Upućujemo druge, a sami ni da bi prstom makli!

– Novorođeni kralj kome su kraljevi s Istoka došli prinijeti darove i nas poziva da mu prinesemo svoje darove, darove našega uma i srca, a osobito darove naših grijeha i propusta, rekao je mons. Puljić

Svetkovina Bogojavljenja kojom Crkva slavi dolazak trojice (ne)Židova u Betlehem da se poklone židovskom Kralju jasno upućuje na to da događaj Isusa Krista počevši već od njegova rođenja ima značenje širih razmjera. On želi pristupiti svakom čovjeku bez obzira iz kojega plemena, puka i naroda dolazi. Mudraci i kraljevi s Istoka zato predstavljaju poganske narode i sve koji Boga traže. Za prepoznati Boga treba jednostavno, otvoreno i djetinje srce, a za razumjeti ga potreban je um koji ga prihvaća i iskreno klanjanje. To je jedini i siguran put kako doći i pokloniti se božanskom Djetetu, istaknuo je u propovijedi zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić na svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta tri kralja predvodeći misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Poručio je da ova tri mudraca usmjeruju na potrebu promjene života nakon susreta s Kristom. “Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju” riječi su iz Matejevog evanđelja o poklonstvu mudraca kojima je označen poziv na novi život u Kristu.
– Otići drugim putem daje nam povoda zaključiti – kako onaj tko susretne Krista ne vraća se istim putem. Susret s Kristom trebao bi nas radikalno promijeniti, ne samo naš život, nego i naše putove, jer takav susret je obično životna prekretnica, koja pokazuje drugi smjer našeg opredjeljenja. Evanđelje nam je donijelo tri životna opredjeljenja, Herodovo, pismoznanaca i kraljeva s Istoka. Koga bismo mi danas iskreno i otvoreno željeli nasljedovati? I mi smo došli pokloniti se Kristu, časteći ga kao Kralja i svećenika koji je umro i uskrsnuo za nas i danas dolazi pod euharistijom vidljivo u prilikama kruha i vina da nas nahrani i da mu se poklonimo. I mi ćemo njemu prinijeti svoje darove. A najdraži su mu darovi naših slabosti, mana i grijeha, kako bi ih mogao uništiti i spaliti na ognju svoje ljubavi. Preostaje nam još svjedočiti za njega i poći novim putem, drugačijim od onoga kojim smo do sada hodili, izdvaja se u porukama euharistijskog slavlja svetkovine Tri kralja.      
 – Novorođeni kralj kome su kraljevi s Istoka došli prinijeti darove i nas poziva da mu prinesemo svoje darove, darove našega uma i srca, a osobito darove naših grijeha i propusta, rekao je mons. Puljić na početku svete mise.
– Znamo što znači ići za Isusom, sposobni smo to i drugima protumačiti, ali odlučiti se radikalno živjeti kršćanski nemamo hrabrosti. Odlučiti se ići za Isusom nije samo stvar svećenika i Bogu posvećenih osoba, to se odnosi na sve koji su krštenjem urasli u mistično tijelo Kristovo i postali izabrana Božja djeca. Držanje pismoznanaca, dakle, tjera nas na ozbiljno razmišljanje. Onako kako su oni znali da je Isus u Betlehemu, tako i mi često znamo da je Isus među svima onima koji pate, među siromasima i poniznima. No pitanje je pokreće li nas ta spoznaja ili smo i mi postali inertni poput uličnog znakovlja, slikovito se izrazio nadbiskup zadarski.
– I mi, dakle, upućujemo druge, a sami ni da bi prstom makli, rekao je mons. Puljić.

Dan blagoslova vode

– Ovaj blagdan je pun simbola kojih je poruka duboko religiozna. Spomenimo najprije zvijezdu kao izvor svjetla koja je kraljeve dovela, zatim darove koje su oni donijeli Isusu u Betlehem – tamjan, zlato i smirnu. Blagdan je uz to poznat i kao dan blagoslova vode kojom Krist izlijeva svoju milost na sve stvoreno. Njome se škrope naši domovi, naše obitelji, naša polja i tvornice i sve što služi čovjeku. Blagdan Bogojavljenja ili “Epiphania” ili “vodokršće” na zoran način objavljuje kraljevstvo Sina Božjega po kojemu smo spašeni i posvećeni i postali sveti puk, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja, naveo je mons. Puljić.

Priznavanje vrhovnog suvereniteta

– Ovi kraljevi predstavnici su poganskih naroda, a kao mudraci predstavljaju i one koji se bave znanošću, koji istražuju tajne prirode, kako bi došli do Boga. I kod dolaska u Jeruzalem, slušamo iz Matejevog izvješća, jednostavno ispovijedaju: “Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.” Vidjesmo i dođosmo, dođosmo pokloniti se. To je poruka i pouka ovih šutljivih propovjednika, ističe mons. Želimir Puljić.
– Jer da su kalkulirali, kao što ljudi često znaju, pitajući se kakve sve opasnosti vrebaju na tom putu, oni sigurno nikada Jeruzalema ne bi vidjeli niti bi susreli Kralja kraljeva. Vidjeti i krenuti tajna je Božjeg nadahnuća. Ona je nosila i praoca Abrahama potaknuvši ga da se zaputi ne znajući kamo ide, ali je znao i bio siguran da na tom putu na koji ga je Bog pozvao, on ga ostaviti neće. I ovi kraljevi vođeni zvijezdom s neba, stigoše i pokloniše se malome Kralju. U tom činu vrhunac je teološkog tumačenja ovoga čina kojega nam Matej opisuje, čulo se u propovijedi. Pojašnjavajući značenje poklonstva kraljeva malom Isusu, nadbiskup je kazao da ono znači ne samo poštivanje, nego i priznavanje vrhovnoga suvereniteta.