Did, ja i psina

Slika korisnika admin
Autor: 

U društvu s nagrađenim zadarskim ribičima sjetih se jednog sjajnog događaja iz moje mladosti, pa ću vam ga ispripovijedati.

Najljepši doživljaj bio mi je otići s didom u ribolov.

Nakon cjelodnevnog rada u vinogradu, smokviku, masliniku, ili u pčelarstvu, ili ovčarstvu, didova ljubav bio je kajić i nekoliko mriža poponica.

Did je dobro poznavao ribarske pošte, koje je naslijedio od svog dida i oca, čuvajući tajnu i za svoje unuke.

Punta Studena, kada se spoji s puntom Banastra i nivela s puntom Školjića, baci mrižu, izvući ćeš vele škarpine i kovača, zalutale lastavice i tovare, mole preko kila, učio me did Ive.

Dublje u barguljskoj vali Bargumul, a od punte Lokardenika do Prisike naletit će ovčice, trlje i arbuni, a bliže kraju škarpuni i veli glavoči. Zna se naći pokoja ćaća, list i raža, dobro se sićam riči dida.

Upravo tamo podno najvećeg molajskog brda Lokardenika, nakon što smo podigli tri poponice, nešto se zabjelasa u samom kraju.

Did mi zapovidi da se približim blizu neke ribetine. Bio je to morski pas modrulj. Ispostavilo se ženka, koja je rađala u plićaku. Nasukala se.

Psina se nije opirala, kada smo je uz pomoć vesala ubacili u kajić.

Ča si ustinu Tonći, ni te valjda strah, hrabrio me did.

Shvativši da je uhvaćena, psina se razbjesnila i počela tući repom po drvenoj oplati brodice. Svladana je i otpor je bio uzaludan. To je bio modrulj 1,8m dužine i 56 kg težine, a iz utrobe izvadili smo 16 mladih težine od 1,0 do 1,2 kg.

Osušena na suncu, psina postade delicija zimske kuhinje bake Kate, a s mladima psine pogostio se kućni prasac, povlašteni tovljenik za pripremu slasnih pršuta.

Takav uzbudljiv ribarski događaj, koji se zbio u mojoj mladosti, ostao mi je u trajnom sjećanju, kao neobični doživljaj, koji se danas teško može priuštiti .

Vaš Bage

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno