Olujne i orkanske bure postale dio paških uspomena

Slika korisnika admin
Josip PORTADA
Ovakve slike na Pagu postale su rijetkost

Bura je bila nešto poput brenda otoka Paga i Pag je, kao i Senj, bio poznat kao područje na kojem često puše olujna i orkanska bura. No posljednjih desetak godina bura sve češće zaobilazi Pag, a radi li se o posljedicama globalnih klimatskih promjena ili samo o trenutačnoj anomaliji teško je reći. Zbog proizvodnje soli u Pagu je prije gotovo stotinu godina uređena meteorološka postaja. Prema podacima meteorološke postaje, na Pagu je bura od prosinca do ožujka prosječno puhala oko četrdeset dana i temperaturu zraka je snižavala do ništice, a često i do - 7 stupnjeva Celzijevih.

Legendarna zima 1929.

Otočani su, prateći vremenske promjene zamijetili i zabilježili neke pravilnosti. Tako se, na primjer, jaka bura mogla predvidjeti po nagloj pojavi nepomičnih, tamnih, gotovo crnih oblaka nad Velebitom. Trajanje bure procjenjivalo se po trenutku kada je počela puhati. Ako bi bura počela puhati navečer, značilo je da će dugo trajati. Na Pagu je snijeg rijetka pojava, a redovito je dolazio s burom. Posljednjih desetak godina, međutim, bure gotovo i nema, a nema ni obilnijeg i trajnijeg snijega što nije čudno jer su temperature zraka zimi znatno iznad višegodišnjeg prosjeka. Bura je postala prava rijetkost. Primjerice, 2010. godine bura olujne jačine puhala je samo devet dana. U posljednjih deset godina dva puta je pao obilniji snijeg, ali se zadržao tek jedan dan. Upravo zbog toga što su jaka bura i obilan snijeg postali prava rijetkost, sve se češće, kao o lijepim uspomenama, priča o nekadašnjim jakim burama i nanosima snijega. Posebno se spominje veljača 1929. godine. Tada je na Pagu puhala orkanska bura i pao je najobilniji snijeg u zabilježenoj povijesti otoka. O tom događaju postoje brojne zabilješke, među ostalim i u knjizi "Povijest Luna" Milutina Badurine Dudića (s bilješkama i dopunama fra Anđelka Badurine Dudića).

Sibirske zime

"Na otoku Pagu dana 10. veljače, bila je Nedjeljna fešta (pokladna), u 10 sati na večer počeo je padati snijeg. 11. veljače u jutro bilo ga je po zemlji 6-10 centimetri, a uvečer istog dana ponovno počeo je padati. 12. veljače u jutro bio je već visok 20 centimetara po zemlji. Istog dana u večer opet je počeo padati, ali mnogo jače, tako da je 13. veljače u jutro osvanuo na čistini po zemlji snijeg visok 70 centimetara, po nanosih do 1 metar visine. Dalje nije padao, ali je ostao zaleđen 40 dana. Napravio je nezabilježenu u historiji katastrofu; sve već pitome masline i divlje koje još nisu bile nacijepljene na pitome, 50 posto je polomilo, a ostalo što nije polomilo, to je do debla pozeblo, tako da se je sve grane moralo porezati, da bi se moglo nešto na novo početi mladiti i rasti. Ovce smo nekako bili uspjeli sakupit u kućice što smo onda imali za unutra spremat pšenicu i žitnu slamu za po zimi dodatak hrane volovima. U te kućice nije se moglo smjestiti sve ovce, bili smo prisiljeni smjestiti ih u stambene kuće; hrane im nije manjkalo, - hranili smo ih polomljenim granama pitomih i divljih maslina, što ovce rado jedu i hranjivo je za njih sasma dobro. Da bude veća katastrofa kroz to vrijeme dok su bile zbite u kućama 70 posto izlegle su janjci. U onoj velikoj stiski dosti ih je ginulo, a budući da naše ovce nisu naučne biti u štali nego stalno na čistom zraku po vani, ovce su obolile. Kroz istu godinu do jeseni uginulo je 60 posto ovaca da ih se nikako nije moglo spasiti", navodi Milutin Badurina Dudić.

U Pagu je te godine snijega palo više nego na drugim dijelovima otoka i prekrio je, kako se navodi u starim zapisima, kuće do drugog kata. Iz kuća se izlazilo kroz prozore. Prvi fotograf u Pagu Ivan Nino Stella fotografirao je Pažane na rivi kako stoje pred konobom do koje su pročistili prolaz. Fotografirao je i Paškinje i Pažane uz kulu Skrivanat na nanosima snijega.

Crni snijeg

 Jaka bura i snijeg iz 1929. godine u Pagu je, ali i u ostalim naseljima na otoku, ostao upamćen i po neobičnoj pojavi, po crnom snijegu i tonama sipa i druge ribe koje su se smrznule zbog bure.

- Za vrijeme tog velikog snijega bio je ciklon od bure koji je trajao 3 dana, i kako je podvelebitski kanal bio sve u jednom dimu što je more dizalo u zrak i zrakom ga nosilo. Po cijelom otoku Pagu, po zaleđenom snijegu, nastale su velike crne mrlje. Ljudi to nisu mogli odgonetati, od čega bi to moglo biti. Kada se je sasma stišala ta silna bura i nastala tišina, po cijelom Podvelebitskom kanalu plivale su crknute istučene sipe, od kojih je snijeg bio po površini crn. Cijelim kanalom po površini plivale su svakojake vrste ribe. Od bijele ribe najviše su stradali zubaci. U Paškom zaljevu vreće su se punile lubenima, mrenama više dana. Taj je ciklon bio s velikim ledom ispod nule do najnižeg nivoa, navodi Milutin Badurina Dudić.

Putopisac Alberto Fortis je u 18. stoljeću zapisao kako Pag ima sibirske zime te kako stanovništvo Paga ne izlazi za jake bure. Do prije desetak godina svake zime je puhala olujna i orkanska bura koja je rušila krovove, lomila stabla, razbijala stakla na prozorima, prevrtala čamce. Od prosinca do veljače sušili su se ovčji butovi, kaštradine, pršuti, sušilo se ribu i hobotnice, ali oni koji su se s tim bavili kažu kako je i to stvar prošlosti. Za sušenje je potrebna dugotrajna i hladna bura, a takve bure već dugo nema. Zbog globalnih klimatskih promjena ili nečeg drugog Pag je izgubio svoj meteorološki brend, olujne i orkanske bure koje su postale dio sjećanja i uspomena. 

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno