Zadarskom odvjetniku banka mora uplatiti oko 130 tisuće kuna

Županijski sud u Velikoj Gorici donio je 14. rujna pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da tužitelju Boži Vrkiću, poznatom zadarskom odvjetniku, Addiko banka mora uplatiti oko 130 tisuće kuna preplaćenih kamata i zateznih kamata iz konvertiranog kredita u švicarskim francima te mora platiti oko 14 tisuća kuna sudskih troškova. Prvostupanjsku presudu suca Tomislava Bage iz Zadra potvrdilo je velikogoričko županijsko sudačko vijeće u sastavu Magda Gligora-Tripalo, Vitomir Boić i Vesna Težak-Škrbina, pa je to već druga takva presuda velikogoričkog Županijskog suda, nakon presude suca Gorana Škugora. Odvjetnika Božu Vrkića zastupao je njegov kolega Ivan Šalina, izvijestila je udruga Franak.
Obrazloženje presude u dijelu kojim se objašnjava zašto i nakon konverzije Vrkić ima pravo na preplaćene kamate vrlo je jednostavno.

Banka nije priznala ništavost odredbe
– Tuženik nije priznao (djelomičnu) ništavost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti je isplatio tužitelju razliku između početno ugovorenog anuiteta i naknadno promijenjenih anuiteta. Tužitelj ni prilikom potpisa Dodatka ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati o (već izvršenim) promjenama kamate (koje su u taj dodatak unesene prema promjenama koje su vršene za kredite u valuti euro), već je jedino imao mogućnost potpisati ili ne, ponuđeni Dodatak u cijelosti. Iz svega se zaključuje kako je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, ali ne i na saniranje nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene odnosno zaključenjem i potpisivanjem Dodatka Ugovoru nisu sanirani razlozi koji su bili razlog ništetnosti ove odredbe, navodi Sud u Velikoj Gorici te dodaje:
– Treba reći da prema odredbi čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor, ili njegov dio, ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (Županijski sud u Zadru, Gž-931/16 od 13. travnja 2018.). Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (Županijski sud u Zadru, Gž-1365/16 od 16. ožujka 2018.), zaključuje se u obrazloženju pravomoćne presude.

Pitanje Vrhovnog suda RH Sudu EU-a
Udruga Franak također ističe kako se moraju ponovno osvrnuti na prethodno pitanje koje je Vrhovni sud RH prošloga tjedna uputio prema Sudu EU. Tim prethodnim pitanjem Vrhovni sud RH želi potvrditi ponovnu usklađenost konverzije s pravom EU-a, unatoč tome što je to pitanje potpuno nevažno u kontekstu prava na obeštećenje svih potrošača koji su konvertirali CHF kredite. Vrhovni sud RH i dalje se ne želi baviti pitanjem restitucije, nego ponovno pokušava amaterskim protupravnim arbitriranjem u korist banaka, bez upliva financijskog vještačenja, bankama dati za pravo i osloboditi ih odgovornosti za vraćanje nepošteno naplaćenih kamata i razlike tečaja. Nakon naše subotnje presice o pitanju upućenom Sudu EU, Vrhovni sud odlučio je raditi i vikendom, pa je priopćio već u subotu kako je obveza Vrhovnog suda kao suda zadnje instance postaviti prethodna pitanja Sudu EU, kako su u zahtjevu vjerno prenijete stranačke dispozicije iz glavnog predmeta, a ne lažne informacije, kako je to što zahtjev nije sastavljen na temelju pravnih shvaćanja i tumačenja udruge Franak glavni razlog burne reakcije njenih glasnogovornika te je podsjetio kako je upravo udruga Franak dulje vremena zagovarala postavljanje zahtjeva Sudu Europske unije.
Kao prvo, Udruzi Franak je drago što Vrhovni sud konačno i sam potvrđuje kako mu je bila obveza postaviti prethodno pitanje Sudu Europske unije. Kako to nije učinio u oglednom postupku, time je potvrdio opravdanost prijave udruge Franak koja je podnesena Europskoj komisiji protiv Vrhovnog suda RH. Sada će i Europskoj komisiji biti lakše donijeti odluku.
Nadalje, zanimljivo je to da VSRH kaže kako zahtjev nije sastavljen na temelju pravnih shvaćanja i tumačenja Udruge Franak. Ne postoje pravna shvaćanja udruge Franak, već postoji pravo i pravda, a s druge strane postoji samovolja i otimačina. Pravna shvaćanja udruge Franak potpuno su identična pravnim shvaćanjima Suda EU-a, a obrazloženja iz zahtjeva Vrhovnog suda potpuno su identična pravnim shvaćanjima banaka. Toliko o pravnim shvaćanjima.

Udruga Franak vs. Vrhovni sud
O objektivnosti Vrhovnog suda RH, pak, dovoljno govori činjenica da u zahtjevu Sudu EU uopće nije prezentirao, a kamoli razmotrio argumente potrošača, baš kao što to nije učinio niti u oglednom postupku. Vrhovni sud RH toliko je očito u strahu od argumenata potrošača da ih se boji i spomenuti Sudu Europske unije. Toliko o »vjerno prenijetim stranačkim dispozicijama«.
Sud EU bi trebao ponajprije odgovoriti na pitanja prava na restituciju unatoč konverziji, kao što je to riješeno u predmetu Suda EU C-118/17, Dunai, gdje uopće nije dovedeno pravo bilo koje države članice da izvrši zakonsku intervenciju, nego je utvrđeno da se unatoč intervenciji mora ispitati je li tom intervencijom potrošač potpuno obeštećen.
Konkretna presuda u korist odvjetnika Vrkića upravo se naslanja na to pravo na restituciju i ne bavi se valjanošću aneksa koja je u ovom kontekstu potpuno irelevantna u odnosu na Direktivu 93/13. O valjanosti aneksa bit će govora kod cjelokupne ništetnosti ugovora, još jednom pitanju koje Vrhovni sud RH zaobilazi u širokom luku.
Iz udruge Franak poručuju svim oštećenim potrošačima, ali prije svega poručuju časnim sucima Vrhovnog suda RH da će prava pitanja i objektivna argumentacija svakako doći do Suda Europske unije, kako pitanja o restituciji konvertiranih kredita. tako i pitanja o ništetnosti ugovora u švicarskim francima.