U ZADARSKOJ ŽUPANIJI 200.000 MASLINA ČEKA OBNOVU

Slika korisnika admin

U proteklom desetljeću svi programi oporavka maslinarskog fonda išli su u pravcu poticaja za sadnju novih maslinika. Za obnovu starih, stoljetnih maslina koje su uglavnom izgubile bitku s borom, nije bilo ni novca, a ni previše zainteresiranih. Tako se znamo podičiti s gotovo 5 milijuna stabala maslina na preko 30 tisuća hektara na području Hrvatske i 50 tisuća vrijednih maslinara, a za 50 tisuća hektara zapuštenih maslina gotovo da se i ne mari. Zapuštenih maslina najviše je na našim otocima.

U Zadarskoj županiji gotovo 200 tisuća stabala maslina čeka čovjeka i njegovu ruku kako bi iz spavajućih, adventivnih pupova ponovno krenuo "život". Jer, maslina je jedna od najzahvalnijih voćnih vrsta prema regeneraciji ili obnovi. Upravo sada, u mjesecu siječnju možemo izvršiti pomlađivanje starih, zapuštenih maslina i to iz guke ili iz panja, a u rodnim maslinicima prstenovanje. Rezidbu na rod ili formiranje uzgojnog oblika ostavljamo za razdoblje iza diferencijacije cvjetnih pupova (kraj veljače, ožujak i travanj).

Pomlađivanje iz guke i panja

Tehnika pomlađivanja stabla iz guke (zadebljanje na panju ili deblu masline kojeg stvara samo stablo u cilju vlastite obnove) obuhvaća samo guke na panju ili točnije na korijenovom vratu, dakle na prijelazu podzemnog u nadzemni dio. Ovaj način primjenjuje se samo na stablima starijim od 100 godina kojima je središnji dio istrunuo ili do te mjere oštećen, da ne može biti temelj novom stablu. Sav nadzemni dio otpila se razom zemlje, premaže voćarskim voskom, izdvoje se glavne žile otkopom, ostavi se na vrhu žile guka, a sav ostali dio drva iskopa. Obično se ostavlja 4, 5 glavnih žila s gukom. Obrada jame, panja, okoliša te gnojidba na zalihu provodi se odmah s otprilike 3 kg NPK gnojiva. U proljeće vrši se prihrana s 1 kg KAN-a ili 0,5 kg Uree. Izboji se u prvoj godini ne smiju prorjeđivati ni prikraćivati, već se sve ostavlja na panju do idućeg proljeća. Već u jesen oko pomlađene masline smije se sijati bob, slanutak, grah, grašak ili drugo povrće. U drugoj godini ostavlja se dvadesetak izboja te po potrebi izvršimo i navrtanje uz redovitu gnojidbu i zaštitu. U trećoj godini ostavljamo 4, 8 izboja koji se još ne prikraćuju, dok se tek u četvrtoj godini vrši izolacija vrha na izabranim izbojima, a to je i prva godina roda u kojoj se može očekivati 3 do 5 kg po stablu. U petoj godini vrše se sve redovite mjere njege od rezidbe, gnojidbe do zaštite od bolesti i štetnika.

Pomlađivanje iz panja razlikuje se od prethodnog što se drvo ostavlja u tlu, ne vadi se, a provodi se na stablima starim 50 do 100 godina. Posebno je prikladan za sorte uljarice koje ne razvijaju glavne žile nego mnogo tanjih žila. Stablo se presiječe na mjestu gdje je najzdravije, po mogućnosti nad vijencem guke/ako ih je stablo stvorilo/, a na visini manjoj od 60 cm od tla. Od mnoštva izbojaka koji će izbiti ostavljaju se 3 do 4 najboljeg izgleda i mjesta, ostali se otklone.

