Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Bojkot – nedovoljno korišteno sredstvo ekonomskog pritiska

06.03.2012. 23:00
Bojkot – nedovoljno korišteno sredstvo ekonomskog pritiska


Ako ne postoji dovoljno snažna baza aktivista koji će akcije kontinuirano organizirati i u “offline” kontekstu, prosvjedni entuzijazam će vrlo brzo oslabjeti. Uloga facebooka, kao i drugih društvenih mreža, je snažna onoliko koliko je snažan društveni kontekst iz kojeg akcija počinje, napominje Krešimir Krolo, asistent na Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru
U globaliziranom neoliberalnom svijetu koji jednako koliko i utrka za profitom pokreće i strah od gubitka stečene tržišne pozicije, bojkot proizvoda čini se adekvatnim sredstvom pritiska na korporacije kao i čitave proizvodne sektore, a u konačnici i političke platforme i monetarne politike. No, za postizanje uspjeha, pa čak i djelomičnog, potreban je, pokazuje primjer organizacija za zaštitu životinja, permanentan fokus, a čak ni dugotrajnost, što je vidljivo na primjeru bojkotiranja proizvoda korporacije Nestlè ne jamči uspjeh.
– Mišljenja sam da je politički ishod bojkota dvojben i da je više simboličke naravi nego što ima potencijal ugroziti ciljani politički plan ili ideju. Najavljeni bojkot Kerumovih trgovina u Splitu nije naišao na dobar odjek. No, dobro organizirani bojkot pojedinih proizvoda kojim se cilja na ono što najviše boli većinu korporacija protiv kojih se bojkoti uglavnom organiziraju, a to je gubitak predviđenog profita za tu godinu, može poprilično utjecati da se pojedine prakse proizvođača mijenjaju. Istina, vidljivost takve akcije je tek u onom trenutku kada prozvana kompanija najavi zaokret u proizvodnoj politici i najavi model koji odgovara na kritike prosvjednika i prosvjednica. Osobno me zanima uspješnost bojkota najavljenog od strane Anonymousa “Crni ožujak” u svrhu obaranja zakonskih paketa SOPA i ACTA, a čiji je cilj odricanje ne samo od kupovine knjiga, filmova, serija, igara i glazbe, već i odricanje od preuzimanja preko raznih piratskih stranica i programa, komentirao je prof. Krešimir Krolo, asistent na Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Parcijalni uspjeh
Ne nedostaje pokušaja da se pozivom građana na bojkot određenih proizvoda utječe, kako na političke odluke tako i korporativne politike, no rezultati takvih akcija ipak su, s obzirom na potencijale u organizaciji i komunikacije koje nudi suvremeno društvo, vrlo skromni.
Jedan od uspješnijih primjera provođenja ovakvog ekonomskog aktivizma svakako je onaj organizacija za zaštitu životinja koje su izrasle u globalni pokret. Njihovo je uporno pozivanje građana na bojkot proizvoda tvrtki koje se koriste testiranjem na životinjama, uz organizaciju edukativnih aktivnosti i privlačenje poznatih osoba za sudjelovanje u kampanjama, urodilo parcijalnom promjenom korporativnih politika, pa je oznaka proizvoda netestiranog na životinjama postala “brend” koji je našao svoje tržište. Korporacija koja “drži rekord” po dugotrajnosti poziva na bojkot njezinih proizvoda nedvojbeno je Nestlé. Različite aktivističke grupe iz razloga koji su se s godinama mijenjali od 1977. godine pozivaju na bojkot njezinih proizvoda, a postoji čak i međunarodni tjedan bojkota tvrtke Nestlé. Prošle godine u Hrvatskoj je na bojkot proizvoda ove korporacije pozvala udruga “Roda” tražeći od građana da se tako suprotstave marketinškoj strategiji  kojom se mliječna formula namijenjena dojenčadi predstavlja jednako kvalitetnom kao i majčino mlijeko, osobito u zemljama trećeg svijeta koje nisu donijele Pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko.
