CIA transpotirala sumnjivce preko zemuničkog aerodroma?

Izvori našeg lista iz vojno-obavještajnih struktura tvrde da su u nekoliko navrata korišteni i domaći vojni aerodromi. Radi se o Zemuniku, Plesu i Udbini, pri čemu je udbinski aerodrom najčešće korišten
Američke obavještajne službe tijekom 2004. i 2005. godine koristile su hrvatski zračni prostor, ali i nekoliko domaćih vojnih aerodroma za transport uhićenika i dokaznih materijala u tajne zatvore namijenjene sumnjivcima navodno povezanim s islamističkim terorističkim ćelijama.
Da se hrvatski zračni prostor koristio u ovu svrhu i nije pretjerana tajna, naime, o tome je komisija Vijeća Europe raspravljala još 2006. godine. No, izvori našeg lista iz vojno-obavještajnih struktura tvrde da su u nekoliko navrata korišteni i domaći vojni aerodromi.
I Zemunik bio korišten
 Radi se o Zemuniku, Plesu i Udbini, pri čemu je udbinski aerodrom najčešće korišten. Koliko je poznato našim obavještajcima, domaći aerodromi nisu korišteni kao zatvori, već kao klasične točke transfera i “presjedanja”.
Kako se doznaje, ove rabote američkih tajnih službi “amenovane” su iz najviših političkih sfera. Detalje su znali ministar obrane Berislav Rončević, načelnik Glavnog stožera Josip Lucić, a o svemu je bio obavješten i tadašnji premijer Ivo Sanader. Dapače, naši izvori tvrde kako je baš iz Sanaderovog ureda stigla preporuka da se Amerikancima u potpunosti izađe u susret. Iako je Amnesty International tvrdio kako je dio letova išao preko civilnih luka, poimenice dubrovačke, naši izvori kažu kako se civilne luke nisu koristile. Naime, kompletna operacija obavljana je kroz vojne strukture kako bi se izbjegli potencijalni problemi s dokumentacijom i pregledima u civilnim zračnim lukama. Glavni “sponzor” američkih povlastica na domaćem teritoriju i u zraku bio je tadašnji načelnik Glavnog stožera Josip Lucić, za kojeg i nije velika tajna da je bio u dobrim odnosima s Amerikancima. Uostalom, dobio je i američko odlikovanje. Osobe iz vojnog i sigurnosnog sustava smatraju kako je o ovim operacijama bio obavješten i tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Tada su on i Lucić bili u jako dobrim odnosima, koji su “pukli” tek nakon kornatske tragedije s vatrogascima, kad se nisu mogli dogovoriti pred sudom tko je zapravo poslao vojsku na opožareni otok prije policijskih i vatrogasnih postrojbi.
Država transfera
Činjenica je da Hrvatska zapravo nije učinila mnogo po pitanju američkih uhićenika, obzirom da je uglavnom bila država transfera. Dio sigurnosnog sustava tek je potiho tih dana prigovarao zbog bespogovornog “skidanja gaća” pred Amerikancima, no vrh politike bio je zainteresiran da s Amerikancima sve bude u jako dobrim odnosima. Dapače, u to vrijeme smo im mi ustupali i obavještajne informacije prikupljene iz Bosne i Hercegovine, koje su Sjedinjene Države interesirala zbog zaostataka islamističkih skupina nakon rata devedesetih. Zapravo, smatraju u sigurnosnim kuloarima, Hrvatska je još i tada nastojala ispraviti krvi start odnosa s Amerikancima, koji su 1991. i 1992. godine sumnjičavo gledali prema Lijepoj našoj zbog dobre suradnje s Iranom i Saudijskom Arabijom, kao i zbog propuštanja radikalnih islamista u prolasku prema Bosni i Hercegovini. Tek je sukob ABiH i HVO u Bosni i Hercegovini i uhićenje pripadnika Gamme al-Islamye Abu Talala Amerikance razuvjerilo u Hrvatsku bliskost sa islamistima.