Zadar je grad bez gradske kavane!

Jednom takvom velegradu ne treba gradska kavana, jer zašto bismo mi bili kao drugi veći gradovi i imali sve što i oni?! Mi smo Zadar, top turistička destinacija i bez kavane. Tko zna, možda bismo to bili i bez mnogih drugih prostora, recimo, Sv. Donata. Crkva ko crkva. Možda bi i tu kome palo na pamet otvorit kakav restoran, vjerojatno “elitni” restoran

Grad bez svoje  gradske kavane nije grad, tvrdili su mnogi prije nešto više  od pet godina. Danas smo  svjesni žalosne stvarnosti da  je Zadar jedini od većih hrvatskih gradova koji nema  svoju gradsku kavanu, jer  imaju je Zagreb, Dubrovnik,  Split te mnogi drugi. Prostor  u koji je desetljećima zalazila  građanska populacija grada  Zadra više ne postoji.
U prostore nekadašnje kavane uselile su se nekakve skupe krpe  i krpice, koje ne znamo tko  kupuje, te jedan, nazovimo ga  “elitni”, ugostiteljski objekt. S  obzirom da se u gradu u  posljednje vrijeme sve tretira  kao “elitno”, od skupih stanova, gradskih kvartova pa  sve do raznoraznih trgovina,  dolazimo do zaključka da je  to sve zapravo isto i ni po  čemu posebno. U svakom  slučaju, prema svemu sudeći,  skupi najam negdašnje kavane više nije problem te tako  prostori ubačeni u njeno nekadašnje okrilje opstaju i  dalje i nitko ništa ne može jer  su u privatnom vlasništvu.  P
osljednji, modernizirani  oblik kavane zatvoren je negdje u ljeto 2004. godine. Od  tada je Zadar jedini od većih  gradova koji nema svoju kavanu, svoje kulturno obilježje  koje slobodno možemo izjednačiti s prostorima poput  Sv. Donata, Kalelarge itd., jer  su sve to prostori od kulturnog i povijesnog značenja  za grad Zadar te samim time  i naš sve napredoniji turizam.  Za one manje upućene, kultna kavana Central sagrađena  je na temeljima ruševnog samostana Sv. Katarine 1891.  godine.
Kao i sama Kalelarga  u kojoj se nalazila bila je više  od samog imena i prostora,  bila je kultni prostor i jedan  od simbola grada koji budi  sjećanja na lijepe trenutke i  događanja na tom mjestu  druženja, zabave i razonode.  Danas se pitamo kako je  moguće da je Grad dopustio,  pa makar prostor i bio u  privatnom vlasništvu da pojedinci unište kulturnu baštinu ovoga grada? Nije li trebalo nešto poduzeti, učiniti,  donijeti kakav propis, uredbu,  zakon ili što slično čime bi se  sačuvala spomenička vrijednost kavane, s obzirom da  znamo da se mnogi stari objekti, bez obzira na privatno  vlasništvo ne smiju dirati bez  odobrenja brojnih institucija?  No Grad se odrekao svoje  uloge u očuvanju kulturne  baštine Zadra jer taj prostor,  kako kažu, nije gradski te  stoga nemaju ingerencije uredovati oko njegove namjene,  kao što je primjerice svojevremeno učinio s prostorima na Narodnom trgu, nadomak bivše kavane.
Tada je  određeno što će se prodavati  u kojem od navedenih prostora te se zakupcima i vlasnicima propisao rok za prenamjenu. Umjesto nekadašnje turističke agencije, trgovine elektrouređaja osvanuli su bezlična slastičarnica,  optika s “ekskluzivnim” markama naočala te trgovina “ekskluzivnom” garderobom, a  naš stari “Peko” ostao je bok  uz bok svoj toj ekskluzivi.  Toliko o čvrstoj odluci Grada  da od centra Poluotoka napravi svjetski trg i glavnu  ulicu. Umjesto blještavih izloga dobili smo većinu dosadnih trgovina, među kojima  su prostori “banka na banci”  nasred Kalelarge još i “melem” za oči. Pravi velegrad. 
Prema svemu sudeći jednom  takvom velegradu ne treba  gradska kavana, jer zašto bismo mi bili kao drugi veći  gradovi i imali sve što i oni.  Mi smo Zadar, top turistička  destinacija i bez kavane. Tko  zna, možda bismo to bili i bez  mnogih drugih prostora, recimo, Sv. Donata. Crkva ko  crkva. Možda bi i tu kome  palo na pamet otvorit kakav  restoran, vjerojatno “elitni”  restoran. Neki su nam u zamjenu za  našu kavanu htjeli “podvaliti”  ugostiteljski objekt Lovre, no  svima je jasno da on to nije  niti je ikada mogao postati i  zamijeniti sve one godine,  desetljeća kavane Central. 
Što još reći osim toga da do  postojanja gradske kavane nikome u Gradu nije stalo, osim  šačici zaljubljenika u onaj naš  pravi, stari Zadar grad. Prema svemu sudeći, citirajući  jednu kolegicu, ugostiteljski  objekti tipa gradske kavane  očito su potrebni samo pravim gradovima. No što je  onda Zadar?

 GRAD NE MOŽE UVJETOVATI OTVARANJE KAVANE

– U slučaju da i je Grad vlasnik prostora bivše kavane Central, što nije,  jer je prostor u privatnom vlasništvu, mi ne bismo mogli uvjetovati  otvaranje kavane. Jedino što bismo mi mogli reći kada bismo ga dali u  najam je preporuka koja bi to djelatnost mogla biti. Ali niti Grad može  otvarati kavanu, niti može rješavati stvari na takav način. Otvaranje same  kavane je interes nekih privatnih ugostitelja, koji misle ili ne da im je to  isplativo, istaknula je Ivana Dadić, stručna suradnica za informiranje i  protokol u Gradu Zadru.

 ŠUPE: HOTEL ZAGREB I GRADSKA KAVANA SU NEOPHODNI

– Izgubili smo kavanu u jednom lošem  trenutku prenamjene vlasništva i neriješenih  problema oko prostora bivše kavane Central.  Nažalost, koliko ja znam još nije riješena ta  situacija oko vlasništva, mislim da je to jedan od  vrlo neugodnih nedostataka grada. Ja se osobno  nadam, no ne bih htio nikome naškoditi svojim  razmišljanjem, da će se stvoriti uvjeti da se tu  opet otvori gradska kavana, po mogućnosti,  dakle, na istom mjestu jer se radi o vrhunskom  prostoru. Tek u krajnjem slučaju negdje drugdje,  no bez daljnjega, ako se ikako može, Zadar treba  imati svoju kavanu, istaknuo je Zvonko Šupe,  direktor Turističke zajednice grada Zadra.
– U ratno doba kada je tvrtka Jadera  promijenila vlasnika, Grad je osporavao vlasništvo toj tvrtki, koliko sam ja upućen, čak i na  sudu i mislim da taj spor još nije riješen, stoga  se ja još uvijek nadam nekakvom rješenju,  odnosno ishodu na korist svih građana. Stanje  kakvo je, što se tiče poslovnih prostora na  Kalelargi, oni su izraz naše nemoći u ovom  trenutku, ja se nadam da to nije kraj svega i da  će se na ovaj ili onaj način u neko dogledno  vrijeme takvo stanje promijeniti. Sama Turistička  zajednica ne može niti malo utjecati na to jer se  uglavnom radi o privatnom vlasništvu, mi se  možemo samo nadati kao i većina građana koji  bi voljeli imati jedan takav sadržaj u gradu, da  ćemo ga i dobiti i to na jednoj višoj razini koja je  primjerena dobu u kojem živimo. Preusmjerenje  na Lovru nije nikakvo rješenje jer to je isto, bez  daljnjega, jedan krasan prostor, no on ne može  biti gradska kavana, jer ona traži i prostor za  ovoliki grad i mislim da to nije adekvatna  zamjena. Pored svih lokala koje imamo iz  standardne ponude koji se malo razlikuju zapravo jedan od drugoga, jedna kavana, odnosno  jedan takav klasični objekt, takvog interijera,  zasigurno bi nam podigla ugled grada u turističkom smislu. Danas sutra s produženjem  turističke sezone i vezivanjem uz kongresni i  poslovni turizam, to je zasigurno jedan objekt  koji nam kao i hotel Zagreb, nužno treba,  naglasio je Šupe.