Za vrijeme turneje sam kao dijete zaključano u slastičarnicu

U povodu večerašnjeg koncerta u dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku, Gibonni se jučer u T-centru družio s brojnim obožavateljima. Tom prilikom održana je i nagradna igra u kojoj su najsretniji dobili sponzorske poklone.
Stotinjak obožavatelja tako je dobilo priliku razgovarati i slikati se s Gibom, a neki su otišli kući s ulaznicama za koncert, majicama, dok je najsretniji bio Mate Cicvarić koji je osvojio mobitel. Nakon druženja i nagradne igre održana je kratka konferencija za novinare na kojoj je Gibonni odgovarao na brojna pitanja novinara.
I danas si okružen brojnim obožavateljima koji gutaju svaku tvoju riječ. Je li naporno stalno biti u centru pažnju, uvijek okružen obožavateljima?
– To su slatke brige. Tu su sve ljudi koji vole moju muziku i na to gledam više prijateljski.
Kako je prošao dosadašnji dio turneje?
– Odlično. Želio bih se zahvaliti svim ljudima koji su bili na mojim koncertima jer oni daju smisao mom trudu.
Jeste li zadovoljni reakcijama na novi album?
– Jesam. Gledajući objektivno, koliko je moguće, mislim da je ovo uz “Mirakul” najbolje prihvaćeni album u prva dva mjeseca.
Otkud crpiš inspiraciju?
– To nikada nisam uspio shvatiti. Nešto iz osobnog iskustva, nešto od ljudi koji su blizu mene i dođu mi do srca, pa ih nekako čovjek uspije koji put staviti u rečenice. Nekada uspiješ opisati tuđu sreću ili tuđu muku i saživit se s njom.
Kritičari govore kako je ovo najzreliji Gibonnijev album do sada. Što ti misliš?
– Bilo bi lijepo i logično, s obzirom da sam stariji, da je album i zreliji. Svaki put u sebi moram naći motiv i malo se maknuti, da ne pričam uvijek istu priču. Doživim i ja kritike, ne bih bio vjerodostojan da slušam samo pozitivno o sebi. Čujem da se i ponavljam i tako, ali mislim da ne mogu više ni ja nakon osam albuma i 18 godina bježati od sebe i svog rukopisa. Činiš korake koji su tebi ogromni, a onima koji stoje sa strane i sude ti to ne izgleda tako veliko.
Što bi još volio napraviti?
– Volio bih kada bi turneja, kao što je ova, bila realnost. Ovo smo napravili uz veliku pomoć mojih pokrovitelja, koji su omogućili cijene karte i konture. Kada smo počinjali svirati onda bismo svi stali u jedan automobil, zatim smo počeli s kombijem, a sada nam trebaju tri kombija, nekoliko kamiona i četrdeset noćenja. Vjeruj mi, nije jednostavno i ovo nije naša realnost. Uživam u ovih mjesec dana i osjećam se kao dijete zaključano u slastičarnici.
Tko ti je stilist ?
– Moja žena, ona ima ukusa, a ja nemam. Moj ukus su kožne čizme, jeans i kožna jakna te ponekad odijelo. Odijelo bolje izgleda nekom raščupanom ili s piercingom, a nekom normalnom je bolja kožna jakna. Volim kontradikcije, ali moji modni savjeti su uzaludni i ne treba ih slušati.
Gosti na zadarskom koncertu?
– Damir Urban i Maya Azucena, koja slijeće sutra iz New Yorka i, kako kažu, vremenska razlika se ne osjeća prvi dan, tako da će preksutra biti umorna.
1994. godine nastupio si u Zadru uz akustičnu gitaru?
– To je u ono vrijeme bilo čudo, svi su pjevali na playback, a mi uz dvije akustične, za vrijeme rata. Bilo je simpatično, rekao sam ljudi to je to, ne znam vas lagat pa ćemo ovako malo raštimano. Držali su nas dva puta po uru, bilo je odlično. Te godine bilo je rekordnih 11 nastupa u Zadru.