Koncem travnja bez posla bilo oko 133 tisuće građana u dobi do 34 godine

Zabrinjavajući je podatak da se najveći rast nezaposlenosti već drugu godinu za redom bilježi upravo među mladima u dobi od 15 do 34 godine
Mladi su najveće žrtve domaće gospodarske krize! Ova konstatacija nije pretjerana i ne umanjuje tragičnost aktualne situacije za ostale hrvatske naraštaje, one srednje i starije dobi, koji i dalje u tisućama mjesečno “sele” na burze ili pak gladuju u prijevremenim ili punim mirovinama.
No, posljednjih godina deseci tisuća pripadnika mlade generacije – onih od praga punoljetnosti pa do početka tridesetih godina – sustavno su odbacivani na društvenu marginu jer za njihovo uključivanje u svijet rada ni naše gospodarstvo ni naša država nemaju nikakav interes ni potrebu. A to je izuzetno opasna i zlokobna pojava koja determinira ne samo neposrednu perspektivu naše zajednice, nego i budućnost Lijepe naše u stoljeću koje slijedi.
Brojke su alarmantne! Koncem travnja ove godine, prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ), bez posla je bilo oko 133 tisuće građana u dobi do 34 godine. Riječ je o skupini koja je velika gotovo kao ukupno stanovništvo Rijeke, treći po veličini grad u Hrvatskoj, Riječana je oko 143 tisuće, a za 18 tisuća premašuje broj stanovnika Osijeka.
“Nepotrebne” diplome
U skupini onih “najmlađih”, do 29 godina, nezaposlenih je sada više od 98 tisuća. Krajnje su uznemirujući trendovi pa se tako u izvješću HZZ-a ističe da se najveći rast nezaposlenosti već drugu godinu zaredom bilježi upravo u dobnim skupinama ljudi od 15 do 34 godine. Druga je poražavajuća tendencija da najviše raste nezaposlenost među skupinama najobrazovanijih, s prvim i drugim stupnjem fakultetske naobrazbe, pa tako kod kuće trenutačno sjedi 25 i pol tisuća ljudi s diplomama. Od toga je 11 tisuća mladih do 29 godina, od kojih pet i pol tisuća nakon završetka fakulteta nije uspjelo dobiti ni prvi posao. Ako se uzme ukupan broj nezaposlenih u Hrvatskoj, koji se popeo na 308,5 tisuća, udio najmlađih, do 34 godine, iznosi 43 posto.
Ova žalosna bilanca ne samo što ugrožava psihu i egzistenciju hrvatske mladeži, nego će sigurno prouzročiti dugoročnu i duboku štetu. Primjerice, iako se u Hrvatskoj nitko sustavno ne bavi “odljevom mozgova”, svakom je jasno da je među osam tisuća hrvatskih državljana koji su prošle godine iselili iz zemlje, najviše mladih obrazovanih stručnjaka koji će svoju pamet i znanje dovijeka davati nekim drugim društvima.
Iako Vlada svojim “revolucionarnim” gospodarskim programom ovaj zabrinjavajući trend marginalizacije i odbacivanja mladih naraštaja nije ni ovlaš dotaknula, on je samim žrtvama posve evidentan i stvaran. Za razliku od prijašnjih godina kada su posao teže pronalazili oni s diplomama društvenih i humanističkih fakulteta, sada istu sudbinu dijele njihovi kolege koji su završili prirodne i tehničke znanosti. Među desetak mladih s kojima smo razgovarali je i Nika koja je prije deset mjeseci diplomirala na jednom od najtežih i najprestižnijih odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, molekularnoj biologiji. Od tada je vidjela svega dva natječaja koja su tražila njezinu naobrazbu, no na njima nije izabrana. Nije čudo kad ima njezinih kolega koji su diplomirali puno prije od nje, a još nemaju posla.
– Jedva jedna trećina molekularnih biologa nađe posao u Hrvatskoj, procjenjuje Nika. Polovica njezine generacije već je otišla u inozemstvo na doktorske stipendije. Strana sveučilišta prepoznaju potencijale ovih djevojaka i momaka te za svih njih ima mjesta u svijetu. A oni koji žele ostati doma, kao Nika, toliko su očajni da se javljaju na natječaje za prodavače u trgovačkim lancima. “Sretnici” mogu volontirati, kao kolegica koja je dobila rektorovu nagradu, dodaje Nika.
Bijeg u inozemstvo
S diplomom inženjera molekularne biologije i Domagoj je bezuspješno tražio posao u Hrvatskoj više od godinu dana. Ovaj izuzetno talentiran i kreativan dečko naprosto je želio ostati u svojoj domovini, s obitelji i prijateljima, iako su ga već tijekom studija “vrbovali” iz inozemstva. Na koncu je nedavno “popustio” i prihvatio stipendiju na prestižnom švicarskom institutu.
– Bio sam gotovo godinu dana prijavljen na burzi, ponudili su mi samo jednom posao i to profesora biologije na Lastovu, nekoliko sati tjedno. Da je bila puna satnica, prihvatio bih, kazao nam je Domagoj.
 

Poslao pedeset molbi

“Društvenjaci” pak već godinama slažu sve deblje fascikle s molbama i odbijenicama.
– Prije dvije godine još je bilo natječaja, poslao sam sigurno oko 50 prijava. Posljednjih godinu dana samo tu i tamo se pojavi nešto za što mogu konkurirati jer nemam radnog staža, opisuje Grga kojemu više od dvije godine na polici stoji diploma Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sada kad i naši dužnosnici priznaju da su prethodnih godina osnivane državne agencije bespotrebne te da su poslužile samo kako bi se zaposlila djeca i familije onih s političkim vezama, Grgi je jasno zašto baš on nikada nije izabran ni na jednom natječaju za radno mjesto u ovim tijelima, usprkos tome što je uvijek vrlo dobro prolazio na testiranjima.

Crne brojke nezaposlenosti

Prije dvije godine, u travnju 2008., bez posla je bilo 95,5 tisuća osoba do 34 godine, a sada ih je čak 37,5 tisuća više, što je rast od gotovo 40 posto. Golem je i porast u skupini do 29 godina – prije dvije godine nezaposlenih je bilo oko 70 tisuća, sada ih je 98 tisuća. Buja i nezaposlenost među skupinom najobrazovanijih – u travnju 2008. s fakultetskom naobrazbom bez posla je bilo oko 9 i pol tisuća ljudi, a sada ih je 25 i pol tisuća, odnosno 16 tisuća ili dva i pol puta više! Naši “friško” diplomirani sugovornici upozoravaju kako je situacija s nezaposlenošću mladih nakon fakulteta još gora nego što pokazuju podaci HZZ-a. Naime, velika većina njih nije prijavljena na burzi. – Iz moje generacije na HZZ-u je prijavljeno manje od polovice nezaposlenih kolega. Zdravstveno osiguranje imamo i bez prijave na burzu, a za drugo nam HZZ ne može pomoći, objasnila nam je Nika.