KORONA DO KRAJA RAZOTKRILA PROMAŠAJE Od ulaska u EU naša poljoprivreda izgubila više od pet milijardi vrijednosti proizvodnje

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
ŠTO JE SVE DOVELO HRVATSKU POLJOPRIVREDU NA DNO EUROPSKE UNIJE
Hrvatska ima bogatu tradiciju i ogromne resurse, ali većina članica EU sa skromnijim resursima od nas postižu višestruko bolje rezultate poput, primjerice, Nizozemske ili skandinavskih zemlja. Zato se nikako ne možemo složiti s tvrdnjom da naša poljoprivreda ide u dobrom smjeru te da ulaganja daju rezultate. Čak suprotno. Poljoprivreda je u razdoblju od ulaska u EU od 2012. do danas izgubila više od pet milijardi vrijednosti proizvodnje. Istodobno su ulaganja u poljoprivredu značajno rasla
Mr.sc. Marijan TOMAC
ETO VIDIŠ - Italija, Španjolska i Francuska vodeći su europski proizvođači artičoka a u Hrvatskoj proizvodnja samo na okućnicama

Vrijeme neumorno  ide. Ušli smo u Novu  godinu svatko s dobrom željom da se  prethodna više nikada ne  ponovi. Jer prethodna je bacila na koljena cijeli svijet.  Pandemija virusa Covid – 19  zatvorila je protok ljudi, roba  i kapitala. I kada se činilo da  će potražnja na domaćim  poljoprivrednim proizvodima porasti sve je ostalo samo  na željama.
 Sa svih strana pljuštale su  preporuke da se kupuju domaći poljoprivredni proizvodi, ali gdje takve proizvode  kupiti.

Neorganiziranost,  korona i klimatski  ekstremi

Po preporukama treba kupovati na tržnicama, štandovima, pa i na zidićima od domaćih proizvođača, što bi mi  rekli od piljarica ili zagrebčani od kumica. To je u  redu, ali koja ozbiljnija proizvodnja može se temeljiti putem prodaja na štandovima  ili putem interneta. Tko na  primjer može prodati u nekih petnaest dana pet vagona lubenica ili drugog sezonskog voća i povrća bez organiziranog otkupa.
Corona kriza pokazala je  sve promašaje i ne organizaciju hrvatskog agrara koja na  žalost traje od kada je hrvatske države. Jer hrvatska poljoprivreda ne samo da dugi  niz godina tapka u mjestu,  već iz godine u godinu smanjuje se proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, a  prehrambena industrija sve  više koristi sirovine nekih  drugih poljoprivrednih zemalja.
 Uz sve to klimatske promjene sve više ubiru danak.  Klimatski ekstremi pogađaju  poljoprivredna područja nanoseći neprocjenjive štete u  najosjetljivijem vremenu vegetacije. Klimatski ekstremi  ne pogađaju samo uži areal,  već gotovo cijeli kontinent i  vrijeme je da se njihov negativni utjecaj smanji, jer nemoguće ih je zaustaviti.
Protiv klimatskih ekstrema  borba je duga i teška. Njima  treba prilagoditi život ljudi,  biljaka i životinja. Što to  znači za poljoprivredu. Prilagoditi agrotehničke mjere  novo nastalim uvjetima. Lako je to za reći, ali teško za  učiniti, jer zahtjeva vrijeme,  financije i znanje.  

 Zemlja u korovima,  nasadi se krče, a uvoz  raste

 Naravno, na prvom mjestu  je čovjek poljoprivrednik, a  njega ima svakom danom  sve manje. Vidljivo je to po  napuštenim selima u ravničarskim krajevima, neobrađenoj i zapuštenoj ravnokotarskoj zemlji, praznim  stajama, svinjcima, a i kokošincima.
 Dok je zemlja u korovima,  a višegodišnji nasadi se masovno krče jer uvoz hrane  porastao je za 20 posto u odnosu na godinu prije. Novac  iz EU fondova slabo smo izvlačili jer očito nismo znali ili  htjeli ga utrošiti, ali zato ne  možemo bez europskih svinja, europskog kruha i peciva, europskog voća i povrća.
Ne samo da se nude iz  uvoza poljoprivredni proizvodi za sviježu potrošnju već  prerađivačka industrija često  počiva na uvoznim sirovinama, a da bi se mogla osloniti  u većoj mjeri na domaće  proizvođače važno je povećati efikasnost proizvođača, stabilnu proizvodnju, dovoljne količine i cijenu. Za to je potrebno osigurati horizontalnu integraciju  poljoprivrednih proizvođača  i vertikalnu suradnju u lancu. U odnosu na ostale zemlje članice EU izuzetno  mali dio tržišta voća i povrća  zauzimaju udruženi proizvođači kroz zadruge i proizvođačke organizacije.

