Zlatno preško ulje s mirisom prošlih vremena

“Drobnica” je nasljednica slavne Uljarske zadruge i danas broji 270 članova. Ne bavimo se samo uljarstvom, već radimo i na obnovi zapuštenih maslinika. U eko masliniku, kojeg smo pokrenuli prije dvije godine, obnovljeno je 170 starih stabala drobnice i posađeno 200 novih stabala, sve domaćih autohtonih sorti, ponosno će Mladenka Mašina
Mjesto Preko na otoku Ugljanu kroz stoljeća je opstalo zahvaljujući zajedništvu i napornom radu svojih mještana. Život generacija Prečana vezan je uz more, pomorstvo i ribarstvo, a još od rimskog doba tradicija obrade maslina ostavila je tisuće stabala ove plemenite biljke od kojih se dobiva ulje iznimne kvalitete i arome.
– Vrijedni i radišni ljudi u krševitim maslinicima su brali i skupljali crne i zelene plodove, namakali ih u kamenicama ispunjenima morem pa ih potom donosili na meljavu u uljaru na Mulu, na mjestu srušenog hotela Preko. Prodajom stare zgrade carinarnici, odnosno Ministarstvu financija, od 1937. godine meljava se nastavlja ovdje u novoj uljari, Uljarskoj zadruzi Preko koja je osnovana još 1905. godine s 80-ak članova, pripovijeda 91-godišnji Pere Sorić Lolov, umirovljeni upravitelj, kako sam kaže, preškog hotela i turizma.
Jedinstveni mediteranski laboratorij
Uljarska zadruga desetljećima je prerađivala masline, a kako je bila elektrificirana u njoj su se prerađivale i žitarice iz zadarskog zaleđa.
Više od jednog stoljeća Zadruga je zasigurno glavni gospodarski čimbenik u Preku te jedan od bitnih čimbenika razvoja gospodarstva i maslinarstva u Sjevernoj Dalmaciji. Još je 1911. godine započela s organiziranim turizmom kojeg uz Zadrugu razvijaju i preške obitelji. Otvara se restoran na Zmorcu, a 1970. godine i hotel Preko. Zadruga je nositelj opskrbe Preka i okolnih naselja.
– Zadruga je djelovala tijekom svjetskih ratova, nije prestajala raditi ni u Domovinskom ratu kada je struju dobivala iz agregata u Magazinu, prisjeća se vitalni Pere Lolov.
Kako bi se razumjelo što ova uljara predstavlja, važno je zagrepsti u bogatu prošlost preške Uljarske zadruge, u vrijeme Austro-ugarske monarhije, talijanske okupacije, Kraljevine SHS, pa opet talijanske okupacije, druge Jugoslavije i konačno u razdoblje u okrilju vlastite države Republike Hrvatske.
– Uljara je putovala kroz vrijeme, a prastare prese, vage i kamenice, sva sila predmeta iz davnina, precizno su određivali mjesto i smisao ovom jedinstvenom mediteranskom laboratoriju, preškoj tvornici ulja. Unatoč neizbježnoj modernizaciji ovdje su i dalje ostali opojni mirisi davnine, maslinski mlin i granitni mlinski kamen, s posebnim užitkom govori upraviteljica Poljoprivredne zadruge “Drobnica” Mladenka Mašina, dopredsjednica Udruge ekoloških proizvođača Dalmacije, koja s pune energije i radnog elana znalački, vješto i gotovo omamljujuće priča prešku uljarsku priču.
Manualna prerada maslina
Otočanima – bodulima, Prečanima, Valčićima iz Lazareta ili Ošljaka, onima iz Ugljana, Lukorana, Sutomišćice, Poljane, Kali i Kukljice te susjedima Pašmancima maslina je oduvijek sveta: hranila ih je, liječila, ali i svijetlila im put, jer su je stavljali u uljanice, a svojim je odsjajem mamila i ribu.
– Već 1911. godine u Trstu se od tvrtke Emanuele Krauss kupuje novo postrojenje. U nizu modernizacija zasigurno je najvažnija ona iz 1978. godine kada se još stari pogon kupljen od Kraussa 1924. zamijenjen suvremenijim. Nastavljen je drevni mediteranski zanat o kojem zajedno s turizmom, ribarstvom i pomorstvom, ovisi opstojnost Preka. Uz Zadrugu su vezani mnogi životi Prečana, nekad i danas, ističe Mašina.
Stoljećima su se masline u Preku prerađivale manualno, bez pomoći strojeva i preša. Gnječile bi se rukama i nogama, a zatim bi se, uz dolijevanje vruće vode, propuštale kroz vunenu vreću. Kasnije je dio posla preuzela ručna preša pa tzv. toševi (sklop od tanjura, kola, jedra i vesala) koji su pokretali konji, mazge ili tovari. Ulje se čuvalo u kamenicama. Priče su, iako je vrijeme proletjelo, ostale.
– Kada čovjek uđe u ovu uljaru, učas ga obuhvati opojni miris ulja. Ostaje samo ta božanska aroma, miris drevnog zanata koji i danas živi među Prečanima, reći će 68-godišnji Mate Košta dodajući kako su Zadrugu na životu održali isključivo sloga i zajedništvo.
Uljara – muzej
U jednoj od rijetkih uljara -muzeja na zadarskom području, uz sir, pečene masline, zlatne kaplje preškog maslinova ulja “Amurka” koje ima 40 puta više polifenola od ekstra djevičanskog ulja, ekstrata proizvedenog iz vegetativne maslinove vode u suradnji direktorice Mašina i dipl. ing. Davorina Katara, krišku, dvije kruha i čašu vina bilo je zaista zanimljivo slušati izuzetno zanimljivu priču o legendarnima preškim lavandijerama, preškim praljama koje su u 19. i početkom 20. stoljeća zarađivale za život svojih obitelji pranjem rublja zadarskoj gospodi, ali i o zadružnom ekološkom masliniku na Komorku.
– “Drobnica” je nasljednica slavne Uljarske zadruge i danas broji 270 članova. Ne bavimo se samo uljarstvom, već radimo i na obnovi zapuštenih maslinika. U eko masliniku, kojega smo pokrenuli prije dvije godine obnovljeno je 170 starih stabala drobnice i posađeno 200 novih stabala, sve domaćih autohtonih sorti, ponosno će Mašina ističući pritom dvije zlatne medalje kojima je okićeno ekstra djevičansko ulje iz ovog maslinika i to na Danima masline u Zadru i Noćnjaku 2010. u Biogradu na Moru.
Berba maslina je u tijeku, a razgovori se u fazi nakon prerade svode uglavnom na to koliko su nam one dale, koliko se plaćaju, odnosno kolika je bila njihova zarada.
– Uljara u Preku je prije osamdesetak godina obrađivala 760 tona maslina. Lani je obrađeno 380 tona, a ovo godine gotovo 50 posto manje zbog slabijeg uroda oblice i drobnice. Prosjek su koliko-toliko spasili maslinari iz Poljane i Sutomišćice, kaže Mašina dodajući kako će uljara raditi do Božića, s oko 30 posto kapaciteta.
Postoje baštinici starih preških običaja, uljare i maslinika, koje čuvaju kao osobitu ostavštinu za budućnost.
Maslina je vječno rajsko drvo i teško umire. Ne znam kakav bi to bio čovjek koji bi ostavio maslinu da umre, čudi se Mladenka Mašina.
Idealan je to početak priče koja bi trebala potaknuti ostale maslinare na obnovu svojih maslinika, brendiranje ulja i povećanju kvalitete života na otoku čemu “Drobnica” svojom uljarom i maslinikom itekako doprinosi.