Ako je suditi po televizijskim izvješćima, bojkot kupovanja nedjeljom na koji je nedavno pozvala Komisija “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije nije okrunjen uspjehom, no iz HBK su najavili kako ne odustaju od akcije kojom traže ukidanje rada trgovina nedjeljom. Pri tom pozivaju građane na solidarnost s radnicama koje, ionako potplaćene, često nisu plaćene za prekovremeni rad, a na zbog rada nedjeljom nerijetko ostaju i bez dana tjednog odmora. Istodobno, na facebooku je najavljen nastavak inicijative za bojkotiranje INA-inih benzinskih postaja zbog rasta cijena. Prva takva inicijativa bila je upućena krajem veljače, a druga je najavljena za period od 25. do 31. ožujka. Akcija se odvija uz poruku “Pokažimo zube naftnim kompanijama”, te se podsjeća kako pad cijena barela sirove nafte, u odnosu na 2008. kada je dostigao 130 dolara, nije za sobom povukao i pad maloprodajnih cijena goriva što je vidljivo iz iznesenog podatka o tome kako je u veljači cijena barela na američkom tržištu iznosila 99 dolara, a na londonskoj burzi 117 dolara.
Artikuliranje otpora “online”
Ovo je samo jedan u nizu primjera aktivistički usmjerenih poruka posredstvom društvenih mreža u Hrvatskoj koje, što je najvidljivije bilo tijekom lanjskih takozvanih “prosvjeda fejsbukovaca”, mogu poslužiti kao djelotvorno sredstvo u službi aktivizma. Ipak, prosvjedi su aktivnost mnogo vidljivija od bojkota koji zauzvrat ne zahtjeva ulaganje slobodnog vremena. Aktualno je pitanje, stoga, mogu li društvene mreže poslužiti kao efikasno sredstvo zadržavanja pozornosti građana na akcije bojkota.
– Potencijal društvenih mreža u organiziranju bojkota ne ovisi samo o tehnološkoj arhitekturi mreže. Da bi bojkot bio uspješan potrebno je zadovoljiti i druge društveno relevantne dimenzije poput simboličke vrijednosti i značenja proizvoda koji se bojkotira kao i njegove uloge u svakodnevnom životu. Uspjeh bojkota tim je veći ukoliko je proizvođač već duže na meti kritika zbog nesavjesnog poslovanja ili neetičkih standarda u proizvodnji. Iz tih razloga, iskoristivi potencijal društvenih mreža je relativan i jako ovisan o kontekstualnim specifičnostima, kako onoga protiv čega se prosvjeduje, tako i samih prosvjednika i prosvjednica. Kao vezivno tkivo društvene mreže su i više nego korisne. To im i je najveća prednost pokraj mogućnosti iznimno brzog usklađivanja akcija zbog komunikacije korisnika u “pravom vremenu”. Pridodamo li tome i činjenicu kako su društvene mreže relativno nehijerarhijski i necenzurirani prostor, onda se one pretvaraju u platforme za difuziju informacija i artikuliranje otpora s obzirom na činjenicu da ekonomske i političke elite kontroliraju uređivačke politike masovnih medija. Međutim, prema mom mišljenju, ukoliko ne postoji dovoljno snažna baza aktivista koji će akcije kontinuirano organizirati i u “offline” kontekstu, prosvjedni entuzijazam će vrlo brzo oslabjeti. Vrijedi naglasiti, barem kada je Hrvatska u pitanju, slabu do nikakvu tradiciju javnih prosvjeda i masovnog javnog izražavanja nezadovoljstva. Uloga facebooka, kao i drugih društvenih mreža, je snažna onoliko koliko je snažan društveni kontekst iz kojeg akcija počinje. S druge strane, kada se uzme u obzir spomenuti izostanak kulture prosvjeda, valja naglasiti kako su u zadnje vrijeme upravo posredstvom facebooka organizirani prosvjedi imali najveću masovnost, primjer čega je prosvjed protiv mature, ali i relativno dug intenzitet što se odnosi na prosvjed “Stegnite vi remen, bando lopovska”, analizira Krolo napominjući kako omjer onih koji na društvenoj mreži prihvate sudjelovati u nekoj inicijativi u odnosu na one koji se inicijativi odazovu u realnom životnom prostoru varira i ovisi o nekoliko faktora.
Aktivizam opada “offline”
– Kod toga je važna društveno-politička širina i sveobuhvatnost teme. Vidjeli smo na primjeru onoga što se zove “arapsko proljeće” kako su facebook i twitter poslužili kao medij efikasnog organiziranja akcija, ali odaziv na prosvjede je ipak potaknut političkim turbulencijama i gospodarskim slomom. Kad je u pitanju, primjerice, mučenje životinja, na društvenim mrežama ćete pronaći grupe, lokalnog ili globalnog tipa, koje broje na tisuće, negdje čak i stotine tisuća članova. No, kada dođe vrijeme za prebacivanje takvih prosvjeda u “offline” prostor, te brojke drastično opadnu. Treba uvažiti i činjenicu da je dobar dio pridruživanja raznim grupama prosvjednog karaktera više čin političkog iskaza koji služi u svrhu održavanja i njegovanja identiteta na društvenim mrežama, a manje čin koji se može poistovjetiti s intenzivnim društvenim aktivizmom. Iz tih razloga je jako nezahvalno govoriti o točnim brojkama, pogotovo kada je riječ o prosvjedima koji nisu revolucionarnog karaktera, zaključuje Krolo.
