"Krešin dom" opsjeda duh Jazina

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Autor: 
kkcibona_kkzadar1006_stipcevic_udrih
Zvonko KUCELIN
NOVI SUDAR "PLAYEVA" - Rok Stipčević i Samo Udrih

Da je netko prije početka hrvatske lige ponudio Zadranima to da će imati "meč loptu" za prvaka u svojoj dvorani, sumnjam da itko to odbio. A ipak ostaje mali žal za propuštenom prilikom iz treće utakmice.

Iako je Cibona napadački igrala gotovo savršeno, imavši 59% šuta za tri poena i pogođenih 17 trica, Zadar je gotovo svih 40 minuta bio u utakmici. I imao nekoliko prilika. Prije svega onu u trećoj četvrtini kada se serijom 11:0 došlo na samo -1. Tada je Zadar imao i napad i da je tad prednost otišla na stranu Zadra, tko zna što bi se dogodilo. No, tada je Cibona ponovo došla do daha, naravno "šibnula" par trica i došla do visoke prednosti. Ali unatoč činjenici da su pogađali manje-više sve, Zadar je i dalje bio u utakmici i da se samo jedan, ali samo jedan napad obranili u završnici, kada je razlika išla od -4, do -8, Ciboni ne bi bilo jednostavno. Jer nije lako igrati, kad gubiš 2:0, a protivnik ti dvije minute prije kraja stigne na -2, ili -3. No, Cibonu je u subotu definitivno išlo.

S druge strane Zadrani imaju razloga za optimizan. Unatoč takvom šutu protivnika, igrali su dobro. Bili su u igri. I to u gostima. I zato sad nemaju nikakvog razloga biti u panici. Jer, objektivno, Cibona neće ponoviti onakvu šutersku većer. Ne igraju za njih Ray Allen i Kobe Bryant. Uostalom ako pogode 17 trica i imaju 60% pred devet tisuća navijača, onda im zaista treba skinuti kapu.

Nastaviti

Momčad Danijela Jusupa mora nastaviti onako kako je igrala u ovoj seriji. Jer to je izgledalo dobro. Jusup je uspjeo protiv objektivno mnogo jače momčadi nego što je njegova, staviti svoje igrače kao iskusne zvijezde te staviti protivnika u ulogu da ovisi o šutu za tri poena. I valja ponoviti onu konstataciju s početka teksta, Zadrani imaju ono što žele. Pred svojim navijačima imaju priliku za titulu. No, što sad. U 40 minuta svašta se može dogoditi, a jedino što se nikako ne smije dogoditi je to da Zadrani izgore od prevelike želje. Jer sport je bezbroj puta dokazao koliko varljiv može biti. I koliko puta smo svi mi u depresiji izlazili iz Jazina (ili Višnjika). Na kraju krajeva još su otvorene rane iz prošlog finala kada su nam Zagrepčani u posljednjoj sekundi usred Zadra osvojili titulu. Baš radi toga Zadrani moraju povećati svoju koncentraciju na maksimum, a euforiju na minimum. I igrati košarku. Pokušati istaknuti svoje prednosti i ne dopustiti protivniku da nametne svoje. I tu je sva mudrost.

I još nešto se valja istaknuti. Nešto zbog čega je ovo finale drukčije od nekih drugih. Zadar je osvojio dva naslova u novijoj povijesti. Ono prvo kad je na kormilu Zadra bio Rudolf Jugo je bilo specifično, zato što je bilo prvo nakon drage nam '86. U tom finalu je Zadar imao i prednost domaćeg terena, ali i bio je favorit, pošto nam je sama Cibona poprilićno olakšala posao, pustivši Andriju Žižića i Geralda Fitcha, a tada im je i Marko Popović otišao na operaciju koljena. I sigurno da je tada Zadru bilo nešto lakše, iako se igrala peta, vrlo neizvjesna utakmica. No, bez tri najbolja igrača, Cibona jednostavno nije mogla dobiti Zadar. Ne tada. I druga titula došla je nešto lakše, unatoč pet utakmica finala. Aco Petrović je tada imao vjerojatno najskuplju momčad koju je Zadar imao ikada (jedino ona s Rađom i Komazecom se može uspoređivati). Rok Stipčević, Corey Brewer, Shamell Stallworth, Pankracije Barać, Julius Johnson, Andrej Štimac, Jere Macura, Todor Gečevski, Jure Lalić... Niz odličnih igrača predvođeni fantastičnim "playom" Brewerom, a u finalu ipak mnogo lošiji Split, koji je imao itekako problema s rosterom.

Višnjik pretvoriti u Jazine

No, ovaj put je drukčije, jer Zadar nije nikada osvojio titulu kada je Cibona bila izraziti favorit. A ovaj puta je, barem prije početka finalne serije, Cibona bila veliki favorit. Osim što su mnogo skuplji, a realno i kvalitetniji od Zadra, "vukovi" su imali odličnu sezonu, možda i jednu od boljih u zadnje vrijeme. I baš zato svaka čast igračima i stručnom stožeru Zadra, što su došli do ove prilike. Da pred svojih devet tisuća navijača pokušaju doći do titule. Mnogo se proteklih dana priča koliko nedostaju Jazine i atmosfera koja se tamo stvarala. Jel u grotlu Jazina, tko bi uopće pomislio da itko u finalu može pobijediti. Ali iako se danas igra na Višnjiku, devet tisuća navijača će itekako pokazati kakav pakao se može stvoriti i u "mirnom" Višnjiku. I danas će se "Krešin dom", pretvoriti u one Jazine. U to uopće nema sumnje. A tko će presuditi? Gordon ili Tomas, ili možda Bogdanović ili Andrić s jedne, ili Stipčević, Ružić ili Perić s druge strane, samo se može pretpostaviti. Kada krene ludnica, sve prognoze nestaju, a ako je suditi po ove tri utakmice, ne treba se začuditi ako opet sve bude ovisilo o jednoj, eventualno dvije lopte. Ali isto tako, nikako se ne smije zaboraviti da ovo nije ključna utakmica. Ne za Zadar. Jer Zadar vodi 2:1, tako da Cibona ovu utakmicu itekako mora dobiti. A čak i u slučaju poraza, Zadar će imati još jednu, doduše onda mnogo težu, priliku. No, što god da se dogodi, svi mi u konačnici trebamo zapljeskati ovoj momčadi.

Samo da se spomene. Treća utakmica je itekako pokazala da se Zagrepčani nemaju pretjeranog razloga buniti na suđenje. Uostalom, koga zanima neka samo pogleda statistiku i omjer slobodnih bacanja (+16 za Cibonu u tri utakmice), koji je daleko na strani momčadi koja igra dobar dio utakmice zonski presing, na granici prekršaja. Pametnom dosta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno