Kako smo izgubili iluziju u poštenje nove vlasti

Gotovo svaki put kad se na neki javni natječaj prijavi kandidat aktivan u jednoj od vladajućih političkih partija, građani i novinari nepogrešivo pogode tko će dobiti posao. Sa svakim slučajem građani zaključuju: “Svi su oni isti.”

Prema dnevnim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na današnji dan diljem Hrvatske posao traži 355.681 ljudi. U isto vrijeme, ovoj vojsci nezaposlenih na raspolaganju je tek 2.251 radno mjesto. Za jedno radno mjesto, dakle, konkurira točno 158 nezaposlenih. Svakog dana ovi ljudi pišu na tisuće prijava za raspisane natječaje u kojima se nudi javno mjesto i svako od njih suočen je sa sumnjom da je natječaj na koji konkuriraju namješten. Njihova sumnja opravdana je i utemeljena. U pitanju je posljedica dugogodišnje prakse namještanja javnih natječaja za radna mjesta. Od vladajuće koalicije, koja je kao svoj najveći predizborni kapital isticala poštenje, očekivalo se da učini sve kako bi dokinula  praksu namještanja natječaja, ali nekoliko javno problematiziranih slučajeva na državnoj i lokalnim razinama potopilo je nadu da će se u skoro vrijeme po ovom pitanju nešto promijeniti na bolje.
Najzapaženiji takav slučaj svakako je izbor za ravnatelja Hrvatske radio televizije, na kojem je pobijedio Goran Radman. S obzirom na medijski interes za izbor ravnatelja i “nespretnosti” koje su se u izbornom procesu događale – jasno je da imenovanje čelnog čovjeka najutjecajnijeg javnog medijskog servisa u javnosti samo učvrstilo uvjerenje da se natječaji za odgovorne dužnosti raspisuju radi reda, odnosno da su pobjednici na tim natječajima unaprijed poznati.
“Nespretnost” koja je u slučaju izbora Gorana Radmana presudila da javnost natječaj za izbor ravnatelja HRT-a doživi kao farsu dogodila se nekoliko tjedana prije njegova imenovanja. Uprava visoke tehničko-poslovne škole, na kojoj je ravnatelj HRT-a bio zaposlen, od Radmana se oprostila prije nego je izabran za novu dužnost. Vijest o tome donio je internet portal Index.hr, iz pera novinara Gordana Malića.
Sumnja u korektnost
Zaposlenim predavačima Visoke tehničko-poslovne škole obratio se predsjednik Upravnog vijeća i Uprave veleučilišta Branko Štefanović, zahvaljujući dosadašnjem dekanu Goranu Radmanu na suradnji, jer spomenuti “s 1. listopadom odlazi na novu dužnost”. Kad je Štefanovićevo obraćanje zaposlenima objavljeno u medijima, sa spomenutog veleučilišta stigla je reakcija: “Željeli smo samo unaprijed obavijestiti zaposlenike i suradnike na Veleučilištu da je moguć odlazak dekana. Ne vidimo u tome ništa sporno. To je jedna od opcija. Daljnji angažman dekana Radmana ovisi o rezultatima njegove kandidature za ravnatelja HRT-a i eventualnih obaveza preuzetih istim.” Goran Radman na koncu je izabran za ravnatelja, a na procesu izbora ostala je mrlja, koja je doprinijela uvjerenju da je ime ravnatelja HRT-a bilo poznato prije nego je formalni izbor bio okončan.
Slučajevi što daju povoda za sumnju u korektnost javnih natječaja vrlo često događaju se kod natječaja za radna mjesta koje javnost ne prati tako pozorno kako je pratila izbor ravnatelja HRT-a. Koncem travnja minule godine, primjerice, Jadranski naftovod (JANAF) objavio je natječaj za radno mjesto tehničara građevinskog održavanje za potrebe JANAF-ovog terminala u Slavonskom Brodu. Ovaj natječaj izazvao je veliki interes Brođana koji su u potrazi za poslom, a ispunjavaju uvjete tražene za navedeno radno mjesto. Lokalni internet portal “Sbplus.hr” pozorno je pratio tijek natječaja i unaprijed “pogodio” tko će dobiti posao. Sve je počelo pismom jednog od kandidata koji su se prijavili za natječaj.
– Mnogo mladih Brođana, oduševljenih natječajem, odlučili su poslati svoj životopis s nadom kako će baš oni biti pozvani na razgovor u Zagreb i, u konačnici, biti zaposleni u Jadranski naftovod. Svima je ovaj natječaj zvučio prelijepo da bi bio stvaran. U samom startu, dosta kandidata je odustalo od puta u Zagreb, jer su kolale priče po Brodu kako je natječaj namješten za nekog iz HNS-a. Otišao sam vidjeti je li to istina te sam se prijavio na natječaj. Odmah pri ulasku u Hotel Internacional u Zagrebu, gdje je sjedište JANAF-a, bilo mi je sve jasno. S osobom koja nas je testirala došao je, ni manje ni više, Domagoj Bartek, predsjednik Županijskog odbora HNS-a Brodsko-posavske županije i tad mi je sve bilo više nego jasno, pisao je spomenutom brodskom portalu čitatelj.
