Blagdan sv. Frane obilježen u našem najstarijem samostanu

Blagdan sv. Frane svečano je proslavljen u crkvi sv. Frane u Zadru u četvrtak 4. listopada svečanim večernjim misnim slavljem koje je predvodio fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima čije je sjedište u zadarskom samostanu sv. Frane. To je prvi franjevački samostan u Hrvatskoj osnovan za života sv. Franje, oko 1221. g. i među najstarijim je franjevačkim samostanima izvan Italije. Crkva sv. Frane posvećena je 1282. g. Prema predaji, na putu prema Svetoj Zemlji, oko 1212. g. sv. Franjo Asiški zbog protivnih vjetrova zaustavio se u Zadru, u hospiciju sv. Antuna Opata iz kojega je nastao taj samostan.
„Sv. Frane želi da čovjek otkrije da mu je Bog otac, da je spašen, otkupljen. Čovjek više ne pripada smrti, nego Bogu. To je jedino zdravlje koje nam on preporučuje“ rekao je fra Andrija u propovijedi, naglasivši da sv. Frane ulazi u božansko – ljudski odnos u kojem se Bog u nama očovječuje, a čovjek se u Bogu pobožanstvenjuje. Istaknuo je da sv. Frane nije svetac površne radosti, nego svetac suza. Plače jer ljubav nije ljubljena i bilježi se znakom tau. „Bog nije upoznat ni ljubljen. Da je Bog upoznat, ljudi se ne bi loše ponašali. Tau znači križ. Sv. Frane je ušao u Božju bol zbog zla u svijetu, jer Božja djeca trpe u besmislu, guše se u raznim užicima, moći, vlasti, novcima, a zaboravljaju svoj izvor, svoje dobro. Sa znakom tau, sv. Frane kaže: 'Gospodine, želim ući u tvoju patnju, u tvoju bol. Želim biti dodatno bolji, da ti ublažim bol'. To je veličina sv. Frane“ rekao je propovjednik, podsjetivši da je njujorški časopis Time proglasio sv. Franu čovjekom tisućljeća. Fra Andrija smatra da je sv. Frane najveći dobrotvor hrvatskog naroda, upitavši gdje bi bio hrvatski narod da franjevci nisu u Zagori, Lici, BiH, čuvali Crkvu, nacionalnu svijest i širili kulturu.
Sv. Frane je živio hvalospjev divljenja, zahvalnosti, jer je živio živi odnos s Presvetom Trojicom. „Sv. Frane obraća se Bogu izravno i posredno: 'Hvaljen si, Gospodine moj, po našem bratu suncu. Ono je odraz tvoga božanskog sjaja'. Pije čašu hladne vode i kaže 'Hvaljen budi, Gospodine, po sestri vodi koja je ponizna, draga i čista. Hvaljen budi, Gospodine moj, po majci zemlji'. Hvali Gospodina kroz zemlju, vodu, zrak, ulazi u molitvu hvale“ rekao je fra Andrija, u svjetlu navještaja Isusove hvalbene molitve 'Slavim te Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima'. To znači, sakrio je od onih koji misle da je njihova sigurnost njihov posjed, njihova vladalačka sjedalica, popularnost, bankovni račun, diploma. To nestaje. Isus plače nad svima koji se zatvaraju svome dobru, Bogu. Maleni zbog kojih Isus kliče oni su koji su otvoreni Bogu za Božju riječ. Njihovo posvemašnje pouzdanje je Gospodin i njemu se bezuvjetno predaju. Na njega se oslanjaju. Bog pohađa njihovo čovještvo“ poručio je fra Andrija.
Suslavilo je devet svećenika, među kojima i fra Ilija Barišić, hrvatski misionar u Kongu koji je član provincije sv. Jeronima. Prisutne je na kraju pozdravio gvardijan samostana fra Anselmo Stulić, zahvalivši svima na sudjelovanju, pa i Franjevačkom svjetovnom redu koji redovito moli s franjevcima u toj crkvi Jutarnju i Večernju i okuplja se tu svakodnevno na liturgijskim slavljima. Nakon mise za sve je u klaustru samostana priređeno čašćenje slasticama i napitcima.