Država – najslabija karika u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja

Država nije napravila ono što je njezin posao – a to je natjerati sve institucionalne karike da rade maksimalno učinkovito i da međusobno surađuju, kazala je Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb
Nedavni tragični slučajevi u Benkovcu i Glini, u kojima su od ruke nasilnog partnera smrtno stradale Marina Palavra i Nikolina Štajdohar, pokazuju da sustav ne funkcionira, upozoravaju udruge za zaštitu ženskih ljudskih prava. Usprkos poboljšanim zakonskim odredbama te donošenju Pravilnika o postupanju u slučajevima obiteljskog nasilja, institucije ne uspijevaju zaštititi žene koje od njih zatraže pomoć.
– Najslabija karika sustava je sama država jer nije napravila ono što je njezin posao – a to je natjerati sve institucionalne karike da rade maksimalno učinkovito i da međusobno surađuju, kazala je Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.
Institucije upozorene
Ova je udruga jučer organizirala obilazak četiriju institucija koje bi trebale biti glavni nositelji spriječavanja i sankcioniranja nasilja nad ženama – Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva i zagrebačkog Centra za socijalni rad. Na svakoj od ovih adresa predana je lista zahtjeva u kojima se pojedini resor podsjeća što je po zakonu obvezan činiti, ali u praksi često propušta provesti.
– Propusti se rade na svim razinama, ne može se uprijeti prstom samo na jednu instituciju, svi rade greške. No, najveći je problem izostanak suradnje. Karike sustava ne djeluju komplementarno i zbog toga žene plaćaju životima, istaknula je Tolle.
Sve su institucije ponovno upozorene kako moraju vjerovati ženama koje prijavljuju nasilje. Ako sustav svojim nevjerovanjem nastavi dodatno viktimizirati žrtve, uskoro bi se mogao i premašiti crni rekord iz prošle godine kada su bivši partneri ubili 21 ženu.
Od policije se traži da protiv svakog zlostavljača podnese prijavu te da ukine nepisano pravilo po kojem se obiteljski nasilnici privode tek nakon treće intervencije.
– U Europi je praksa da se nakon prve dojave nasilnika samo prekršajno prijavljuje, i to ako nije bilo tjelesnih ozljeda. Za svaku iduću prijavu policija podnosi kaznenu prijavu. A kod nas se zlostavljača privodi tek nakon treće policijske intervencije, istaknula je Tolle. Sramotna je i praksa da policija podnosi prekršajnu prijavu protiv žene-žrtve zbog toga što je, primjerice, vikala na nasilnika.
Raspisati tjeralicu
Nakon svake dojave o partnerskom nasilju policija bi, ako zlostavljača ne može pronaći, trebala za njim raspisati tjeralicu. Da je to učinila benkovačka policija, Marina Palavra možda bi još bila živa.
Od ministarstva pravosuđa zatraženo je da sudovi konačno počnu poštivati zakonsku obvezu o žurnom rješavanju postupaka obiteljskog nasilja, što, primjerice, nije učinjeno u procesuiranju Nikole Štajdohara koji je prošlog tjedna u Glini ubio bivšu suprugu Nikolinu. Uz to, institucije u ovom slučaju nisu primijenile ni zakonske odredbe prema kojima se nasilniku koji nije promijenio svoje ponašanje te koji ne poštuje sudske naloge, mogu zabraniti susreti s djecom.
– Centri za socijalni rad moraju predložiti, a sudovi odrediti privremenu zabranu viđanja djece ocu zlostavljaču jer je psihofizička sigurnost žene i djece važnija od prava oca na kontakte, ističu aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb.

 NASILJE PRIJAVI JEDNA OD DESET ZLOSTAVLJANIH ŽENA

Svaka treća žena u Hrvatskoj bila je izložena nekom obliku obiteljskog nasilja, a svaka je druga doživjela neku vrst seksualnog nasilja, pokazuje istraživanje koje je 2003. provela Autonomna ženka kuća Zagreb. Najnovija europska istraživanja govore da svega jedna od deset zlostavljanih žena prijavi zlostavljača. Još je poraznija situacija sa seksualnim nasiljem – njega prijavi tek svaka dvadeseta žrtva.