Bijelo vino Mile Vedrića najbolje na degustaciji u Polači

– U podrumarstvu sam postao ekspert, već godinama s bratom Vedranom eksperimentiram i riskiram, kaže Mile Vedrić koji je tajne spravljanja vrhunskog vina naučio od stručnjaka u njemačkoj pokrajini Baden Witeneberg
Učio sam od najboljih njemačkih stručnjaka, inženjera, agronoma i enologa s područja Baden Witeneberga, njemačke pokrajine u kojoj prevladaju vrhunska vina, bez obzira što se u toj zemlji pivo smatra nacionalnim pićem. No, treba znati da je, poslije Francuske i Italije Njemačka treća zemlja Europe po proizvodnji kvalitetnih vina, istaknut će 36-godišnji Mile Vedrić, laureat ovogodišnje 13. po redu degustacije mladih vina “Polača-Martinje 2008.”, u kategoriji bijelih vina.
Upoznavši se s njima, družeći se i učeći od njemačkih podrumara i vinara, Vedrić ih je pozvao u goste u njegov rodni Lovinac, gdje su i sami sudjelovali u berbi i u proizvodnji vina.
Nemamo podrumarstvo
– Njihov je zaključak bio da imamo vrhunske autohtone sorte grožđa, ali da nam je podrumarstvo nikakvo. Prema mišljenju njemačkih stručnjaka, tri puta se više treba posvetiti podrumarstvu od samog vinogradarstva. Oni ističu da i od loše sirovine stručnjak može napraviti dobro vino.
Vedrić je, kaže, u Njemačkoj prošao sve faze, od branja grožđa, pohađanja tečajeva, odlaska na sajmove te je u kemijskim loboratorijama nazočio samoj proizvodnji vina.
– Što se tiče sirovine, sorti, podneblja, obilja sunca, vlage, povoljnim ružama vjetrova i mi Hrvati možemo konkurirati svijetu. Ali, nažolost, još nemamo vrhunskih vina, kaže Vedrić. On naglašava da je njegovo obiteljsko gospodarstvo u potpunosti mehanizarano, iako ima vinograd sa svega 1.300 trsova. Sa zajedničkom mehanizacijom se služi i brat Vedran, koji je na degustaciji u Polači od 18 izlagača osvojio je visoko 4. mjesto, imavši samo 5-6 bodova manje od pobjedničkog vina.
– No, kako je brat Vedran mlađi od mene 10 godina, manje ima i iskustva, ali zajedno eksperimentiramo u našem ambijentalnom podrumu, u kojemu nema ništa drugo osim vina. Svaka bačva ima svoju temperaturu, što je jedna od najvećih kvaliteta za dobivanje vrhunskog vina. Eksperimentiramo s kvascima, temperaturom vrenja, a i samom preradom grožđa. Cilj nam je napraviti prvi barrique u Zadarskoj županiji i, ako to uspijemo, opredijelit ćemo se i za seoski i lovni turizam, jer sam i strastveni lovac.
Na pitanje zašto barrique, Vedrić odgovara da njegova proizvodnja ne zahtijeva veliku količinu vinograda i na tržištu postiže vrhunsku cijenu.
Vino od 600 slojeva
– Prije dvije godine naručio sam tri hrastove bačve zapremnine 225 litara. Nadam se da ću u njih u idućoj vinogradskoj godini pohraniti svoje vino, kaže Vedrić i dodaje:
– Imam visokoplantažni vinograd na širini 260 centimetara, dok je trs od trsa udaljen 120 centimetara, podignut na armaturu od 7 žica na dva metra visine. Nisam u potpunosti zadovoljan sortom grožđa rkaciteli, jer njegove bobice zlatnožute boje treba preraditi u smrznutom stanju i daju veliki slador od 24 posto. No, ta sorta grožđa u našem vinogradu sudjeluje s nešto više od tri posto.
Od 1.300 trsova samo ih je pedeset rkaciteli.
Okularski mjerač šećera refractometar pokazao je da je ovogodišnji slador kod maraština iznosio 21, ugnu blanca 17, a kod debita 19 posto. U grožđu mora biti omjer šećera i kiseline optimalan. Kako kvalitetnog vina nema bez kvalitetnih kiselina, pratim u vinogradu rast šećera i pad kiselina te se na taj način odlučujem za optimalno vrijeme za berbu grožđa. Moram pripaziti da se ne bi dogodilo da šećer naglo poraste, jer onda naglo padaju i kiseline, što je loše za proizvodnju. Sa sortama koje imamo želimo dobiti vrhunsko vino. Debit ima aromu i dobru količinu soka, maraština aromu i veliki postotak šećera, dok ugnu blanch povećava kiselinu vina. Samo je pitanje omjera.
Vino je materija od 600 slojeva. Ono nije piće već hrana, ono kuha, ono radi, ono živi, kazuje Vedrić.
Za njega je, veli, podrumarstvo doslovce umjetnost, dok za vinogradarstvo, priznaje, nije u potpunosti stručan, obučen.
– U podrumarstvu sam postao ekspert, već godinama s bratom Vedranom eksperimentiram i riskiram. Slično kao domaćice kod pečenja hruha, kolača ili drugih delicija. Sve one imaju istu sirovinu, ali samo su rijetke od proizvoda napravile svoju prepoznatljivu znamku, govori Vedrić, otkrivajući da je on zapravo građevinski poduzetnik.
– Nakon obitelji podrumarstvo je moja najveća ljubav, a lov najveća strast. Veliku pomoć u vinogradu imam od majke Miljenke, supruga Marijane, nevjeste Marijana, djece Nediljka, Dominika i Gabrijela. Vinograd je udaljen samo 500 metara, što je prednost brze i kvalitetne dostave do podruma i to isključivo u kašetama.
– Uz pravilnu preradu grožđa prakticiramo i hladnu stabilizaciju vina, kaže Vedrić, ističući da vrhunska vina može napraviti samo vrhunski znalac.
– Vino je za mene sveto piće u određenim količinama, a u velikim odnosi razum, poručuje Mile Vedrić, ovogodišnji pobjednik polačke degustacije u kategoriji bijelih vina.