Planina im je drugi dom…

Pretijesna je bila Koncertna dvorana Braće Bersa u Kneževoj palači u srijedu navečer kada je prigodnom svečanošću zadarsko Planinarsko društvo Paklenica, obilježilo svoju veliku obljetnicu – 120 godina planinarstva u Zadru. Puno nepoznatih i poznatih lica se moglo vidjeti u dvorani i od onih najmanjih među kojima je bila čak i jedna beba u maminom naručju, vjerojatno budući mali planinar – do onih starijih i najstarijih kojima ni godine nisu baš nikakva prepreka da žive svoju ljubav i strast prema planinama.
Marko Veljača zasigurno nije po godinama, ali je »po stažu« jedan od najstarijih članova Planinarskog društva Paklenica. Na Paklenici je, naime, bio prvi put kao osmaš s ekipom iz razreda i »ostao«. Gore je obavezno svaki drugi vikend tijekom cijele godine, bez obzira na to kakvo je vrijeme.
– Član sam Planinarskog društva Paklenica od 1979. godine. U planinu i planiniranje sam se zaljubio na prvi pogled. To je bio izlet s mojim razredom još dok sam išao u osnovnu školu. Mislim da je bio u pitanju osmi razred. Došao sam tada i više se, metaforički rečeno, nisam spustio. Velebit je zahtjevan isto kao i Himalaje, što se tiče vremenskih uvjeta. Jedino, nedostatak kisika na Himalajima je problem, a to kod nas nije, objasnio je Veljača, brzo dodajući, kako nije bio na Himalajima. No, to je, kako je rekao, općepoznata činjenica. Najveća planina na koju se Veljača popeo, u svom dugom planinarskom stažu, su Alpe.

Neodoljiva »lakoća« Velebita
– Uglavnom, uvijek sam ostajao na Velebitu. Velebit je pravi, neodoljiv… I bez obzira na to koliko često idem i koliko sam puta već bio, fascinacija ne prestaje. Godinama po pravilu idem svaki drugi vikend pa čak me ni loši vremenski uvjeti u tome ne mogu spriječiti. Bilo je i nezgodnih epizoda. Primjerice, sjeverna strana Visočice, temeratura -15 stupnjeva Celzijusovih… Snijeg. Bilo je stvarno teško. Od hladnoće i ozeblina su mi bila pocrnila tri prsta na ruci. Ali, ništa me ne može spriječiti da idem i dalje, otkrio je Veljača.
Poručio ja ne kraju svim planinarima kako sadašnjim, tako i budućim – da samo idu, krenu, hodaju, planinare…
Osim što su u povodu ovog doista značajnog rođendana podijeljene zahvalnice – zadarskoj podružnici Hrvatske gorske službe spašavanja i samom Planinarskom društvu Paklenica čiji članovi imaju nemjerljive zasluge u promicanju planinarstva u Zadru i zadarskom kraju, svečanost je uveličao i Zbor Petra Zoranića pod ravnanjem maestra Tomislava Košte te poznati zadarski pjevač Đani Maršan, a prigodnim govorom svim članovima Društva čestitala je i Dina Bušić pročelnica za kulturu Grada Zadra.
Ponosan je bio i Domagoj Diklić predsjednik PD Paklenica.

U Društvu preko 700 članova
– Danas slavimo 120 godina od osnutka našeg Društva i isto toliko godina organiziranog planinrstva u Zadru. Kroz ovu godinu smo obilježavali ovu obljetnicu, a proslavili smo je i otvaranjem ljepšeg i uređenijeg, obnovljenog Planinarskog skloništa na Vlaškom gradu. Upravo to sklonište je dobilo i nagradu za najbolji planinarski objekt u ovoj godini. Također, održali smo skup planinara na Malom libinju. Bilo je tu kroz godinu cijeli niz zanimljivih i edukativnih predavanja, projekcija, izložbi…, rekao je Domagoj Diklić. Na novinarsko pitanje – koliko Zadrani uopće, planinare – odgovorio je kako Zadrani jako puno planinare, a PD Paklenica je peto najveće odnosno, najbrojnije Društvo u Republici Hrvatskoj i broji preko 700 članova. S ostalim manjim društvima u gradu Zadru, broji sveukupno preko tisuću planinara.
– To je doista respektabilna brojka. Inače, najmanje jedanput mjesečno organiziramo izlete, a mogu nam se priključiti svi koji to žele od početnika do iskusnih planinara, ovisno o samoj težini izleta. A, za one koji stvarno žele početi od samog početka, od nule, organiziramo i planinarske škole. Znači, imamo opću planinarsku školu koja kreće svakog proljeća za 50-ak planinara, organiziramo i male, dječje planinarske škole, škole sportskog penjanja, speleo – škole, zimsku planinarsku školu i ostale tečajeve i edukacije vezane uz planinarenje, objasnio je Diklić.

U radu Društva sudjeluje preko 100 članova
Planinarsko društvo Paklenica osnovano je davne 1899. godine u Zadru. Tada je djelovalo pod nazivom Planinarsko i turističko društvo Liburnija u cilju pronalaženja, istraživanja i opisivanja prirodnih i kulturno-povijesnih ljepota na području tadašnje kraljevine Dalmacije. U samom početku, nije imalo ni svoje prostorije, niti je bilo u mogućnosti organizirati izlete, ali je opstajalo kao oblik druženja i aktivnog angažmana u tadašnjem društvu.
PTD Liburnija je prva udruga koja je sustavno istraživala i uređivala špilje u okolici Zadra, Velebita i otoka. Prva od niza speleoloških objekata koju je ovo Društvo istraživalo, bila je Strašna peć na Dugom otoku, čijim je istraživanjem još na samim počecima djelovanja udaren temelj ne samo zadarskoj već i hrvatskoj speleologiji. Godine 1908. osnovan je Poseban odbor za istraživanje špilja sa zadatkom da ispituje špilje u znanstvene svrhe i poduzima mjere da postanu pristupačne turistima. Odbor je, uz izletničku bio i najaktivnija speleološka sekcija.
Danas Društvo djeluje u prostorijama u blizini Narodnog trga, na adresi Majke Margarite 6. Na godišnjoj razini broji preko 600 registriranih članova, od toga oko 56 posto je seniora, 26 posto umirovljenika i 18 posto mladih.
Raspon raznovrsnih djelatnosti Društva ostvaruje se kroz sekcije i odsjeke. Trenutačno su aktivne tri sekcije – markacistička sekcija, sekcija športskog penjanja i sekcija turno skijanja i jedan odsjek – speleološki odsjek Liburnija. U radu sekcija aktivno sudjeluje gotovo stotinu članova Društva.