Vremeplov profesora Đure

Danas u 18 sati u HNK  Zadar, plesna udruga “Gesta”  održat će dramsko-plesnu kazališnu produkciju pod nazivom “Karnevalski vremeplov”. U predstavi sudjeluju  polaznici plesne udruge Gesta, autorica i redateljica je  voditeljica plesne udruge Nena Jurišić, dok sporedne uloge imaju Sanja Zalović, Aurora Sara Bjelanović i Anđela  Majica. Novost je da se u rad  na ovoj predstavi uključio i  Hrvoje Dukić, amaterski glumac iz zadarske kazališne  družine “Treća skupina zemljopisnog rizika”. Hrvoje  Dukić je autor teksta i tumači  naslovnu ulogu profesora  Đure Gramofona. Uz njega,  naslovnu ulogu tumači i devetogodišnja Nika Zekić, u  ulozi njegove malene pomoćnice Bele. Uoči predstave razgovarali smo s redateljicom Nenom Jurišić i  glumcem Hrvojem Dukićem.
– Koliko je trajao rad na  ovoj produkciji?
Nena: Oko dva mjeseca. U  predstavi sudjeluje stotinu i  pedesetoro djece polaznika  naše udruge i novi suradnik,  cijenjeni Hrvoje Dukić.
Hrvoje: Pazi, sto pedesetero djece i jedan koji se  uopće ne razlikuje od njih.
Nena: Hmm. Da.
Hrvoje: Samo je navodno  odrastao pa se zato i savršeno  uklapa u ovu priču.
Nena: Navodno je odrastao, da. Dobro, dakle, prvi  put surađujemo s dotičnim  glumcem amaterom…
Hrvoje: Nisam ja glumac!
Nena: … iako ja ne bih  rekla da je on glumac amater…
Hrvoje: Uopće nisam, ja  sam teški amaterčina.
Nena: Nema šanse. Odgovorno tvrdim da je profesionalac u svakom smislu…
Hrvoje: To nećeš napisati.
Nena: Hoćeš, dosta, sve to  napiši. Dakle, odgovorno tvrdim da ni trunke amaterizma  nema u ovom što Hrvoje radi.  Uostalom, on je glavni glumac.
Hrvoje: Mala i ja.
Nena: Dakle, on glumi  znanstvenika, odnosno profesora Đuru, a njegovu pomoćnicu Belu glumi naša  polaznica, mlada nada Nika  Zekić, devet joj je godina…  Uglavnom, profesor Đuro je  izumio vremeplov kojim se  Bela i on vraćaju u prošlost,  ali i odlaze u budućnost.
Hrvoje: Jedanput u budućnost.
Nena: Kroz to svoje putovanje imaju zadatke koje  moraju riješiti, međutim, bit  svega je da ne smiju mijenjati  prošlost i ne smiju utjecati na  budućnost…
Hrvoje: Čekaj samo da  usavršim vremeplov pa ćeš  onda vidjeti što smijem, a što  ne smijem.
Nena: Uglavnom, najveći  problem je što se u svakom  vremenu smiju zadržati svega  na pet minuta. E sad, hoće li  oni u tih pet minuta uspjeti  riješiti zadatke vidjet ćemo u  predstavi.
– Gdje sve to Bela i Đuro  putuju?
Nena: Idu u barok, zatim u  51. g. pr. n. e. u stari Egipat,  idu na Divlji zapad, kod  kralja Arthura i vitezova  Okruglog stola i na kraju idu  u hladnu Rusiju, 1903. godine.
– U Carsku Rusiju? Što će  tamo, sve vrvi boljševicima?
Hrvoje: Mi to još ne znamo. Boljševika još nema, iako  se naziru, pritajeni su.
Nena: Moram naglasiti da  je u osnovi ovdje riječ o  komediji. Ipak je karneval i  zadnjih par godina sve naše  karnevalske predstave bacaju  na komediju prije nego na  klasične predstave kakve  inače priređujemo. Pisano je  pravilo da se publici uvijek  nekako više sviđa komedija.  Osim što odgledaju plesne  dijelove ipak se i nasmiju na  tim predstavama i Hrvojev  tekst… Evo na, znala sam da  će mi sad Hrvoje odvezati  špigetu, čim me tako milo  gleda…
Hrvoje: Gledam noge.
Nena: Napisao je izvrstan  tekst pun humora… Evo na,  pogledaj ga kako se mršti, sad  bi najbolje bilo da izjavim  kako je tekst grozan, napisan  lijevom rukom i lijevom nogom…
Hrvoje: Možda je tekst i  grozan, ali je napisan desnom  rukom.
– Kako to da Sanja Zalović  nije pisala tekst? Otkud  kombinacija s Hrvojem?
Nena: Sanja je trebala pisati tekst, kao što je u zadnjih  nekoliko produkcija pisala,  međutim kako je Sanja zauzeta u svom matičnom kazalištu zvala sam Hrvoja i on  je srećom pristao.
Hrvoje: U biti to nije moja  ideja, moj je samo tekst.
Nena: Ja sam autor predstave, Hrvoje je napisao tekst, a moj je bio kostur.
Hrvoje: Mada joj je bolje  ovo što joj stoji na kosturu.
Nena: Hrvoje!!!
– Znači, Jure Aras je na  svjetlu, Darko Predragović  radi ton, Đon Čolak izrađuje  scenu, Ljilja Dević kostime.  Već uigrana ekipa.
Hrvoje: Ako je Aras na  svjetlu, tko je na tami?
Nena: Ne mogu se sada  sjetiti tko je na tami.
Hrvoje: Ne mogu ni ja.  Čekaj, sjetio sam se. Nosferatu nam je na tami.
Nena: Nije. On nam je na  zastoru.
– Što je bilo najteže odraditi u predstavi?
Hrvoje: Najteže je bilo pomaknuti vremeplov. Toliko je  težak da nakon njega mogu  ići na bauštelu, na mješalicu  cijeli dan.
– Koga bi naročito pohvalili?
Hrvoje: Nenu moram pohvaliti u jednoj stvari. Cura  radi kao pas, ozbiljno, kao  pas.
– Koji pas? Bernardinac?  Koker?
Hrvoje: Više španijel. Ozbiljno, radi kao pas od jutra  do sutra da bi skockala predstavu koju će izvesti samo  jednom, eventualno dva puta.
Nena: Eventualno dva puta, ako bude novca. Sve je  teže i teže financijski pokriti  predstave.
Hrvoje: Hoću reći, šezdeset posto joj zavidim zbog  toga jer radi kao pas, četrdeset posto uopće ne. Ja  nikad ne bih radio kao pas  samo za jednu jedinu izvedbu. Šteta tolikog truda za  predstavu koja ide samo jedanput.
Nena: Što mogu kad  drukčije ne ide. Nema se love  za više izvedbi.
Hrvoje: Nema se ni mjesta  gdje bi ljudi nešto radili više  puta, mi toga u Zadru nemamo. I sad se ti sinko  zadovolji time. A možda bi  mogli glumiti i tri, četiri puta  kad bi postojalo neko nezahtjevno mjesto gdje bi ljudi  mogli doći, sjesti i pogledati  predstavu. Ovako, čovjek radi, kopa, traži, ubija se od  proba i onda na kraju ništa.  Jednom kao nijednom.
Nena: Zahvalna sam HNK,  tamo imamo 643 mjesta i  zadnja produkcija je bila rasprodana. Puno je djece, puno  publike i to je razlog zašto sve  moramo odraditi samo jednom. Veliki su troškovi.
Hrvoje: Dobro je što je ovo  intervju za novine, a ne za  televiziju jer se ne može  vidjeti Nenina kapa.
Nena: Istina je, to napiši  svakako, dodaj i da ću u  predstavi biti neprepoznatljiva, što je pozitivno.
Hrvoje: Pozitivno za opći  pojam ljepote.
– Kako se malena Nika  snašla u svojoj ulozi?
Hrvoje: Odlično. Mala ima  devet godina i ima mota.
Nena: Prvi put je glumila u  božićnoj predstavi, tamo je  imala manju ulogu, glumila je  vilenjaka. Ovdje prvi put ima  dosta teksta. Ispočetka je bila  preplašena, jer je non-stop na  sceni i još i pleše, ali brzo se  snašla.
Hrvoje: Mala je dobra,  talentirana je i sve štima,  super je. Inače me u predstavi često tuče po glavi i da  toga nema možda bih rekao  još koju lijepu riječ o njoj.
Nena: Njih dvoje su se  kliknuli na prvu, bilo je puno  smijeha na probama. Jako mi  je drago što surađujem s  Hrvojem. Ovo nam je prva  suradnja, ali vjerujem ne zadnja.