Prstenovanje kore

Uz spomenute mjere na starim i zapuštenim maslinicima praktičari već odavna u ovo vrijeme vrše prstenovanje kore mladica u rodnim maslinicima. Ono se vrši u cilju postizanja veće rodnosti. Grana koja se prstenuje sljedeće godine se potpuno uklanja. Oštrim nožem skidamo koru promjera debljine grane. Na taj način prekidamo kolanje sokova floemima, a posljedica je obilnije zametanje cvjetnih pupova. Prekidanjem floema zadržavaju se ugljikohidrati u dijelovima iznad prstena, pa nastaje povoljniji odnos ugljikohidrata i dušika, što djeluje stimulativno na formiranje cvjetnih pupova. Ti zahvati mogu imati i nepovoljne posljedice, jer nezarašteni kambij nakon prstenovanja izložen je većoj opasnosti od infektivnih bolesti i napada štetnika. Ukoliko se pretjera, zahvat može djelovati depresivno na rast mladih stabala, pa ona mogu zakržljati. Zato je potrebno voditi računa o broju prstenovanih grana po stablu. Ovisno o starosti i kondiciji prstenuju se 1-2 grane/stablu, maksimalno 3 grane.

Međutim, unatoč stalnim upozorenjima nerijetka slika u studenom i prosincu bila je rezidba maslina na rod. Ugledajući se na one starije, iskusnije maslinare nestrpljivi mlađi, također, su rezali svoja mlada, još nerodna stabla, a toplo vrijeme s temperaturom od 10-15°C je jednima i drugima bila najvjerniji i jedini saveznik. Čuli su oni za neko „razvrstavanje pupova kod masline", ali nisu baš sigurni da ono ima neke veze s rezidbom i rodnošću, jer da je suprotno, rezidbu ne bi obavljali u ovom razdoblju. Kako je upravo rezidba najsloženiji dio maslinarstva koji uključuje poznavanje anatomije i fiziologije uz planiranje rasta i roda, pokušat ćemo dok još nisu sve masline porezane sugerirati maslinarima pravo vrijeme rezidbe i razloge.

 Godišnji ciklus masline

U svom godišnjem ciklusu maslina prolazi više faza koje možemo podijeliti na sljedeće:

Od razvrstavanja pupova do cvatnje, od početka cvatnje do početka oplodnje, od početka oplodnje do početka šarke, od početka šarke do zrelosti ploda i od zrelosti ploda do početka razvrstavanja pupova.

Razvrstavanje ili diferencijacija pupova je pretvaranje pupa u drvni pup koji daje novi izboj ili cvjetni pup koji daje plod. To je proces koji se odvija prije vidljivog početka kretanja vegetacije, dakle, dok je maslina na „zimskom odmoru". U toj fazi maslina se buni na sve što joj u tom snu i miru smeta. Za naše prilike to se događa sredinom veljače, stoga je preporučljivo maslinu rezati nakon tog razdoblja. Ranija rezidba, koja dovodi do gubitka lišća koje stvara hranu i gubitak grančica, može biti presudna za razvrstavanje pupova, u korist drvnih. Maslinari bi se trebali rukovoditi uputama stručnjaka, pa tako veliki znalac i praktičar ing. Elezović kaže; „Za sve načine rezidbe masline vrijeme bi trebalo biti vezano uz početak vegetacije, dakle od polovice veljače do polovice travnja".

Osim gore spomenutog razvrstavanja pupova, u tom razdoblju već prođu opasnosti od jače zime.

Naime, maslini kao najtipičnijem predstavniku flore Sredozemlja pogoduje mediteranska klima, koja nema ekstremno vruća ljeta, ali ima relativno blage zime. Takve klimatske prilike uz prikladne položaje, bez velikih kolebanja temperatura tijekom dana i noći, a i tijekom čitave godine gotovo su idealni za maslinu. Visoke temperature (one iznad 50°C) koje bi bile upitne za njen uzgoj u našoj zemlji se rijetko javljaju, ali zato niske mogu pričiniti itekako velike štete. Poglavito ako se one jave nakon izuzetno blage jeseni i mjeseca prosinca u kojem se dnevne temperature kreću između 14 i 16°C. Prema iskustvima s ovih prostora, točnije područja Benkovca iz siječnja 1985. godine stabla rezana prije dolaska mraza mnogo više su stradala od stabala koja nisu rezana, stoga što veća biljna masa ne porezanih stabala ima određeni zaštitni učinak.

Uz nepravovremenu rezidbu, visoke temperature u ovom razdoblju ukoliko potraju još neko vrijeme neće povoljno djelovati na intenzitet cvatnje, odnosno na razvrstavanje pupova. Naime, u razdoblju mirovanja u prosincu, siječnju i veljači važno je da srednja dnevna temperatura ne prelazi 7°C, odnosno za neke sorte iznad 10°C. Ako su temperature veće, tada je cvatnja slabog intenziteta, odnosno slabije diferenciranje cvjetnih pupova, a u konačnici to pretpostavlja i slab urod. Mogla bi nam se „dogoditi" još jedna loša godina, a na nama je da je pokušamo barem ublažiti pravovremenom provedbom propisanih agrotehničkih mjera.

Rezidba u krivo vrijeme
Unatoč stalnim upozorenjima nerijetka slika u studenom i prosincu bila je rezidba maslina na rod. Ugledajući se na one starije, iskusnije maslinare, nestrpljivi mlađi također su rezali svoja mlada, još nerodna stabla, a toplo vrijeme s temperaturom od 10-15° C je jednima i drugima bila najvjerniji i jedini saveznik. Čuli su oni za neko „razvrstavanje pupova kod masline", ali nisu baš sigurni da ono ima neke veze s rezidbom i rodnošću, jer da je suprotno, rezidbu ne bi obavljali u ovom razdoblju. Kako je upravo rezidba najsloženiji dio maslinarstva koji uključuje poznavanje anatomije i fiziologije uz planiranje rasta i roda, pokušat ćemo dok još nisu sve masline porezane sugerirati maslinarima pravo vrijeme rezidbe i razloge.
Godišnji ciklus masline

U svom godišnjem ciklusu maslina prolazi više faza koje možemo podijeliti na sljedeće: od razvrstavanja pupova do cvatnje, od početka cvatnje do početka oplodnje, od početka oplodnje do početka šarke, od početka šarke do zrelosti ploda i od zrelosti ploda do početka razvrstavanja pupova.

Razvrstavanje ili diferencijacija pupova je pretvaranje pupa u drvni pup koji daje novi izboj ili cvjetni pup koji daje plod. To je proces koji se odvija prije vidljivog početka kretanja vegetacije, dakle, dok je maslina na „zimskom odmoru". U toj fazi maslina se buni na sve što joj u tom snu i miru smeta. Za naše prilike to se događa sredinom veljače, stoga je preporučljivo maslinu rezati nakon tog razdoblja. Ranija rezidba, koja dovodi do gubitka lišća koje stvara hranu i gubitak grančica, može biti presudna za razvrstavanje pupova, u korist drvnih. Maslinari bi se trebali rukovoditi uputama stručnjaka, pa tako veliki znalac i praktičar ing. Elezović kaže; „Za sve načine rezidbe masline vrijeme bi trebalo biti vezano uz početak vegetacije, dakle od polovice veljače do polovice travnja".

Osim gore spomenutog razvrstavanja pupova, u tom razdoblju već prođu opasnosti od jače zime.

Naime, maslini kao najtipičnijem predstavniku flore Sredozemlja pogoduje mediteranska klima, koja nema ekstremno vruća ljeta, ali ima relativno blage zime. Takve klimatske prilike uz prikladne položaje, bez velikih kolebanja temperatura tijekom dana i noći, a i tijekom čitave godine gotovo su idealni za maslinu. Visoke temperature (one iznad 50°C) koje bi bile upitne za njen uzgoj u našoj zemlji se rijetko javljaju, ali zato niske mogu pričiniti i te kako velike štete. Poglavito ako se one jave nakon izuzetno blage jeseni i mjeseca prosinca u kojem se dnevne temperature kreću između 14 i 16°C. Prema iskustvima s ovih prostora, točnije područja Benkovca iz siječnja 1985. godine stabla rezana prije dolaska mraza mnogo više su stradala od stabala koja nisu rezana, stoga što veća biljna masa ne porezanih stabala ima određeni zaštitni učinak.

Uz nepravovremenu rezidbu, visoke temperature u ovom razdoblju, ukoliko potraju još neko vrijeme, neće povoljno djelovati na intenzitet cvatnje, odnosno na razvrstavanje pupova. Naime, u razdoblju mirovanja u prosincu, siječnju i veljači važno je da srednja dnevna temperatura ne prelazi 7°C, odnosno za neke sorte iznad 10°C. Ako su temperature veće, tada je cvatnja slabog intenziteta, odnosno slabije diferenciranje cvjetnih pupova, a u konačnici to pretpostavlja i slab urod. Mogla bi nam se „dogoditi" još jedna loša godina, a na nama je da je pokušamo barem ublažiti pravovremenom provedbom propisanih agrotehničkih mjera.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno