Svete moći su sveti znakovi, znakovi svetoga, znakovi onostranosti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Proslavljen blagdan Svetog Trna u zbornoj crkvi u Pagu
Autor: 
Taj sveti znak Božje ljubavi potiče nas i poziva da budemo čuvari svetoga i ustrajni molitelji koji svjedoče neizrecivu snagu križa i ljubav Krista raspetoga i uskrsnuloga, istaknuo je paški župnik i dekan don Božo Barišić
Ines GRBIĆ
Nakon mise, puk je klečeći ostao u molitvi pred Svetim Trnom

Blagdan Svetog Trna, papinskom Autenticom potvrđene relikvije Trna koji je bio na glavi raspetoga Isusa Krista kada je naš Spasitelj na križnom putu i Golgoti podnio muku za otkupljenje svijeta, proslavljen je u utorak 4. svibnja u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu. Večernje misno slavlje u paškoj župnoj crkvi predvodio je paški sin don Dario Tičić, župnik župe Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru.

Sveti Trn bio je postavljen na glavni oltar u prezbiteriju crkve. Za tu prigodu javnog čašćenja, paški župnik i dekan don Božo Barišić donio je Sveti Trn iz paškog samostana benediktinki sv. Margarite, u čijem se samostanu Sveti Trn nalazi već šest stoljeća i koje su svih ovih stoljeća vlasnice i čuvarice Svetoga Trna te imaju i oficij Svetoga Trna.

Uz potvrdu papinskih vizitatora da je taj Trn bio u trnovoj kruni na raspetom Kristu izrazom: »Esse de corona Domini - Jest s krune Gospodnje«, Rimska kongregacija za obrede odobrila je 1788. g. da se svake godine Sveti Trn u Pagu časti 4. svibnja. Ta odluka Kongregacije službeno je zapisana u paškom Kodeksu isprava i povlastica te je objavljena u Obredniku Zadarske nadbiskupije, s kalendarskom odredbom da se svake godine 4. svibnja u Pagu štuje Sveti Trn.

Pag ima tri svetinje

Paški sin, fra Ivan Tutnić, opat benediktinske opatije sv. Petra u Pagu, donio je Sveti Trn 1443. g. iz Svete Zemlje svojoj sestri Stani, redovničkog imena Marija, na njeno svečano monaško posvećenje u paški benediktinski samostan. Tutnić je napisao i javnu ispravu o tom daru gdje piše kako će se u Pagu odvijati štovanje te relikvije. Prijepis te isprave iz 1564. g. iz arhiva Marka Laura Ruića otkriva zahtjeve Tutnića na koji način čuvati Trn i izložiti ga u liturgijskim slavljima.
Naglasivši da je »presveta euharistija iznad svih moći, iznad svih relikvija i darova«, don Dario je podsjetio da Pag ima tri svetinje: Sveti Trn, čudotvorni Sveti Križ koji se tijekom mise nalazio uz središte oltara i kip Majke Božje od Staroga grada.
»Te svete moći su sveti znakovi, znakovi svetoga, znakovi onostranosti. To su znakovi poziva da nismo stvoreni samo za ovu zemlju, nego da nakon ovoga svega postoji ono više, što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu« poručio je don Dario, govoreći u propovijedi naglašeno o činjenici Kristovog uskrsnuća.

»Naš čin poklona, čašćenja, molitve i zazivanja, čuvanje uspomene na Kristovu muku, možemo shvatiti jedino u snažnom svjetlu njegovog uskrsnuća. Kao da Isus želi reći svojoj Majci: Evo ti sinova i kćeri. Jer za te sinove i kćeri ja sam podnio smrt, ja sam prolijevao svoju krv. Ja sam bio bičevan, trnjem okrunjen, umro, da bi oni živjeli. Ali, da Isus Krist nije uskrsnuo, ništa to ne bi imalo smisla. Sveti Pavao kaže: Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naša vjera« istaknuo je don Dario.

