Mihovil Fantela – sretna sedmica?

Luka Mratović je pionir u Hrvatskoj u RS:X klasi. On je počeo 3-4 godine prije mene. To je teško za nadoknaditi, ali ću pokušati. I u Palmi i u Hyeresu sam bio samo nekoliko mjesta iza njega. Glavni cilj i meni i Luki je odlazak na OI, pa makar tamo bili posljednji. Ako jedan od nas dvojice ode na OI i plasira se bolje od posljednjih deset to će biti veliki uspjeh, kazao je Mihovil Fantela
U Zadarskom kanalu često se na horizontu mogu vidjeti dva mala usamljena jedra. Na vrhu jedra piše RS:X, a vjetar tom olimpijskom dasku u Zadru krote samo dva momka – Mihovil Fantela i Dominik Bačić, jedriličari Svetog Krševana. RS:X je u Hrvatskoj još uvijek u svojim počecima. Led je probila nekolicina splitskih jedriličara u prošlom olimpijskom ciklusu, a Luki Mratoviću (Mornar, Split) je pošlo za rukom ispuniti olimpijsku normu i nastupi na OI 2008. u Kini. Danas vam predstavljamo zadarski adut za OI u Londonu 2012. – Mihovila Fantelu, 20-godišnjaka, studenta druge godine geodezije u Zagrebu.
Kako ste se uopće odlučili za olimpijsku dasku?
– Poslije Optimista, s 15 godina sam zajedrio s Alanom Bačićem u 470, to je trajalo dvije godina nakon čega je on odlučio prestati s jedrenjem. Preda mnom je bio izbor ili Laser ili olimpijska daska. Meni se Laser ne sviđa zato što je spor i stoga smo krenuli u ovaj nepoznat projekt. Na dasci sam dakle tri godine.
Kako je to bilo na samim počecima?
– Najprije smo nabavili jednu staru, staru dasku. Nismo ništa znali, gledali smo filmove na You Tubeu, da vidim kako se to radi. I nakon godinu dana, kad sam naučio stajati na dasci, otišao sam kod jednog prijatelja u Tursku da mi on objasni kako to ide. Veliki napredak sam ostvario ove godine na jednomjesečnim pripremama u Izraelu, gdje sam radio sa Saharom Zubariem, jednim od najboljih na svijetu. Mislim da ću i iduće godine prije sezone ponovno ići u Izrael, to je bio dobar potez. S Izraelcima smo uspjeli ostvariti suradnju zahvaljujući vezama koje Šime i Igor imaju s njihovim 470 posadama. (Šime Fantela i Igor Marenić, svjetski prvaci klase 470, op.a.)
Koliko se daska razlikuje od klasičnih olimpijskih klasa?
– Puno. Po laganom vjetru smo najsporija klasa na moru, a čim se pojavi desetak čvorova postajemo najbrža klasa. Velike su razlike u kutevima vjetra i razlika je u značaju starta. U drugim klasama, ako si loše startao možeš dobro završiti, ovdje nema šanse.
Kažu stručnjaci da je upravo jedrenje na dasci jedan od najzahtjevnijih sportova u olimpijskom programu, da su daskaši fizički najspremniji?
– Zaista je jako naporno i puno truda ulažem u fizičku pripremu i dok sam u Zagrebu. Sa svojim trenerom Josipom Golemom radim na na Kineziološkom fakultetu. Imam treninge svaki dan, minimalno dva sata, koristimo sve prostore fakulteta i zahvalni smo im zaista na tome, jer ne dozvoljavaju baš svima da rade s njihovom opremom. Naročito je zahtjevno pumpanje, tehnika kojom se daska ubrzava. To je dozvoljeno od nula čvorova, za razliku od ostalih klasa kod kojih se pumpanje dozvoljava od nekih deset čvorova pa na više. Pumpa se tijelom, vuče se jedro da se daska ubrza i to je jako naporno. Prosjek pulsa bude tijekom regate i preko 180. Pumpanje je naročito važno po slabijem vjetru.
Fakultet i jedrenje
Kako spajate fakultet i jedrenje?
– Prvu godinu sam riješio u lipnju, tako da sam se mogao posvetiti treniranju. Drugu godinu sam odradio prvi semestar, u drugom sam dosta izbivao zbog priprema i regata, vidjet ćemo kako će proći ispiti u lipnju i rujnu. O školi sve ovisi, ako škola stane staje i jedrenje, jer nažalost od ovog sporta se ne može živjeti.
Sad već odlazite na regate Svjetskog kupa, ove godine je u planu puni ciklus, kako ste zadovoljni dosad?
– Dosad sam odradio regate u Palma de Mallorci i Hyeresu (intervju je vođen prije regate u Nizozemskoj op.a.). U Palmi je sve bilo dobro osim jednog vjetrovitog dana gdje sam dosta izgubio na plasmanu, a s Hyeresom sam zadovoljan, ušao sam u krug plasmana koji nose ISAF bodove, što sam prvi put ostvario. Plan je odjedriti još europsko i svjetsko prvenstvo, no to će ovisiti o školi, jer su oba natjecanja za vrijeme ispitnih rokova.
Luka Mratović je bio prvi hrvatski olimpijac na dasci, bilo je to 2008. u Kini. S obzirom da u jedrenju samo jedan natjecatelj može po naciji nastupiti u svakoj klasi, vi morate i Luku svladati da bi otišli na OI, a ne samo ispuniti olimpijsku normu?
– Luka je pionir u Hrvatskoj u RS:X klasi. On je počeo 3-4 godine prije mene. To je teško za nadoknaditi, ali ću pokušati. I u Palmi i u Hyeresu sam bio samo nekoliko mjesta iza njega. Glavni cilj i meni i Luki je odlazak na OI, pa makar tamo bili posljednji. Ako jedan od nas dvojice ode na OI i plasira se bolje od zadnjih deset to će biti veliki uspjeh.
Pred Mihovilom Fantelom još je godinu i pol dana učenja i napredovanja, jer su prve kvalifikacije za OI 2012. tek u prosincu 2011. u Australiji. RS:X je jedna od rijetkih klasa u kojima ne treba jedriti u samom svjetskom vrhu da bi se otišlo na OI. Luka Mratović ispunio je olimpijsku normu za OI 2008. sa 68. mjesto na SP. Miho zaokružuje popis zadarskih potencijalnih olimpijaca u jedrenju na broj sedam. Neka bude sretni sedam!