Tradicionalne vrijednosti temelji su dobre budućnosti

Djeca su zaista najveća radost, ali koliko god se to možda nekima neće svidjeti, treba dodati – i velika briga. Prvenstveno financijska! Međutim, glavni i osnovni problem u selu je što ima puno neženja, više od 60. Ne preostaje nam nego se povezati s Ukrajinkama i dovesti ih ovdje u Goricu. Ovo nije stranački već nadstranački problem, što u šali, što u zbilji, govori 50-godišnji Nediljko Božić
Bez velike pompe i nazočnosti medija u Gorici je na mjesnom groblju pored župne crkve Sv. Ivana Krstitelja, zajedničke crkve i groblja za Goricu, Raštane Gornje i Glavicu, otvorena velebna mrtvačnica s okolišem vrijedna oko 1,5 milijuna kuna. Zajednički je to projekt Kalmetinog ministarstva i općina Sukošan i Sv. Filip i Jakov. Obred blagoslova predvodio je župnik don Josip Vuleta.
– Gorica i Glavica su u Općini Sukošan, Raštane Gornje u Općini Sv. Filip i Jakov. Projekt je gotovo sasvim financiralo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, doznajemo od Goričana.
Selo brojnih prezimena
Zapravo, kao što je Heinrich Heine tražio Italiju, tako treba tražiti Goricu i kroz selo i kroz ljude. A da bi iz općinskog središta i došli do ovog ravnokotarskog naselja trebate proći teritorij općina Zemunik i Galovac ili se uputiti preko Općine Sv. Filip i Jakov.
– Hvaljen Isus i Marija, čovik moj! Ovdje živi oko 580 žitelja, a za Božić i 680 kad dođu naši Goričani koji žive i rade u Švicarskoj, govori Marko Mikulić Remeta dodajući kako se gorička župa u knjigama spominje više od 800 godina.
A da bi došli do svih goričkih prezimena svesrdno je pomogao posljednji živući Strmota sa stalnim boravkom u Gorici, 77-godišnji Benedikt.
– U Gorici je puno prezimena, najstarije je pleme Deranja. Pored Deranja i Strmota tu su Perići, Ikići, Baturi, Banići, Vrkići, Ninčevići, Ugarkovići, Markulići, Kulaši, Milankini, Mikulići, Bučići, Marušići, Božići, Čirjaci…, nabrajao je prilično vitalni Benedikt. A gdje drugo već na epicentru svih goričkih događanja – na glavnom trgu pored župnikove kuće, zgrade mjesnog odbora, višenamjenskog sportskog igrališta, zgrade područne škole i dakako – trgovine mješovite robe.
– U sportskoj Gorici je, vjerovali ili ne, zasigurno je izgrađen prvi koš u Ravnim kotarima, a još 1986. godine smo igrali i kvalifikacije za tadašnju Hrvatsku košarkašku ligu. Ovdje su i najbolji mesari u Zadarskoj županiji, tvrde u petak predvečer nazočni na goričkom trgu, dodajući kako će ove godine za općinsku nagradu u mjesecu rujnu predložiti Milenka Miću Banića, kažu, najboljeg oružara na nogometnim igralištima u županiji i šire.
Ima svega – osim vode
– Svega mi imamo ovdje. Zaista se puno napravilo posljednjih godina. Moglo je i više, ali mi se ne bunimo jer smo za realizaciju nekih projekata sanjali i desetljećima i oni su se napokon ostvarili. U planu su i drugi projekti za poboljšanje uvjeta života. Međutim, ljuti smo što do nas nikako da dođe voda iz vodovoda, jadaju se Goričani koji su prve vodovodne cijevi kroz selo položili prije gotovo 30 godina.
– I država ove godine znatno manje ulaže u istočni vodovodni pravac kojemu pripada i vodovodizacija Gorice. Realizaciju ovog jednog od najznačajnijih infrastrukturnih projekta u općini, nažalost, zateklo je najgore moguće vrijeme – kada je Hrvatsku dobrano zahvatila recesija, objašnjavaju bolje upućeni.
Ovdje se unatoč novog, urbaniziranog naselja na ulazu u Goricu iz pravca Galovca isprepleće, kao i na gotovo svugdje u zadarskom zaleđu, i staro i novo, kuće, ograde, asfalt, makadam. Tu se u okruženju crkve Sv. Ivana Krstitelja, crkvice Sv. Marije kod župnikove kuće, kapelice Blaženog Alojzije Stepinca nalazi i područna škola koja zajedno s učenicima koji idu u više razrede u susjednom Galovcu broji 63 učenika.
Djeca su zaista najveća radost, ali koliko god se to možda nekima neće svidjeti, treba dodati – i velika briga. Prvenstveno financijska! Međutim, glavni i osnovni problem u selu je što ima puno neženja, preko 60. Ne preostaje nam nego se povezati s Ukrajinkama i dovesti ih ovdje u Goricu. Ovo nije stranački već nadstranački problem, što u šali što u zbilji govori 50-godišnji Nediljko Božić.
A neženje se samo šale, bacaju brigu na veselje. I Domovinski rat je dosta kriv za njihovu situaciju. U ratu su proveli svoje najljepše godine.
– Vrijedni su, radišni i pošteni. Velikoj većini ništa ne nedostaje – ni kuće ni novca. No, čini nam se da mladiće danas u Hrvatskoj pa i ovdje u Gorici cure uopće ne zanimaju. Uhvatile godine i gotovo. Sada našim neženjama ne bi pomogao ni šleper Ukrajinki, dobacuju oženjeni Goričani.
U ovo proljetno poslijepodne i večer proteklog petka na to vječito pitanja ipak se nisu mogli dobiti precizni odgovori. Možda je odgovor u pjesmi ispjevanoj u protekli petak navečer na goričkom trgu: “Ovo su ti iz Gorice dica, pomogla im Marija Divica…”