Pitanja koja još traže pravi odgovor

Ovih se dana opet mnogo govorilo o moralu, posebice vezano za posjet pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. A svoje je rekao kao gost kod Stankovića u “Nedjeljom u dva” i njegov cijenjeni gost don Ivan Grubišić. I sad, zanimljivo jest, kada usporedimo riječi ovo dvoje ljudi, a obojica su predstavnici katoličke crkve, njihovi su pogledi, gotovo pa i sami svjetonazori, poprilično različiti. Kako je to moguće?
Lako, s jedne strane, jer svatko ima pravo na vlastita stajališta, na vlastite poglede na temeljna pitanja o čovjeku, životu, Bogu…, a teško, s druge, jer su oba pripadnici iste Crkve, pa bi shodno tome trebali isto, ili makar vrlo slično, razmišljati. No, ovaj mi primjer potvrđuje kako je kategorija morala, kao i sve ostalo što se na nju može nadovezati a tiče se bitnog, u rasponu od čovjeka do Boga, vrlo škakljiv popjam, sklon svim mogućim interpretacijama. Filozofe i filozofske škole ovdje da i ne spominjem, od Aristotela preko Hegela do svega onog što sam čuo na predavanjima Milana Kangrge.
Recimo, pitanje kontracepcije. Čak je i dobri papa Ivan Pavao II. bio protiv korištenja kondoma, a opet, milijuni u Africi i dan-danas umiru od AIDS-a. Sada se traži da se zakonski ukine mogućnost abortusa. A to opet znači kako žene nemaju pravo odlučivati o vlastitom tijelu, o planiranju obitelji, ukratko, o vlastitoj sudbini. Jer, znamo, i Isus je rekao “množite se!”. A nas je u zemlji sve manje. Pa je to onda ujedno i bitka za opstanak nacije. Kud ćeš boljeg argumenta protiv abortusa. Jer, svaki je abortus ujedno i ubojstvo, sprječavanje nastajanja novog života, novog ljudskog bića. I sad se tu, naravno, vraćamo na polje etike, tzv. uljudbe. Na pitanje morala. Je li etično, je li uopće ljudski zaustaviti razvoj živog bića, homo sapiensa? A jainisti bi pitali: je li uopće moralno zaustavljati ravoj bilo kojeg živog bića? Odnosno, zašto bi čovjek bio nešto toliko posebno? Zar samo zato što ima svijest o vlastitoj opstojnosti, o egzistenciji? O esenciji? Ne bi li možda temeljni kriterij morao biti – osjećaj? Što ako druga živa bića pate? A pate. Imamo li pravo na njihovu smrt? Samo zato što smo najsuperiorniji na planetu, ujedno u stanju odlučivati o životu i smrti drugih. Kako drugih ljudi, tako i svih živih bića. Pa onda oko nogu nose zvončiće, koji bi trebali i mrave upozoravati kako su ljudi na putu – neka se sklone ako žele ostati živi. Koliko je to uopće moralno? Koliko smo, kao vrsta živih bića, svi mi, moralni?
Evo, toliko mnogo pitanja u ovako kratkom tekstu, što samo potvrđuje činjenicu u kojoj je, u kolikoj mjeri, pitanje etičnosti, pitanje ljudske etičnosti, komplicirano pitanje. Na koje ne uspijevamo dobiti jednostavne odgovore. Niti, što je još važnije, lake odgovore.
Na pitanja o životu i začeću života, pravu na život, a onda, shodno tomu, zašto ne, i pravu na smrt, svoje su nam rekli papa Benedikt i don Grubišić. Nisam čuo što su rekli o pravu na smrt, o eutanaziji. Što je također pitanje etičnosti. Naravno, za pretpostaviti je kako Crkva niječe to pravo svima, jer samo Bog smije odlučiti takvo što. Stoga ni samoubojice u povijesti zapadne civilizacije nisu bile dobro primana vijest. S druge strane, ima dosta i onih teoretičara, povjesničara, sociologa itd. koji tvrde kako su Crkva i državna vlast odricale pravo na suicid stoga jer je to značilo manje radne snage, besplatne radne snage za feudalce. Ako kmet ne radi, ne živi, ne proizvodi, tko će davati tim institucijama njihov postotak?! Dakle, nije u pitanju bila humanost, altruizam, već naprotiv, čista demagogija, koristoljublje.
Je li se od tada do naših dana nešto promijenilo? Moralo je, po logici stvari. Povijest uvijek ide naprijed, civilizacija se razvija, društvo u cjelini, a time i ljudske spoznaje. O sebi i svijetu u kojem živi, o životu i o smrti. Koliko će tih promjena i u kolikoj mjeri netko prihvatiti, stvar je pojedinca. A u ovoj našoj pričici i stvar institucija. Imamo li uistinu pravo na odabir života, pravo na slobodan sex, pravo na vlastitu smrt? Eto koliko malo riječi je potrebno a da se postavi toliko pitanja. Važnih, sudbinskih pitanja, o najbitnijim stvarima po čovjeka i njegov opstanak, njegovu vrstu u cjelini. Postupamo li u svemu tome moralno? Kako se priča nastavlja, povijest nastavlja, tako rastu i spoznaje o bitnom. Valja se nadati da će novo vrijeme donijeti i nove odgovore. Konačne, prave odgovore. Odgovore koji će moralno zboriti o moralu, i nikakav kiselkasto slatkasti trag neće nam moći ostajati u ustima. Jer ćemo konačno znati što je ispravno. Što jest Dobro, a što jest Zlo. Pritom nam valja pobijediti. Valja nam opstati.