Karamarka podržavaju jer je jamac za rušenje Kosor

U čovjeku koji je radio u policiji i obavještajnom aparatu, po strogo određenim pravilima, članovi stranke vidjeli su potencijal autoritativnog vođe. “Kad je mogao Putin, zašto ne bi i Karamarko”, kažu u HDZ-u

Početkom veljače u zagrebačkom hotelu Panorama, Tomislav Karamarko objavio je da će se kandidirati za predsjednika HDZ-a, a osim novinara došlo ga je čuti još i dvadesetak potpuno nepoznatih ljudi. U organizaciji tog događaja Karamarku je pomagala i neka mlada Slovenka koja novinarima nije bila u stanju objasniti niti kako se ona uopće tu našla. Malo je ljudi zaintrigirala ta kandidatura. Karamarko je lišen bilo kakve karizme, loš je govornik i nezgrapno djeluje u javnim nastupima.
Marginalni ekscentričar
U političku arenu ušao je tek na zadnjim parlamentarnim izborima, a vijesti iz treće izborne jedinice gdje se natjecao govorile su da se nije snašao. Karamarkova prošlost puna je epizoda koje bi trebale odbiti svakog HDZ-ovca koji drži do sebe. Napustio je stranku 1993., kasnije se udružio sa Stjepanom Mesićem u namjeri da detuđmaniziraju Hrvatsku, a u HDZ se vratio tek sredinom rujna prošle godine. Tom se prilikom pohvalio da je otkako je preuzeo dužnost ministra unutarnjih poslova puno članova HDZ-a završilo u Remetincu.
Karamarko je, dakle, imao sve preduvjete da bude marginalan, čak ekscentričan kandidat koji će na izbornom saboru dobiti najmanje glasova. No, unatoč svemu on je danas glavni favorit u utrci za predsjednika HDZ-a. U subotu ga je u sjedište stranke dopratilo tridesetak poznatih HDZ-ovih lica, momci u kožnim jaknama iz Panorame nestali su iz vidokruga. Čini se da je Karamarku pobjeda na dohvat ruke, da Stjepan Mesić, koji se u rekordnom vremenu iz političkog mrtvaca prometnuo u predsjednika Republike, više neće biti najveći hrvatski izborni fenomen.
Što se to dogodilo u svega tri mjeseca, a naročito zadnjih tjedana? Karamarkovi protukandidati govore o pritiscima i ucjenama kojima su izloženi šefovi ogranaka kako bi se izjasnili za njega. Implicira se da Karamarko u kampanji koristi informacije što ih je prikupio dok je radio u obavještajnoj službi i kao ministar policije.
Kuloarski tračevi
Spominje se da je jedna od učinkovitijih Karamarkovih rečenica kojima pridobija naklonost: “Znaš, ja sam bio sprječio tvoje hapšenje”. Sve je to, međutim, zasad na razini kuloarskih tračeva. HDZ-ovac koji je nije htio ući u Karamarkov tim rekao nam je da ga je on dugo nagovarao, ali da pritom nije bilo nikakvih neugodnih pritisaka. A uvjeravanje okruženja da je netko najbolji kandidat sama je suština izbora, tu, naravno, nema ničeg nedopuštenog. Kao ni u možebitnim Karamarkovim obećanjima uglednim članovima HDZ-a da će, u slučaju da mu daju potporu, biti ministri ili direktori javnih poduzeća kad stranka ponovno dođe na vlast.
Ipak su vjerojatno drugi uzroci naglog rasta Karamarkovih izbornih šansi. Po svemu sudeći Jadranka Kosor izgubila je većinsku podršku u HDZ-u. Mnogi je zbog političkih ili osobnih razloga žele vidjeti na koljenima.
“Bilo tko, samo ne ona”, vrlo smo često proteklih mjeseci slušali u razgovoru s brojnim utjecajnim HDZ-ovcima. Postupno se, pak, kristaliziralo koga za predsjednika, ako ne Jadranku Kosor. Darka Milinovića uništilo je ponavljanje priče o novcu što ga je u HDZ-u primao na ruke, a i “ne može jedan Ličanin postati popularan u cijeloj Hrvatskoj”. Domagoj Milošević u HDZ-u je niti godinu i pol dana, a prije toga se nije bavio politikom, “zelen je još, ima za njega vremena”. Milan Kujundžić, premda govori stvari ugodne uhu prosječnog člana, nepredvidljiv je i zato shvaćen kao prijetnja kompletnoj stranačkoj nomenklaturi. I ostao je, eto, taj Karamarko. “Kako vam izgleda Karamarko”, pitaju ovih dana i ljudi koji su na njegovoj kandidatskoj listi, očito i sami nesigurni u vezi sa svojim izborom. Sasvim je legitimna dvojba, kaže jedan Karamarkov zagovornik, što će biti 21. svibnja i dalje, može li Karamarko biti sposoban politički lider i je li materijal za konkurentnog premijerskog kandidata.
Žele autoritet i vođu
Ali, HDZ-ovci su mu, barem kako sada stoje stvari, spremni oprostiti sve nedostatke i politička lutanja jer je u stranci i u javnosti stvorena atmosfera da je upravo Karamarko najjači protukandidat Jadranki Kosor. To je potaknulo dosta članova da praktično preko noći okrenu leđa pretendentima koje su ranije podržavali i pridruže se Karamarku. Ne smije se zanemariti još jedna bitna činjenica koja ide u prilog Karamarku. HDZ-ovo članstvo voli autoritet, želi vođe koje će im davati jasne i precizne naloge. U čovjeku koji je radio u policiji i obavještajnom aparatu, gdje nema filozofiranja nego se traži djelovanje po strogo određenim pravilima, vidjeli su potencijal autoritativnog vođe. “Kad je mogao Putin, zašto ne bi i naš Karamarko”, zaključuje naš sugovornik sklon Tomislavu Karamarku.