Bog je živ, a Trn je znak

»Moramo shvatiti da je među nama živi Krist Gospodin, uskrsli Gospodin. A to što častimo, to su ostaci, relikvije, uspomene na Njegovu mučeničku smrt. Imamo veliku milost koje nismo svjesni, ne samo mi, nego i šire oko nas - da Pag čuva Trn iz Isusove krune. A žao mi je zbog toga. Pred tim Svetim trnom, prije nas generacije su padale na koljena i molile Gospodina za blagoslov, za snagu, život, za pobjedu nad grijehom i smrću. Generacije prije nas pred tim Trnom molile su za uskrsnuće. Jer život kojega živimo je priprema za onaj vječni život. Ali moramo proći kroz vrata smrti, ne kao kroz vrata u ništavilo, nego u život bez kraja. Zbog toga i Sveti Trn kojega častimo ima svoju vrijednost i dragocjenost, ima svoju moć i snagu« naglasio je Tičić. Napomenuo je da se prema Svetom Trnu »ne smijemo odnositi kao da je to Bog. Bog je živ, Bog je uskrsli, a Trn je znak kako je do nas došla Isusova snaga i njegovo bogočovještvo. Sve svete moći u crkvama su znak onostranosti. Jer da Isus nije uskrsnuo, Trn ne bi imao svoga smisla ni povoda, ne bismo ga ni častili« istaknuo je don Dario.

Podsjetio je kako je za vrijeme komunizma u boljševičkoj Rusiji, na skupu građana jedan dužnosnik komiteta govorio protiv Boga, religije, ismijavao je uskrsnuće, Bogorodicu, želio je narodu izvrnuti vrijednosti. Među narodom je bio i pravoslavni svećenik kojem je taj komunist dopustio da i on nešto kaže, kada je svećenik to zatražio.
»Stari ruski pravoslavni svećenik pred svima u dvorani je rekao: Hristos voskres! Svi u dvorani su uzvratili: Vo istinu voskrese! I otišao je s govornice. Koliko god su se drugovi trudili, nisu mogli uništiti vjeru u Kristovo uskrsnuće ruskog naroda. Rusi i danas nedjelju zovu Vaskrsenje. Ta činjenica Kristovog uskrsnuća, Kristove pobjede, duboko se ukorijenila u bît ruskog naroda. Svim kršćanima temeljni stožer i snaga naše vjere je da je Krist uskrsnuo« poručio je don Dario.

Vitezovi Jeruzalemskoga groba

Na kraju mise, don Dario je prisutne blagoslovio Svetim Trnom koji se nalazi u staklenom cilindru, zamolivši zaštitu i Božji blagoslov cijeloj Hrvatskoj i svijetu na sve četiri strane.
Paški župnik Barišić na početku mise je rekao: »Dok slavimo Sveti Trn, ponovno se spominjemo Vazmenog trodnevlja muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. U promislu božanske ljubavi, prije više od 580 godina u srcu grada Paga, u monašku zajednicu benediktinki sv. Margarite pristigao je dar pobožnosti i bratske ljubavi, dragocjena relikvija Svetog Trna Gospodnjega. Taj sveti znak Isusove ljubavi za čovjeka, među nama je kako bi nas podsjećao da je On tu, da je s nama, naš raspeti i uskrsnuli Učitelj. Taj sveti znak Božje ljubavi potiče nas i poziva da budemo čuvari svetoga i ustrajni molitelji koji svjedoče neizrecivu snagu križa i ljubav Krista raspetoga i uskrsnuloga. Predajmo Gospodinu sve što nas tišti, muči i probada. Molimo da nam On zaslugama svoje Muke preobrazi naše boli«.

Nakon mise, puk je klečeći ostao u molitvi pred Svetim Trnom, a pokraj Trna bila su dvojica hrvatskih vitezova Jeruzalemskog groba, Claude Grbeša i Miro Radalj koji su sudjelovali u misnom slavlju. Paške benediktinke sretne su što se Sveti Trn opet javno izlaže puku na čašćenje, nakon što to nije bilo moguće u komunizmu.
»Zahvalni smo Bogu što smo bili prisutni u Pagu, to nas i obvezuje. Izvršili smo obvezu koju smo potpisali s paškim benediktinkama u studenom 2019. g. Bitno je biti prisutan. Mi smo došli prvenstveno radi Boga. Relikvija je znak Isusove muke, ali bez uskrsnuća naša vjera ne bi imala smisla. Tužni smo što nam se koludrice nisu mogle pridružiti, misa je bila s nakanom i za njih. Ako se zaustavi pandemija, ako Bog da, da dogodine bude i veličanstvena procesija sa Svetim Trnom kroz Pag« rekao je magistralni delegat Claude Grbeša.

Procesija sa Svetim Trnom održavana je u Pagu 500 godina, od 1445. do 1945. g., kada komunističke vlasti to više nisu dozvolile. Nakon 74 godine, obnovljeno javno čašćenje Svetog Trna, kada je opet bio izložen puku u paškoj zbornoj i samostanskoj crkvi, održano je 4. svibnja 2019. g.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)