Lego kockice s rupama

Kako izbjeći “praznine” u projektiranju budućnosti i gdje su vidljive rupe, koje traže popunu, na primjeru dobrodošlog megaprojekta Gaženica
Neminovno je  primijetiti da se u zadarskom  slaganju budućnosti odavno  shvatilo princip “spojnih posuda” ili lego kockica, prema  kojem se projekt vezuje uz  projekt. Neminovno je, također, primijetiti da u takvim  projektiranjima svako malo i  na svakom koraku iskoči kakva rupa, s prijetnjom urušavanja “kockica”.
Od onih banalnih ali okrutnih, da nema novaca, do onih  također banalnih, ali tragičnih, da nemamo pojma  kakve su nam podzemne instalacije pa nalaz cijevi vode,  kanalizacije ili bilo čega uspori dovršenje nekog posla za  koji tjedan, a sve je ionako  projektirano da bude gotovo  1. srpnja pa se razvuče duboko u sezonu.
Da je razvoj vezan uz princip spojnih posuda Zadrani su  shvatili davno i neko vrijeme  na toj prednosti skupljali poene pred konkurencijom svojevremeno naručujući (jedini  u zemlji) u Gospodarskoj komori Zadar Studiju utjecaja  dolaska autoceste do Zadra.
Projekt TT Gaženica
Ipak nekoliko je događanja,  osvrnut ćemo se na one vezane uz luku gdje kockice fale.  Najveći, vrijedan i dobrodošao razvojni i infrastrukturni projekt u Zadarskoj  županiji – gradnja nove luke  Gaženica odnosno trajektnog  terminala stoji projektirano  236 milijuna eura, a preći će  250 jer se u prvim projekcijama nije računalo da treba  platiti PDV. Jedna od pretpostavki koja se stvara dovršetkom projekte ili već od  2013. godine je da Zadar  može biti “home port” za kruzere. Dakle, stanica početka –  krcanja turista na takve brodove ili završetka. Takva luka  ostvaruje višestruke koristi jer  u njenu Zračnu luku slijeću  gosti i zrakoplovi, tu se uzima  gorivo, mazivo, hrana, pića i  tko zna što sve što brodovima  i gostima treba, gosti dolaze  pokoji dan prije ili ostanu koji  poslije, oni koji dolaze kolima  ostavljaju ih u garažama, nabavljaju što im nedostaje, koriste taxi, rent-a-car itd. A kod  najvećih kruzera radi se o  tisućama osoba.
“Rupa” na Zračnoj luci
 No, banalna je svar da su  gosti većih kruzera i dalje  najčešće prekomorski, a   Zračna luka Zadar za  međunarodne letove s recimo  Boeing 747 treba produžiti  pistu 500 metara uz još neke  druge dodatke. Štoviše već  godinama ima i idejnu studiju  i elaborat i zahtjev i već godinama zapinje u – MORH-u  (međuodnos civilne i vojne  zračne luke-piste). Na stranu  što kruzeraške tvrtke i pet  godina unaprijed znaju ne samo home porte već i svaku  luku u koju pristaju i da se do  tog teško dolazi jer je jagma  sveopća. Naravno, ostaje alternativa za biti domaća luka  malim kruzerima (do recimo  200-300 putnika) s europskih  adresa čiji su i gosti mahom  Europljani. Što i nije loše kao  ideja, štoviše koristi koje bi  Zadar imao od takvih malih  kruzera i najveće su zbog zadržavanja, ležernosti i slično.
Crno i kontejnerski  terminal(i)
Slično se može govoriti o  neslaganju kockica kada su  gospodarski “izlazi” iz nove  luke u pitanju. Pa, na primjer,  od Crnog nemamo ni “C”, a  jedna od želja i interesa svake  sredine s lukom je privući i  gospodarske djelatnosti.
Na to se može nakalemiti i  pitanje sadržaja teretne luke,  izvan ovog projekta. Pa, primjerice, spomenuti kontejnerski promet. Fider servis s kojim je u Zadar ipak dolazilo  nešto kontejnera održava je  dok je Lošinjskoj plovidbi  država plaćala, a u međuvremenu je posao nestao (mislim  da je Lošinjska i prodala kontejneraše). Ukoliko najveći  vlasnici kontejnerskih brodova pa i samih kontejnera ne  podržavaju pristajanje u neku  luku onda njihovih kontejnera neće biti u luci. Kao što  neće biti RO-RO prometa  koji je moguć i ciljan na trajektnu luku, ako nema  RO-RO linija recimo Trst-Zadar- pa prema Grčkoj ili Turskoj.
Zadar još radi nasipavanje  za trajektnu luku čemu je u  potpunosti komplementaran  posao nasipavanja i betoniranja za kontejnerski terminal. Ali je pitanje prostornog  definiranja teretne luke kasnilo godinama i tek  okončano.
U Zadru Lučka uprava  namjerava ići na elaborat i  studije i traženje sredstava od  EU fondova za kontejnerski  terminal. Pa ga poslije natječajem ili na drugi način povjeriti nekom tko bi njim upravljao. Moguće je koncesionaru na lučkom području dati  koncesiju uz zahtjev za gradnjom kontejnera (uvjetovane investicije vezane uz rok  koncesije) u određenom vremenu (tri su godine vjerojatno najkraći rok za samu  gradnju). No, zadarskom koncesionaru na lučki posao (tvrtka “Luka” – Zadar) koliko  znamo prije toga ističe koncesija, a da bi se netko upustio  u takav zahvat mora dobiti  produljenje barem za 20-30  godina. O toj koncesiji tek se  raspravlja (većina luka dobila  je produljenje trajanja). Konačno moguće je nekoj od  iznimno značajnih tvrtki u  kontejnerskom poslu (brodovi, kontejneri, uhodane linije)  dati koncesiju makar pod povoljnim uvjetima, a onda će  njihov interes biti da luka  radi, odnosno ima promet. Pa  se recimo mogu hipotetski  povezati i te dvije – tri stvari.  Pada mi na pamet da je MSC  – respektabilna i Zadranima  znana kompanija s vrhunskim  kruzerašima na kojima su i  mnogi Zadrani uživali u čarima krestarenja, ujedno je i  jedna od najznačajnijih kontejnerskih tvrtki u Mediteranu i svijetu s respektabilnim  brojem kontejnera, kontjenerskih brodova, pa čak jedno  vrijeme (autoru nije poznato  je li i sada) s najvećim kontejnerskim brodom na svijetu.
Tada se lego kockice slažu  bez opasnosti rušenja.