Uranija: Bojkot ne pomaže u recesiji
U medijskom prostoru ne nedostaje iznošenja primjera nezakonitog i moralno dvojbenog postupanja poslodavaca prema radnicima, no domaći sindikati zasad kao sredstvo pritiska ne koriste poziv na bojkot proizvoda tvrtki u njihovom vlasništvu.
– Nije bilo takvih primjera, nije se nikad pozivalo na bojkot, ali postoji niz drugih zakonskih instrumenta da se takvi poslodavci privole da se iskorigiraju i postupaju prema zakonu. Mi u sindikatu uvijek pozivamo na razgovore, na pregovore, na dijalog. Možda bi u jednoj Austriji ili Njemačkoj koje su bogate zemlja bilo efekta od bojkota, to oni ponekad i čine, ali u našim ekonomskim i socijalnim uvjetima, koji su vrlo teški, mislim da je daleko primjerenije ići na pregovore koliko god oni bili teški, a ako to ne ide onda nastojimo u rješavanje problema uključiti državne institucije, inspekcije, sudove. Uvijek smo s tim poslodavcima spremni razgovarati, ali kada to propadne na raspolaganju su nam sindikalne akcije od prosvjeda do medijskog etiketiranja takvih poslodavaca. U ovoj situaciji recesije pozivanje na bojkot ne bi bilo efektivno jer smo ionako pogođeni slabom kupovnom moći, siromaštvom i apatijom. Uz povećanje PDV-a i rast cijena, mislim da bojkot nije primjerena akcija, barem ne do ulaska u EU. Bila bi to legalna i legitimna akcija, ali ne i primjerena našoj situaciji jer smo, osim nekolicine tajkuna i menadžera svi u istoj poziciji, rekao je Vedran Uranija, pravni zastupnik SSSH u Zadarskoj županiji ocjenjujući kako će vrijeme za korištenje bojkota u borbi za postizanje radničkih prava doći u trenutku gospodarskog oporavka.
– Grci su na dnu. Oni, kao i Španjolci i Portugalci, nemaju što izgubiti. Doslovno su pred bankrotom i ne riskiraju ništa. Mi smo od toga još daleko i nadam se da to te točke nećemo stići. Još uvijek imamo povjerenja u novu Vladu, zaključio je Uranija.
Knežević: Dobro je pokazati inat
“Ni novčića našim krvnicima”, moto je pod kojim je grčka udruga potrošača nedavno pozvala na bojkot njemačkih i nizozemskih proizvoda pri čemu je poručeno kako inicijativa nije usmjerena protiv njemačkog i nizozemskog naroda, već protiv ekonomskih politika njihovih vlada prema Grčkoj kojoj nameću mjere štednje čije su posljedice deseci tisuća novih otkaza, smanjenje plaća i mirovina.
Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske pozvao je 2008. na bojkot trgovina tražeći smanjenje cijena i aktivnu ulogu politike u amortiziranju rasta cijena kroz smanjenje fiskalnih nameta. U toj je akciji sudjelovala i udruga Zadarski potrošač. Predsjednik ove udruge Zoran Knežević danas ocjenjuje kako se bojkotom kao oblikom otpora protiv aktualnih poskupljenja teško može išta postići, već stoga što je većina građana u takvoj situaciji da ionako ne kupuje ništa osim najnužnijih potrepština.
– Dobro je pokazati inat koji se u nama kao potrošačima javlja kad se suočimo s neopravdanim poskupljenjem jer je jasno da se sva ta poskupljenja prelamaju preko naših leđa. Sasvim je razumljivo da su građani izrazito revoltirani poskupljenjem goriva i Vladinim podizanjem nove takozvane psihološke granice na 12 kuna po litri, tim više ako znamo da je gorivo stajalo manje kad je cijena barela prelazila 130 dolara. Moramo ipak biti optimisti, skromni i živjeti s onim što imamo. Znamo da su najteži mjeseci siječanj i veljača, oni su za nama, a pred nama je turistička sezona i nadamo se da će situacija biti malo bolja, rekao je Knežević.