Žene i dalje najčešće žrtve nasilja

Naše društvo je još patrijarhalno orijentirano bez obzira na sve one koji se trude dokazati drugačije. Zato mislim da se o ravnopravnosti žena kod nas još ne može govoriti. Evidentno je to i prema pozivima koje svakodnevno zaprimamo od žena koje trpe obiteljsko nasilje, a kojemu trenutačno pogoduje i aktualna gospodarska kriza, navodi Gordana Markulin Ježina

Međunarodni  dan žena, koji se već više od  sto godina obilježava 8. ožujka, ponovni je podsjetnik na  ekonomska, politička i  društvena dostignuća ženskog spola. Nekada je ovo za  žene bio poseban dan, a za  mnoge možda i jedini u godini kada su neupitno bile  darivane cvijećem i čestitkama i osjećale se posebnima  iz jednostavnog razloga jer su  žene. No danas je drugačije,  jer uvjetovano političkim  promjenama posljednjih gotovo 20 godina mnogi su u  nedoumici treba li obilježiti  uopće ovaj dan.
Mala kuća
Osobito mlađe generacije  muškaraca u čiju kulturu  življenja Dan žena jednostavno nije utkan, pa ne vode  računa da svojim suprugama,  djevojkama, majkama, bakama, prijateljicama taj dan  uopće čestitaju, a o darovima  u znak pažnje suvišno je i  govoriti. Pa iako je smisao  ovog dana zapravo postizanje  ravnopravnosti žena i poboljšanje njihova položaja u  društvu, a što se promiče  cijelo jedno stoljeće, žene su  još uvijek najčešće žrtve nasilja. Potvrdila je to Gordana  Markulin Ježina, koordinatorica zadarskog skloništa za  žrtve obiteljskog nasilja, tzv.  Male kuće, osnovane prije  nekoliko godina na inicijativu  udruge Duga. Poznato je,  naime, da je zadarska Mala  kuća na tajnoj adresi, svi su  njezini tretmani besplatni,  dok je štićenicama zajamčena  potpuna anonimnost i sigurnost, a ona je i jedna od pet  takvih skloništa u Hrvatskoj.  Sudeći prema statistikama  ovog skloništa za žene i djecu, žrtve nasilja, Markulin  Ježina navodi kako se o  ravnopravnosti žena u Hrvatskoj još uvijek ne može  govoriti.
– Naše društvo je još patrijarhalno orijentirano bez  obzira na sve one koji se  trude dokazati drugačije. Zato mislim da se o ravnopravnosti žena kod nas još ne  može govoriti. Evidentno je  to i prema pozivima koje  svakodnevno zaprimamo od  žena koje trpe obiteljsko nasilje, a kojemu trenutačno  pogoduje i aktualna gospodarska kriza, navodi Markulin Ježina, navodeći da u  posljednje vrijeme sve češće  zaprimaju pozive visokoobrazovanih žene, što ranije nije  bio slučaj, jer te urbane žene  nisu tako lako prihvaćale da  su zlostavljane, dok sada i  njihovi problemi izlaze na  vidjelo.
Kako navodi Markulin  Ježina, sudeći prema pritužbama tih žena, za razliku  od onih drugih, neobrazovanih žena iz ruralnih sredina  koje uglavnom trpe brutalno  fizičko nasilje, ove žene od  svojih supruga intelektualaca  trpe vrlo sofisticirano nasilje.
Edukacija nasilnika
– Trenutačno je kod nas  smješteno 11 osoba, od čega  je petero djece. S obzirom na  to da su sve te žene nižeg  obrazovnog statusa, trudimo  se da im pomognemo i pri  edukaciji i zato stalno surađujemo sa zadarskim  učilištima kao i sa Zavodom  za zapošljavanje. U tom smislu ih nastojimo osnažiti,  učiniti ih samostalnima i na  koncu ravnopravnijima u  društvu, kaže Markulin  Ježina, navodeći kako svaku  ženu koja dođe u sklonište  nastoje uključiti u svoje projekte i tako joj objasniti da ne  smije prihvatiti da se problemi rješavaju nasiljem, kao  i to da ona jedina sama sebi  može pomoći.
Sigurna kuća ovim ženama  pomaže i u onom pravnom  dijelu kao što su proces rastave, za one koje ne vide izlaz  za spas braka.
– Žene su kod nas smještene u razdoblju od šest mjeseci  do godine dana, a u početku,  prvih mjesec dana, one se  puštaju van kako bi još bolje  procijenile situaciju i odlučile  je li naše sklonište najbolji  izbor. Za boravka kod nas  svaka se žena uključuje u  naše programe rada kroz koje  ona psihički osnažuje samu  sebe kako bi konačno bila  odgovorna i samosvjesna  majka i žena, navodi Markulin Ježina, ističući da je  zadarsko sklonište za žene i  djecu uvijek puno, a svakog  tjedna zaprime barem jedan  zahtjev za ulazak nove žrtve  obiteljskog nasilja.
Neravnopravnost žena je,  kako kaže Markulin Ježina,  još uvijek prisutna u svim  segmentima društva, a tako  će i ostati sve dok se protiv  toga ne pokrene sustavna  borba, poput kampanja.
– Mislim da bismo trebali i  same nasilnike educirati i  raditi s njima, jer to su  zapravo osobe koje trebaju  pomoć. Također smatram da  bi prevenciju trebalo započeti  već kod djece, jer muškarci  koji su odrasli u obiteljima  zlostavljača naposljetku su i  sami zlostavljači, dok su žene  iz obitelji u kojima su gledale  nasilje u odrasloj dobi i same  žrtve nasilje, kaže Markulin  Ježina, ističući da je za kvalitetno rješavanje ovog problema nužno zaći u sve pore  društva.
 

Stogodišnja borba za prava žena

Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. godine  u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička  partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih  događaja, njime se obilježava i požar u tvornici  Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada  je poginulo preko 140 žena.
Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena  pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba  brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije, koja je  često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta.  Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno  demonstrirale 8. ožujka 1857. godine u New Yorku.  Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih  uvjeta i niskih plaća. Protesti 8. ožujka događali su se  i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908.  godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York  tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.  Na zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena  uglavnom prestao obilježavati 1930., dijelom i zbog  toga što ga se povezivalo s komunizmom. Majčin  dan se kao blagdan u čast majki i majčinstva  obilježava u tim zemljama svake druge nedjelje u  svibnju.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji,  Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji,  Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i  darovima. No 1960. su ga ponovno počele slaviti  feministice. Godine 1975., koja je proglašena  Međunarodnom godinom žene, UN su službeno  počele obilježavati Međunarodni dan žena.
Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju  Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da  postane državnim praznikom u kojima to još nije  slučaj.