Jordano: Nisam nikad doživio ovako nešto

Sve maske su usitinu pale nakon što su otkucale završne sekunde pete odlučujuće utakmice za naslov prvaka Hrvatske. Epidemiolozi, stožeri, mjere, incidencije, sve puste brojke vezane za taj »prokleti« Covid nisu nikako mogli stati ispred onoga što doslovno život znači svim stanovnicima grada košarke. Sinergija tribina i štićenika Veljka Mršića u subotu pod svodom Višnjika na trenutak, koji će se vječno pamtiti, se izdigla iznad svih tih nedaća s kojima su se nažalost susretali i igrači Zadra tijekom cijele, malo je i reći, čudne sezone. Evo, i oni su konačno dobili svojih »pet minuta« na velikoj pozornici i to potpuno zasluženo jer su junački odigrali majstoricu okrunivši sezonu koja će zlatnim slovima biti upisana u dugu klupsku povijest.

Zasluženo osvojili
Dvostruka titula osvojena je tek jednom do prekjučer, 2005. godine, a način na koji je osvojena ova 2021. godine, može se slobodno reći bila je još luđa, otkačenija i nadasve posebna. Bilo je dovoljno promatrati igrače Zadra koji su se raspojasali do daske čim su odzvonili zadnji trenuci utakmice. Bilo je tu svega, od skakanja među navijače, skidanja u donji veš, polijevanja šampanjcem, rezanja mrežica, čak su neki igrači pokazali sklonosti frizerskom zanatu, pa je pod škarama Jana Palokaja završio Domagoj Vuković. Ostao je stasiti Riječanin bez repića koji je završio na parketu Krešinog doma, no što je nekoliko dlaka s glave naspram urnebesa kojeg se može doživjeti samo u Zadru.
– Što kazati nakon ovakve pobjede u ovakvom ambijentu. Pregazili smo Split, bili smo bolji i zasluženo osvojili naslov. Svaka čast Antoniju (Jordanu op.a.) koji je odigrao genijalnu utakmicu. Kada se sve zbroji, pobijedili smo kao momčad i svi su dali svoj doprinos i odigrali svoju ulogu. Ovo je ono zbog čega sam i došao u Zadar, a sad idemo ovo sve dobro proslaviti – istaknuo je friško ošišani Vuković koji je već pomalo navikao na slavlja s navijačima. Lani je osvojio Krešin kup na istom mjestu, pa je ove sezone bilo slavlja nakon omiškog finala, ali je zato Antonio Jordano doživio svoje pravo vatreno krštenje u grotlu Višnjika.

Dodatna snaga
– Osjećaji su jako čudni, ali najljepši ikad. Nisam nikad doživio ovako nešto da cijeli grad diše za nas i za utakmicu. Mislim da ću tek kroz nekoliko dana, kad se sve slegne, moći malo razmisliti i reći nešto konkretnije. Kroz cijelu utakmicu govorio sam sebi da bih, uz ovakvu publiku, mogao igrati cijeli život bez da sekunde zastanem. Počeli su me u jednom trenutku hvatati i grčevi, ali kada čuješ cijelu dvoranu da te bodri, to je nešto zaista posebno i daje ti dodatnu snagu. Sezona nije bila lagana ni za nas ni za njih, ali pokazali su da su tu za nas kada je najpotrebnije i mislim da smo im na pravi način uzvratili – prvi je bio komentar Riječanina koji se u majstorici pokazao ključnom Mršićevom figurom. Sedam trica iz 11 pokušaja pothvat je koji se ne viđa svaki dan ni u običnoj utakmici, a kamoli u ovako zahtjevnoj odlučujućoj kakva je bila protiv Splita.
– Na meni je da uzmem te šutove kada sam sam i danas je ispalo odlično. No, to je prije svega rad, vjera u samoga sebe i Boga. I kada je najpotrebnije, to se vratilo, kako meni tako i cijeloj momčadi. Svi moji suigrači, stručni stožer i ljudi u klubu zaslužuju velike čestitke za ovaj uspjeh. Sretan sam što sam imao tu čast biti dijelom svega ovoga – istaknuo je Mršićev snajperist, a u istoj koži kao Jordano našao se i Aleksandar Bursać. Znao je da jedino Zadar može priuštiti ovakav spektakl, ali tek sad je shvatio što je to posebno u gradu košarke naspram svih ostalih košarkaških sredina, pa je ostao praktički bez teksta uz pokoju suzu radosnicu.
– Plače mi se, ali mislim da ću tek sutra plakati kada sažmem sve dojmove. Za ovo se živi, presretan sam, idem sada slaviti tri dana i tri noći – zaključio je Bursać.

Titula s američkim potpisom
Razliku u kvaliteti u finalnoj seriji definitivno su na parketu donosili zadarski Amerikanci, a koliko su bitne poluge u Mršićevom sastavu potvrdilo se najbolje u majstorici koju su maestralno odigrali Chinanu Onuaku i Justin Carter. Doslovno su letjeli terenom i hranili se hukom s tribina te su obojica utakmicu završili sa strašnim »double-double« učincima. Onuaku je zabio 19 koševa uz 15 uhvaćenih lopti dok je Carter također poput muholovke kupio lopte svojim prstima upisavši učinak od 15 koševa, 11 skokova i pet asistencija. Vjerojatno je ovaj tandem uz Kodija Justicea odigrao zadnju utakmicu dresu Zadra, no možda se uprava kluba ipak odluči ponuditi nekome od njih ugovor za sljedeću sezonu koji bi nakon ovakvog doživljaja sigurno bio lakše prihvatljiv iako je u taj scenarij teško povjerovati, sudeći po praksi koju klub s Višnjika primjenjuje posljednje desetljeće, uzimajući strance tek na žeton. A Carter, Onuaku i Justice definitivno su igrači koje bi navijači Zadra voljeli vidjeti u najdražem dresu i sljedeće sezone.

Junaković: Punih gaća idem doma kao prvak Hrvatske
Neprospavane noći proživljavao je Martin Junaković nakon treće utakmice na Gripama, jer je Šibenčanin imao tada naslov u svojim rukama, ali je promašio šut za pobjedu i otišlo se u produžetak koji je loše završio po njegove suigrače. Kad je postao svjestan da je titula ipak stigla mogao je konačno odahnuti jer bi ga taj, kako je i sam rekao, promašeni šut pratio cijeli život.
– Ne znam jesam li spavao sve skupa sedam sati nakon te treće utakmice, tako da mi je baš ovo sve sjelo na najbolji mogući način. Mislim da ne bih mogao živjeti sa sobom da nismo uzeli ovaj naslov i sada se osjećam kao da mi je pao veliki kamen sa srca. Kad sam se probudio ujutro prije utakmice, rekao sam svojoj supruzi da mi kuha u želucu i da ne može završiti nego ovako, pogotovo zbog svih izjava koje su dolazile iz tabora Splita tijekom ove finalne serije, o punim gaćama i slično. Evo, pune su mi gaće i punih gaća idem doma kao prvak Hrvatske. Zadar šampion – kazao je Junaković.