S obzirom na to da je JANAF u podjeli funkcija u javnim poduzećima pripao HNS-u, sumnja da je mjesto rezervirano za HNS-ovca nametnula se sama od sebe. Novinari su po primitku pisma kontaktirali Barteka, koji im je rekao: “Točno je da sam se prijavio na natječaj raspisan u JANAF-u. Točno je i to da sam tri sata testiran, kao i drugi kandidati, od strane tvrtke angažirane da taj posao obavi u ime i za račun JANAF-a. Točno je i to da nikoga, u tvrtki koja nas je testirala, ne poznajem.” Istaknuo je kako misli da je bolji od drugih kandidata za radno mjesto tehničara u JANAF-u pa zapitao: “Nije valjda, pri zapošljavanju, hendikep činjenica da sam politički aktivan kao član HNS-a?”
Podobnost i nepotizam
Nekoliko tjedana kasnije ispostavilo se da članstvo u HNS-u za Bertoka nije bilo hendikep. Predsjednik Županijskog odbora HNS-a dobio je posao. Kad bi u Slavonskom Brodu danas radili anketu s pitanjem: “Mislite li da je natječaj za radno mjesto u JANAF-u bio namješten?” teško bi našli optimiste koji bi ustvrdili da je sve bilo regularno, da je Predsjednik Županijskog odbora stranke posao dobio isključivo zahvaljujući svojim kvalifikacijama.
Sličan slučaj, gdje su građani i novinari prorekli tko će dobiti posao, dogodio se nedavno i u Zadru, a radno mjesto na koje se natječaj odnosio otvoreno je u zadarskoj Elektri. Tražio se referent, a jedna od prijavljenih kandidatkinja bila je i predsjednica Županijskog odbora HNS-a Vesna Sabolić. Povodom ovog natječaja redakciji Zadarskog lista obratio se ogorčeni građanin, koji je ustvrdio da se radi o natječaju koji se provodi po kriteriju stranačke podobnosti i nepotizma, a ne po kriterijima objektivnog i nepristranog selekcijskog postupka kako to nalaže Zakon, čime su svi ostali kandidati za to radno mjesto unaprijed eliminirani te su pozvani na sudjelovanje u fiktivnom selekcijskom postupku. Na ovom mjestu valja napomenuti da je u postizbornoj podjeli dužnosti Hrvatska elektroprivreda pripala HNS-u, što je po svemu sudeći i potaknulo sumnje da je natječaj u zadarskoj Elektri namješten za stranačku dužnosnicu. Iako radno mjesto nije posebno atraktivno, valja reći da su za njega bile zainteresirane desetine Zadrana. Na natječaj se prijavilo 70 kandidata, a njih 40 ispunjavalo je uvjete za posao. Prije okončanja natječaja Zadarski list je objavio članak pod naslovom: “Čuva li se mjesto referenta u zadarskoj Elektri za Vesnu Sabolić?”
Novinarka Zadarskog lista Suzana Bandić kontaktirala je HNS-ovu predsjednicu Županijskog odbora, koja je demantirala nagađanja o namještenom natječaju.
– Iako se bavim politikom, smatram kako imam potpuno pravo, jednako kao i svaki drugi građanin natjecati se za bilo koje radno mjesto za koje imam sve uvjete. O svemu ću se opširnije očitovati nakon što natječaj bude zaključen bez obzira na to kako on bude okončan, odnosno budem li izabrana za to radno mjesto ili ne, istaknula je Sabolić. Na ovom mjestu čitateljima bi valjalo postaviti pitanje: “Pogađate li tko je dobio radno mjesto na predmetnom natječaju?” Dakako, dobila ga je HNS-ova predsjednica Županijskog odbora Vesna Sabolić. Između četrdesetak testiranih kandidata pokazala se najboljom kandidatkinjom za posao. U ovakvim slučajevima novinari i građani pokazuju se kao nepogrešivi proroci. Gotovo svaki put kad se na neki javni natječaj prijavi kandidat aktivan u jednoj od vladajućih političkih partija, građani i novinari nepogrešivo pogađaju tko će dobiti posao. Razumljivo, kad se ovakva proročanstva ispune javnost se u pravilu ne zanosi mišlju da posjeduje proročki dar, nego čvrsto i bez ostatka vjeruje da je u pitanju bio – namješten natječaj. Sa svakim ovakvim slučajem gubi se vjerodostojnost nove vlasti i građani – s pravom ili ne – zaključuju: “Svi su oni isti.” Zahvaljujući ovakvim slučajevima, poštenje kao politički kapital vladajuće garniture koja je zamijenila HDZ iz dana nepovratno se gubi.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU