Antička Cissa bila je na Pagu?

Iako je profesor Mate Suić pokušao dokazati da je ona bila na Brijunima, većina stručnjaka drži da je ipak bila na Pagu. Možda je i ovo ta Cissa, tim više što su padine ovih brežuljaka posute keramikom, a Sabljar je ovdje zabilježio i antičke bedeme od kojih mi danas prepoznajemo samo ostatke – dr. sc. Smiljan Gluščević
Dvadesetak hrvatskih i slovenskih arheologa u petnaestak je dana, od 20. veljače do 3. ožujka istraživalo arheološki lokalitet na brdu Košljun pokraj mjesta Novalje na otoku Pagu. Istraživanja je vodio dr. sc. Smiljan Gluščević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, a slovenski dio ekipe predvodila je dr. sc. Darija Grosman s Odjela za arheologiju ljubljanskog sveučilišta.
Latinski ‘castellum’
– Ovo je prvi put da se na ovom lokalitetu provode sistematska istraživanja i dokumentiranje. Nažalost, prije nas lokalni su istraživači kopali na ovom lokalitetu. Za njega se zna oko 150 godina, najranije od vremena kada je sredinom XIX. stoljeća profesor Mijat Sabljar iz zagrebačkog Narodnog muzeja obišao našu obalu te zabilježio niz spomenika i arheoloških lokaliteta. Među njima je i ovaj na brdu Košljun čije ime potječe od latinske riječi ‘castellum’. On je tada zabilježio da se ovdje vide male krpice dvaju mozaika, četiri, pet cisterni, mala apsida na temelju koje se mislilo da je tu bila crkvica. Cisterne se vide i danas, ali od crkvice nemamo više ništa. Osim toga Sabljar je zabilježio i prapovijesne bedeme koji su nedvojbeno postojali, a govore nam, uz naše nalaze prapovijesne keramike na jugozapadnim obroncima, o postojanju prapovijesnog naselja, kazuje nam na početku ravnatelj Gluščević nastavljajući svoje tumačenje:
– U rimsko doba ovdje se rade građevine čiju nam je namjenu još uvijek, na temelju dosadašnjih otkrića i spoznaja, teško dokučiti. Dvojbeno je radi li se o zgradama prvenstveno gospodarske namjene ili pak o zgradama naselja. Upravo ostatke tih zgrada pokušali smo u ova dva tjedna dokumentirati. Ovo je samo početak istraživanja u kojem površinski čistimo tragove zidova koji se vide, a sve u cilju utvrđivanja areala ovog, nazovimo ga tako, naselja. Slijedeći logičke pravce našli smo ostatke niza nepoznatih zidova. Teško je u ovom trenutku kazati koliko je lokacije zauzimala površine. No, okvirno se može kazati da je riječ o najmanje dva hektara što, usporedbe radi, odgovara veličini tri nogometnih igrališta.
Pretpostavka o ‘impluviumu’
Arheolozi su velik dio pažnje usmjerili ka istraživanju dva prostora. Prvi je veliki crno bijeli ornamentirani mozaik s ostacima dva stupa od cigle i žbuke. Dio jednog stupa oštećen je slijeganjem terena i korijenjem drveća koje se podvuklo pod njega. Mozaik je konzerviran i spriječeno je njegovo daljnje osipanje prvenstveno naporima konzervatorice Marije Zorice i njezine pomoćnice Martine Rajzl. Petnaest, dvadeset metara od mozaika pronađeni su ostaci tri velike profilirane kamene ploče s kamenim dnom i ožbukanim podom. Zbog male površine tog drugog prostora, kako nam kažu arheolozi, ne može se sa sigurnošću kazati o čemu je riječ, makar pretpostavljaju da bi to mogao biti ‘impluvium’ unutar nekog atrija rimske građevine. U prilog toj pretpostavci govori pronađeni tanki sloj rimskog krovnog crijepa bez ulomaka bilo kakve druge keramike. Činjenica da kamen nije previše izlizan utjecajem vode, s druge strane, govori protiv pretpostavke da je riječ o impluviju. Sa sjeverne strane vrha brda gotovo u izvornim mjerama sačuvane su četiri cisterne koje su iznutra, kao što je to u Rimljana bio običaj, ožbukane hidrauličnom žbukom. O daljnjim hidrauličnim instalacijama, odnosno sustavu opskrbe vodom ovih objekata arheolozi za sada nemaju drugih spoznaja.
– Cijelo je “naselje”, a ponavljam da ćemo do spoznaje o kakvom se tipu “naselja” i građevina radi doći tek budućim istraživanjima, orijentirano prema jugu i jugozapadu iako je i sa sjeverne i sjevernoistočne strane bilo građevina. Naravno, sve su građevine na jednoj ili drugoj strani smještene s razlogom. Postoji još niz zidova sa žbukom, ali njihovo bi temeljitije istraživanje za samo petnaest dana koliko smo mi imali na raspolaganju bilo prevelik zalogaj, govori Gluščević i dodaje:
Novalja – hodočasnički punkt
– Zanimljivo je što znamo da su se na ovom širem prostoru nalazila tri naselja. Prema jugoistoku je Caska s rimskom nekropolom i ostacima rive, a tamo je pronađena i jedna serilija, brod specifičan za ove krajeve u antičko doba. Nadalje, prema zapadu imamo Novalju koja je relativno slabo istraživana, a imala je jaku ulogu u kasnoj antici o čemu nam svjedoči i nekoliko starokršćanskih baziliki. U to je vrijeme, smatra se, Novalja bila značajan hodočasnički punkt. U tom kontekstu valja kazati kako gotovo stotinu godina među stručnjacima vlada prijepor oko toga gdje je bila antička Cissa. Iako je profesor Mate Suić pokušao dokazati da je ona bila na Brijunima, većina stručnjaka drži da je ipak bila na Pagu. Možda je i ovo ta Cissa, tim više što su padine ovih brežuljaka posute keramikom, a Sabljar je ovdje zabilježio i antičke bedeme od kojih mi danas prepoznajemo samo ostatke. Zanimljivo je i da domaćini, osobito stariji za ovu lokaciju znaju, tako reći, oduvijek, te isto tako znaju da su njihovi očevi i djedovi odavde prenosili pravilno klesano kamenje za gradnju svojih kuća.
Sitnijeg su arheološkog materijala, doznali smo, pronašli relativno malo. Nema finije keramike, a nađeno je tek nešto ostataka amfora koje bi mogle dati pouzdanije podatke o vremenu.