištu napada koje je branila moja 1. bojna, nastupala je jedna oklopna bojna JNA iz Benkovca s 27 tenkova, 17 ovdje i 10 na pravcu prema Šepurinama, uključujući u to i oklopne transportere. No, u napad je bila uključena kompletna podrška Kninskog korpusa koja je bila raspoređena od Debelog Brda do Zemunika Gornjeg. Ukupno brojno stanje neprijatelja koji je navaljivao na Zadar bilo je oko 3.000 vojnika. Njima se suprostavilo maksimalno 600 hrvatskih branitelja. Iako sam ja bio u 4. GBR, moja je obitelj živjela u Zadru. Znao sam, a to su znali i moji vojnici, da mi zapravo i nemamo izbora jer da su probili Dračevac, Zadar bi sigurno pao.