Traži se novi tip  poljoprivrednika

 Poljoprivredna proizvodnja kakvu znamo i pamtimo  je na izdisaju. U takvom stanju održiva je samo na  okućnicama ili kao dopunska djelatnost. Današnja  robna poljoprivreda prvenstveno voćarstvo, povrćarstvo i vinogradarstvo zahtijevaju novi tip poljoprivrednika. Poljoprivredna proizvodnja je postala sofisticirana  kao i sve proizvodnje. Ona   traži korištenje suvremenih  tehničko tehnoloških  rješenja u velikom broju segmenata više nego pojedine  industrijske proizvodnje, jer  je poljoprivreda proizvodnja  na otvorenom i utjecaj klime  i okoliša su od neprocjenjive  važnosti.
Korištenje svih suvremenih rješenja koja dovode do  konačnog rezultata, a to je  kvalitetan i jeftin poljoprivredni proizvod nije nimalo jednostavan. Evo nekoliko  primjera:
Gnojidba na osnovi provedenih kemijskih analiza tla i  biljnog materijala, Izračun  količina i učestalosti obroka  navodnjavanja, Očitanje praga štetnosti pojava biljnih  bolesti i nametnika. Uz navedeno nimalo manjeg značaja  je  korištenje suvremenih  „klupskih sorata“ voća, maslina i vinove loze.

Gdje su naši domaći  proizvodi?

 Naravno kada se sve to  spomene postavlja se pitanje  gdje su naši „domaći“ poljoprivredni proizvodi. Što su to  „domaći“ poljoprivredni  proizvodi. Dali je to crvljiva  jabuka, kupus izbušenog lista, kokoš koja trči po dvorištu i tuka koja se pretežno  hrani crvima iz voćnjaka na  kojem obitava.
Takvih proizvoda uvijek  treba imati, ali ih treba i platiti, ali oni koji kupuju na akcijama po trgovinskim lancima proizvode s nepoznatih  destinacija najžešći su u zastupanju domaćeg. U domaće  spada i ekološka proizvodnja, a svi oni koji su se  okušali u takvoj proizvodnji  znaju koliko je takva proizvodnja skupa, koliko traži  truda i znanja koje višestruko nadmašuje znanje koje je  potrebno za sadašnju konvencionalnu poljoprivrednu  proizvodnju.

Proizvođači sve stariji i  umorniji   

 Hrvatska ima bogatu tradiciju i ogromne resurse, ali  većina članica EU sa skromnijim resursima od nas postižu višestruko bolje rezultate poput, primjerice, Nizozemske ili skandinavskih zemlja. Zato se nikako ne  možemo složiti s tvrdnjom  da naša poljoprivreda ide u  dobrom smjeru te da ulaganja daju rezultate.  Čak suprotno. Poljoprivreda je u  razdoblju od ulaska u EU od  2012. do danas izgubila više  od  pet milijardi vrijednosti  proizvodnje. Istodobno su  ulaganja u poljoprivredu  značajno rasla.
Poljoprivredni proizvođači  su sve stariji i umorniji. Pretrpani raznim obećanjima, a  sigurno će ih biti u godini u  koju smo zakoračili još i više  jer dolaze izbori vrijeme je  da se s riječi krene na djela i  da hrvatski seljak živi onako  kao je primjereno za njegov  trud i domoljublje.

 

Na dnu u EU

 Po svim pokazateljima poljoprivredne proizvodnje Hrvatske je uglavnom pri dnu ljestvice zemalja članica EU i gotovo u svim poljoprivrednim proizvodima ostvarujemo pad proizvodnje. Samodostatni smo u tek nekoliko proizvoda, iako prirodne uvjete za proizvodnju imamo u gotovo svim sektorima poljoprivrednih proizvodnji. Jedna od posljedica ovakvih trendova je kontinuirani rast uvoza poljoprivrednih proizvoda.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)