Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Grad financira Marinovu maturu

Autor: Suzana Bandić

05.11.2009. 23:00
Grad financira Marinovu maturu


Nakon što su mu lani platili četiri tisuće kuna školarine Grad Zadar će s dvije tisuće kuna financirati završetak školovanja 21-godišnjem Marinu K., koji je prije osam godina spletom nesretnih okolnosti sa sestrom i troje braće ostao bez oba roditelja


Ured za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zadra s dvije tisuće kuna financirat će završetak školovanja 21-godišnjem Marinu K., koji je prije osam godina spletom nesretnih okolnosti sa sestrom i tri brata ostao bez oba roditelja. Grad Zadar još od tada skrbi o ovoj obitelji, a Marinu su prošle godine izišli u susret i omogućili mu pohađanje završnog razreda za zanimanje autolimar, plativši mu školarinu u iznosu od četiri tisuće kuna.
Humana gesta
Inicijativa za ovu humanu gestu potekla je od Ivanke Ledenko, predsjednice Udruge za prevenciju zlouporabe opojnih droga i pomoć roditeljima ovisnika “Nada”, koja je Marina upoznala još prije tri godine preko zajedničkih prijatelja.
– Marina sam upoznala kod mojih prijatelja koji su njemu rođaci. Onako drag i umiljat kakav on jest, odmah mi je prirastao srcu pa sam često kroz šalu znala reći da mi je to drugi sin. Kad sam saznala da nije završio školovanje i da se zbog teških životnih okolnosti snalazi i radi honorarne poslove, jednostavno nisam mogla ostati ravnodušna. Smišljala sam način kako mu pomoći i kako doći do novca za njegovu školarinu, priča Ledenko.
Marin se zbog prijateljstva s Ivankom uključio u volonterski rad Udruge, a kroz druženja s ostalim članovima ubrzo je tamo stekao njihove simpatije i sklopio prijateljstva. Koncem prošle godine kad se na sastanku udruge raspravljalo o financijskim sredstvima, a kako im je ostalo nešto novca koji do tada nisu utrošili u radni materijal, sasvim spontano donesena je odluka da se njime plati Marinov završni razred.
– U dogovoru s ostalim članovima Udruge otišla sam kod Marija Pešuta kako bih od njega dobila odobrenje. Naime, taj novac našoj udruzi daje Grad i mi smo dužni pravdati svaku potrošenu kunu, kazala je Ledenko, dodavši da ju je Pešut ugodno iznenadio, rekavši joj da novac zadrži i njime kupi materijal za rad Udruge, a da će Marinovo školovanje platiti Grad.
– Kada je riječ o bolesti ili školarini kao što je to ovdje slučaj, mi smo uvijek spremni pomoći. No, iako već godinama skrbimo o toj obitelji, nismo znali da je Marin prekinuo školovanje, a niti da ga ima volje nastaviti. Da nam se sam obratio mi bismo jednako postupili, no dobro je i ovako, zaključio je Pešut, dodajući da je najbitnije da on na koncu dobije diplomu i svoje zvanje s kojim će kasnije tražiti zaposlenje te zarađivati za život.
Kriza traje cijeli život
– Ne mogu niti opisati koliko sam zahvalan teti Ivanki i gospodinu Pešutu na svemu što su do sada učinili za mene i moju obitelj. Puno mi znači to što ću završiti školu, a ujedno mi je i žao što sam se doveo u situaciju da izgubim pravo na redovno školovanje. Da mogu vratiti vrijeme postupio bih drugačije, a ovako, mogu se samo ispričati zbog toga, rekao je simpatični mladić napomenuvši da jedva čeka maturirati i početi raditi u struci.
Marin je odabrao smjer autolimara jer, kako kaže, voli taj posao i misli da će ga dobro obavljati samo ako za to dobije priliku. Svjestan je, napominje, današnje teške situacije i krize, no kroz šalu dodaje da njega ova najnovija kriza nije ni dotaknula jer njegova kriza zapravo traje cijeli njegov život.
Naime, Marinu su prije osam godina u svega tri mjeseca zbog teške bolesti preminuli prvo majka, a potom i otac. Brigu o njemu, sestri i tri brata preuzela je baka, no i ona je ubrzo preminula pa su ostali sami i nezbrinuti. Ispočetka im je u susret izlazila rodbina koja im je pomagala, ali najveću i najkonkretniju pomoć, pojašnjava Marin, dobili su od Grada Zadra.
– Toj smo obitelji odmah dodijelili stan u kojemu i danas žive tri najmlađa člana, a pomažemo im i oko plaćanja režija, kaže Pešut, napomenuvši da su u njegovu uredu oduvijek imali razumijevanja za teške životne situacije i uvijek maksimalno izlazili u susret svima onima koji bez tuđe pomoći ne mogu.
– Potrebiti ljudi nisu sami i neće biti napušteni, zaključuje Pešut.