Povlašteni i hitni

Slika korisnika admin

Ne daju oni svoje povlastice, ne daju oni besplatno svoj odvojen život i  svoj način života, ni za živu glavu, ni za saborsku raspravu... Demagogija  je to njima, sitan novac za krupne stvari koje će u saborskim klupama  izmudrovati za dobrobit građana, velike i dalekosežne da pamet stane.  No, zar nije još veća demagogija samo djelomično ukidanje te famozne  povlastice za odvojen život na određeno vrijeme kada su saborski  zastupnici spojeni sa svojim obiteljima?! Zalud je Most predlagao i  obećavao veće rezove za povlaštene, nema dovoljno ruku u Saboru. A sve  se to događa u vrijeme najava promjena u zdravstvenom sustavu po  kojima bi pacijent morao dobro odvagnuti je li hitan ili ne, hoće li platiti  zdravstvenu uslugu 150 kuna u Hitnom bolničkom prijemu ili će se  pomoliti Bogu za zdravlje.

Na jednoj strani nedodirljivi povlašteni, na drugoj dodirljivi ne hitni.

Tako će se, naime, bez obzira na namjere ministarstva zdravlja da  dragocjeno vrijeme osigura pravim hitnim slučajevima, sukobiti aktualne  političke priče u glavama većine građana. Jer, svakome je njegova muka  najteža. Svatko je sebi hitan. Osim toga i nadalje će oni koji imaju novca  moći ići na Hitni bolnički prijem, inzistirati na pregledu i platiti uslugu,  no tko će odgovarati ako se u "sortirnici" hitnosti nešto previdi ili zbog  besparice pacijent ne ode "na svoju ruku" na Hitni pa onda umre? Puno  je još pitanja oko zdravstvene reforme otvoreno, no i struka i pacijenti  očekuju da se cijeli sustav jasnije i bolje posloži. Zar reforma nije trebala  krenuti od obiteljskih liječnika koji bi u većem broju bili dodatno  educirani, primjerice za ultrazvuk, a njihove ambulante opremljenije što  bi onda brojne pacijente, one koji uistinu opterećuju Hitni prijem,  zadržalo u ambulantama primarne zdravstvene zaštite? Istina,  zdravstveni sustav godinama gomila gubitke i mora se i financijski i  kadrovski posložiti, no unatoč uvjeravanjima ministra Nakića kako  promjene upravo idu na ruku siromašnim i uistinu teško bolesnim, bauk  svojevrsne privatizacije zdravstva kruži među malim ljudima. S obzirom  na opću ekonomsku situaciju, ali i potrebu da se stabilizira zdravstveni  sustav jasno je kako će trebati puno stručnog i političkog umijeća da se  donesu pametno izbalansirane promjene. Ne radi se o promjenama koje  se tiču malog kruga građana, već svih, a još se radi o nečemu toliko  osjetljivom kao što je zdravlje pa je valjda i političarima jasno kakve su  posljedice i loših i dobrih odluka vezanih za ovaj resor.

Nema reforme na kojoj se vlast može brže gubiti ili jačati nego što je to  zdravstvena. Vladajući su se stoga, što ne bi bila demagogija, nego  promišljen, solidaran potez, trebali založiti za ukidanje većine povlastica  saborskih zastupnika. Naime, porasli bi u očima građana jer su i oni, eto,  spremni na odricanja, a to, imajući u vidu percepciju rada Sabora u  javnosti, ne bi bilo malo. Umjesto toga, u isto vrijeme jedna za drugom  sustižu se najave o reformi zdravstva u kojoj, naravno, ništa ne  pojeftinjuje, a zastupnici ne daju svoja stečena prava, ne odriču se u  potpunosti svojih tisuću kuna za odvojen život, kao da su u Sibiru, a ne u  Zagrebu, kao da su na izdržavanju kazne koju im je netko nametnuo, a ne  na obavljanju časne dužnosti saborskog zastupnika za koju su se toliko  grabili.

Povlašteni i hitni - bitni i nebitni?

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno