Nobelovka za novi burmanski početak

Bivša britanska kolonija, koju su Britanci osvajali u tri rata – između 1824. i 1885. godine te je pripojili nekadašnjoj Britanskoj Indiji, danas je među najsiromašnjim državama svijeta, a tešku gospodarsku situaciju koju su unazadila desetljeća marksističkog upravljanja i izolacije, dodatno su pogoršale sankcije Zapada uvedene prije desetak godina
Ikona demokratskih težnji burmanskog naroda Aung Sang Suu Kyi, koja je još donedavno bila zatočenica u kućnome pritvoru, izabrana je u mijanmarski parlament, a njena stranka Nacionalna liga za demokraciju (LND) premoćno je pobijedila na povijesnim izborima u ovoj azijskoj državi kojom već desetljećima upravlja vojna hunta. Iako su održani izbori bili djelomični (izabrano je 45 zastupnika od ukupno 664, a LND je osvojio 44 mjesta) ulazak u parlament 66-godišnje oporbene mijanmarske čelnice i dobitnice Nobelove nagrade za mir otvara makar skromnu mogućnost demokratizacije i većih građanskih prava i sloboda u izoliranoj zemlji koja je zbog kršenja ljudskih prava već godinama pod sankcijama Europske unije i Sjedinjenih Država.
Prošlonedjeljni izbori u polustoljetnoj povijesti azijske države, koja je do 1989. godine nosila naziv Burma, bili su tek treći, i mada pobjeda stranke koju vodi poznata disidentkinja ne može ugroziti parlamentarnu većinu režimske Unije za solidarnost i razvitak (USDP), veliki broj osvojenih zastupničkih mjesta potvrdilo je težnje građana Mijanmara za demokracijom i slobodom.
Izgon ili kućni pritvor
Bivša britanska kolonija, koju su Britanci osvajali u tri rata – između 1824. i 1885. godine te je pripojili nekadašnjoj Britanskoj Indiji, danas je među najsiromašnjim državama svijeta, a tešku gospodarsku situaciju koju su unazadila desetljeća marksističkog upravljanja i izolacije, dodatno su pogoršale sankcije Zapada uvedene prije desetak godina.
Aung Sang Suu Kyi rođena je 1945. u uglednoj burmanskoj obitelji. Kći je poznatog generala i revolucionara Aung Sana, koji se smatra ocem burmanske neovisnosti, a majka joj je bila veleposlanica u Indiji. U prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata Aung San je pregovarao s Britancima o neovisnosti Burme, ali je ubrzo završio kao žrtva atentata.
Burma je neovisnost proglasila 1948. godine, nakon čega je uslijedilo desetogodišnje razdoblje gospodarskog oporavka, ali i političke nestabilnosti, osobito krajem pedesetih godina kada vlast preuzima vojska. Nakon kratkotrajne demokratski izabrane vlasti, 1962. godine na vlast nasilnim putem dolazi general i marksist Ne Win, diktator koji je Burmom vladao 25 godina, spojivši u model vladanja proturječne elemente marksizma, budizma i nacionalizma.
Pod dojmom pobjede komunista u Kini, Ne Win je napravio još veći otklon od SAD-a, nacionalizirao gospodarstvo i izolirao zemlju od bilo kakva zapadnoj utjecaja, a svaku naznaku proturežimskog djelovanja krvavo je gušio. Nakon njegova povlačenja s vlasti 1988., na čelu Burme zamijenila ga je bliska mu vojna hunta, koja je nastavila nasilno gušiti pokušaje demokratizacije i otvaranja države prema svijetu.
Iako je 1990. godine na izborima pobijedila Aung Sang Suu Kyi, režim joj nije dopustio formiranje vlasti. Rezultati izbora su poništeni, a vladajuća vojna hunta joj je u zamjenu za slobodu ponudila mogućnost napuštanja zemlje. Aung Sang je to odbila i od tada se, s kratkotrajnim prekidima, nalazila u kućnome pritvoru. Za njeno puštanje na slobodu uzalud su godinama apelirali mnogi svjetski čelnici i organizacije za zaštitu ljudskih prava.
Mijanmar se u središtu svjetske pozornosti ponovno našao 2007. godine kad je vojni režim nasilno ugušio val prodemokratskih prosvjeda koje su predvodili budistički svećenici.
U2 joj posvetio pjesmu
Zbog pasivne, nenasilne gandijevske borbe Aung Sang dobila je 1991. godine Nobelovu nagradu za mir, a u njeno ime primila su je njena dva sina. Milijunski iznos nagrade darovala je u zdravstvene i obrazovne svrhe Mijanmara. Dobitnica je i nagrade Saharov za slobodu govora.
Tijekom godina kućnoga pritvora Aung Sang doživjela je i osobnu nesreću jer joj je suprug, kojeg nije mogla viđati, umro u Londonu 1999. godine. Unatoč pozivima UN-a, pa i pape Ivana Pavla Drugog, vlasti nisu dopuštale njenom suprugu Michaelu Arisu dolazak u Mijanmar. Iz kućnog pritvora puštena je tek koncem 2010. godine, nakon čega je izrazila želju za suradnjom s režimom kako bi se zemlji ukinule sankcije.
Irska rock skupina U2 posvetila joj je pjesmu “Walk On”, a britanski časopis “New Statement” dodijelio joj je prvo mjesto na svom popisu pedeset heroja današnjice.
Iako zatvorenom državom i dalje čvrstom rukom vlada vojna hunta, dio generala ipak je sklon reformama i otvaranju zemlje u zamjenu za gospodarsku pomoć, te bi izbor Aung Sang Suu Kyi mogao, kako je i sama nakon izborne pobjede izjavila, označiti početak novog doba za Mijanmar.