SPORT KOJIM SE SKORO NEMOGUĆE BAVITI

Slika korisnika mkvanja
TV SVEKRVA
WIKIPEDIA
Dva puta po četiri igrača sjede na konjima koji trče (nisu ludi sami trčati. Oznojili bi se) i lupaju palicom neku loptu

Odlični su ovi dokumentarci koje nam po običaju pušta Hrvatska televizija, a koja bar zbog toga zaslužuje pohvale. Ovaj put je bilo o glavnom gradu Argentine Buenos Airesu. Čovjek uvijek nešto nauči. Nisam npr. znao da je dvostruko veći od Pariza, znao sam da su poznati po proizvodnji mesa, ali nisam znao da je to uzelo toliko maha. Ispada da dvoje Argentinaca, čim se sretnu, odmah grabe komadinu mesine i bacaju je na žar. Po cijeli dan ti ljudi jedu meso. Ipak, jedna me vijest posebno oduševila. Oni su, naime, super-ultra prvaci u jednom jako zanimljivom sportu. Toliko su dobri da su van konkurencije pa se i ne natječu s drugima. Radi se sportu, ako se to uopće sportom nazvati može, koji se zove »Polo«. Dva puta po četiri igrača sjede na konjima koji trče (nisu ludi sami trčati. Oznojili bi se) i lupaju palicom neku loptu, a sve se to održava na terenu velikom, pazite ovo, 150 puta 300 metara. Znači radi se o sportu za koji su potrebni takvi uvjeti da nije ni čudo da se njime može malo tko baviti, a sa Olimpijskih igara je izbačen još u Berlinu 1936. g. Naravno, ovo mrcvarenje konja je sport isto koliko i sadističko ubijanje životinja koje neki nazivaju lovom. Ipak, to mi nije upropastilo gledanje dokumentarca, jer u Argentini je bilo i drugih lijepih stvari poput vojne hunte, ali nećemo sada još i o tome.

UVIJEK DOBAR I KVALITETAN FILM

Ponekad, za potrebe ove kolumne napišem na papirić neke natuknice koje kasnije iskoristim. Tako sam prošli četvrtak gledajući film »Nedo bog većeg zla« zapisao sljedeće - »hvaliti Roginu, odrasle glumce, djecu glumce...« poslije, kada sam to pretraživao shvatio sam da, kada je u pitanju ovaj izvrstan film, treba pohvaliti i nahvaliti svih. Od one male glumice djevojčice pa sve do legendarne i neponovljive Semke Sokolović Bertok. To je još jedan dokaz važnosti odličnog scenarija, jer kada je on dobar, trebalo bi biti zbilja poseban majstor za uprskati stvar. Gledajući ovaj film, kada vidiš Grgurevića, Navojeca, Bogdana Diklića (inače rođenog Bjelovarčanina, ako je kome slučajno zasmetalo njegovo spominjanje), onda zbilja otpada ona tvrdnja da Hrvati ne znaju glumiti. Tu je i za mene nikad prežaljena glumica Mirjana Rogina čije mi je epizodno pojavljivanje u prošlotjednoj reprizi »Blagajnice koja hoće ići na more«, osvježilo dan, ali i probudilo tugu zbog njenog preranog odlaska.

TKO JE SVE SVJEDOČIO MOTORISTIČKOJ NESREĆI?

Kako ima sve više bijesnih automobila, tako imamo i sve više prometnih nesreća. U većini informativnih emisija novinari kao prioritetan zadatak moraju od svega praviti senzaciju pa i onda kada je to poprilično neukusno. Pamtim ono kad su se sudarile dvije skupine motorista, i kada je bilo mrtvih i ranjenih i svega nelijepog. Na mjesto nesreće dolaze tv-ekipe koje moraju izvijestiti što se dogodilo, a to se nekada radilo tako da novinarka stane uz cestu, iza nje bi se vidjelo rotirajuće svijetlo, reklo bi se što je bilo i to je to. Danas od toga treba napraviti puno više, jer treba nekako ispuniti trajanje emisije. Prvo se snimi sve što je dostupno, ugljenizirani ostaci, dijelovi vozila, po mogućnosti neki odjevni predmet, ispala cipela i sl., a onda se hvata svakog tko se našao u blizini, stavlja ga se pred kameru da kaže svoje dojmove. S obzirom da se ovakve nesreće dogode noću na mračnoj cesti, a ne pred prepunom tribinom očevidaca, teško je naći nekoga tko je vidio što je bilo. Ovi s RTL-a su izvukli jednu ženu koja je stanovala u blizini i koja je pozvala policiju kada je čula što se dogodilo, a što se dogodilo, to će se precizno znati tek nakon očevida. Od nje smo saznali kako je ona odmah nakon nesreće, uzela mobitel i zvala pomoć što baš i nije nešto zbog čega bi nam trebala video izjava.
Ipak, vrhunac gluposti je razgovor sa ženom koja živi u susjednom mjestu i koja nam je rekla kako je vidjela da u tom pravcu vozi hitna pomoć. Neš´ ti svjedoka događaja. To bi bilo isto kao kada bi se neka nesreća dogodila kraj Pakoštana, a novinari pred kamere dovode svjedoka koji je u Filipjakovu vidio kako magistralom prolazi policijski auto. Neka sljedeći put razgovaraju s bakom Katom koja je na drugom kraju Biograda od susjede Mare čula kako se pedesetak kilometara niz cestu dogodila nesreća. Moš´ mislit´ svjedoka za pred kamere dnevnika.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)