Neraskidivo čvrsta veza između obitelji i grada

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
U HNK Zadar u ponedjeljak i utorak »A di smo sad moja Stoše«
Predstava »A di smo sad, moja Stoše« bavi se sentimentom, memorijom, obitelji, ljubavlju i poviješću Zadra. Namijenjena Zadru i prijateljima Zadra, ističe redatelj Zoran Mužić
Željko KARAVIDA/KK
Jasna Ančić

U ponedjeljak, 10. svibnja i u utorak, 11. svibnja u HNK Zadar na programu je nova predstava HNK Zadar, »A di smo sad, moja Stoše« nastalu prema tekstu Živka Nižića i u režiji Zorana Mužića. Početak predstave je u 20 sati.
Igraju: Jasna Ančić, Davor Jureško i Žana Bumber.
Scenografiju potpisuje John Čolak, kostimografiju Marija Šarić Ban, a glazbu Ivan Ivić. Glumci u video projekciji u predstavi su Venci Jurin, Mimi Zadarski i Žana Bumber.
-Predstava »A di smo sad, moja Stoše« bavi se sentimentom, memorijom, obitelji, ljubavlju i poviješću Zadra. Namijenjena Zadru i prijateljima Zadra. Nadam se potaknuti pozitivne emocije, pletući pletenicu između jedne obitelji i Zadra gdje se podrazumijeva da se to odnosi na bilo koju obitelj. Tako nastaje, neraskidiva, isprepletena, čvrsta veza između obitelji i grada. Sva tri lika su arhetipska, oni su vječni, kazao je Zoran Mužić, redatelj.

Tri od deset

-I ovaj je tekst, kao dramska želja, i mogući kazališni čin, nastao na zamisli zadarskog teatarskog kreativnog dvojca, prvakinje Jasne Ančić i ravnatelja Renata Švorinića. Upravo je on »zazvao« treću pojavu nekakvog zadarskog dijalektalnog i memorijalističkog, spomenarskog teatra. Ta je sugestija bila u njegovom uvodnom tekstu knjige u kojoj je tiskana »po zadarski« prilagođena Stullijeva Kate Kapuralica, pa inercijom određenoga zanosa i moj autorski tekst Od Foše do Atlantide (moja Stoše!), oba uprizorena minulih godina pod svjetlima zadarskog teatra, ističe autor, Živko Nižić te nastavlja:
-Uputa, u ozračju te nove želje, da tako kažemo, je bila da budu, žive, samo tri lica u odnosu na deset u Od Foše do Atlantide. Tom, možda možemo reci, dramaturškom hendikepu, poradi gašenja većeg broja već stvorenih dramskih karaktera zadarskog memorijalističkog kaleidoskopa, valjalo je »inventat« prikladni odgovor, formu. Fokusiranje, a riječ je, dakako, o redukciji, logično je vodilo na protagoniste iz prva dva teksta, Stošu i Šimu i najaktivnijeg potomka Perku kao pojavu iz zadarske grupno slojevite memorije. Pitanje je bilo, kako i na čemu graditi fikcionalni profil protagonista kao dijela, možemo reći, trilogije? Modificiranjem i stvaranjem likova u procesu ukupnog zahvata, u poticajnim sastavnicama fikcije, stvorena je moguća psihološka konstanta ovih teatarskih Zadrana - Zaratina. Tako su se nastojala legitimirati ova zadnja tri pars pro toto lica, dakle, kao persone - simboli. Pokušana je simbioza osobne i kolektivne memorije oblikovane u prvom redu odgovarajućim autentičnim idiomom koji je fiksirani refleks nekadašnje socijalno - sociološke stvarnosti i njene slike. Iz toga se nehotice, ali i posljedično kreira i identificira fikcionalni psihološki karakter likova, u ovom slučaju Stoše, Šime i Perke«, pojasnio je Nižić i zaključio:

Grad koji ne može nestati

-Njihovo razmišljanje je u velikoj dozi upravo u svjetlu i moći te fikcionalne i stvarne paradigmatske zadarsko - mediteranske i idiomatske memorije. Tako mentalno profilirani, svojom logikom komentiraju biblijske sadržaje, književnost, povijesne događaje, sadašnjost, moral. Oni u svijetu svoje fikcije to rade dinamično i gotovo kubistički. Ostanu bez daha, stanu, pa se logikom izgubljenosti i umora pitaju, »a di smo sad?« Tako smo došli do tri usporedna, tangencijalna monologa toka svijesti, definirana rečenim sastavnicama koje teatarska lica sargaškim instinktom, poput jegulja, žele vratiti na ishodište, na ognjište obiteljske ljubavi, topline veselog skromnog, samodovoljnog, kršćanskog kruha sa snovima o nebeskoj mȁni u gradu koji ne može nestati na svom milenijskom putu između stvarnosti i fikcije.«
Ulaznice su u prodaji su na blagajni HNK Zadar od 11 do 13 sati, a na dan predstave od 11 do 13 sati i od 18 do 20 sati. Cijena ulaznice iznosi 60,00 kuna.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)