Zadar i (anti)turizam

Ušli smo u mjesec lipanj, a žalopojke o lošem startu turističke sezone ne prestaju. Postala je to ozbiljna tema, o tome se i u nacionalnim TV postajama 'vrte' prilozi. Kažu ugostitelji i iznajmljivači kako smo preskupi, nekonkurentni, kako gosti iz zapadne Europe u jednoj Grčkoj i Turskoj za puno manje novca mogu dobiti puno više, kako je Zadar bez sadržaja, kako se u nas turist 21. stoljeća nema razloga zadržavati dulje od dva dana, itd., itd. Dakle, jednostavno rečeno, preskupi smo, a osim sunca i mora, ne nudimo atraktivne sadržaje koji bi iz godine u godinu masovno privlačili i na našem tlu dulje zadržavali goste.
Naravno, turizam nije djelatnost koja preko noći procvjeta niti se preko noći gasi. Osim ako se, ne daj Bože, dogodi neka velika tragedija. Ali, način na koji smo mi generalno shvatili turizam, a shvatili smo ga tako jer nam se "dogodio", a ne zato što smo strateški, konceptualno i, na koncu, emocionalno istinski postali turistička nacija – mora kad-tad doći na naplatu.
Unatrag nekoliko godina krenulo se u instant-apartmanizaciju grada. Kako kaže naša sugrađanka, gospođa Nevenka Benini, u njezinoj zgradi više gotovo i nema susjeda. Sve se pretvorilo u "zimmer frei". Prije samo dvije-tri godine, pričali smo kako u Zadru nema slobodnog mjesta za turiste ni u garažama, a evo sada već prve ozbiljne žalopojke kako ne sluti na dobro. U međuvremenu, broj apartmana je samo rastao, ali ključno je pitanje je li rastom kvantitete, porasla i kvaliteta naše ukupne ponude? Pa, zar smo mi mislili da će ta spirala rasta ići unedogled, da ćemo od tri mjeseca turizma moći 'laganini' živjeti ostalih devet mjeseci u godini, a sve to samo zato što nam je Bog podario sunce i more!? Odnosno, zato što se Zemlja vrti oko Sunca!?
Ta nerealna, zapravo naivna očekivanja, taj  opuštajući konformizam u koji su utonuli svi naši akteri turizma – od državne birokracije pa do ugostitelja i iznajmljivača – dolazi ili će doći na naplatu. Od turizma se može dugoročno živjeti samo pod uvjetom da se živi za turizam. A jesmo li mi baš takvi?