Šefu srpske vojske 27 godina

Presudom generalu Momčilu Perišiću, Haški sud je donio presudu kojom je, na najvišoj razini sankcioniran sam vrh jugoslavenske vojske za srpske zločine u Hrvatskoj i BiH

Haški sud napokon je donio presudu kojom je, na  najvišoj razini, sam vrh jugoslavenske vojske sankcioniran za srpske zločine  u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: general Momčilo  Perišić, načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije  od 1993. do 1998., osuđen  je jučer na 27 godina zatvora zbog pomaganja opsade Sarajeva, za ubojstva  Bošnjaka u Srebrenici te  zbog raketiranja Zagreba.
Sud je Perišića – koji je u  Hrvatskoj već osuđen na 20  godina za granatiranje Zadra – proglasio krivim jer  nije kaznio krivce za raketiranje Zagreba, iako je  odgovornima za taj zločin –  kada su pobunjeni Srbi  višecijevnim raketnim bacačem Orkanom 2. i 3. svibnja 1995. gađali Zagreb, kada je poginulo sedam, a  ranjeno najmanje 194 civila  – i pravno i stvarno bio  nadređen. Vođa krajinskih  Srba Milan Martić za raketiranje Zagreba dobio je  35 godina zatvora.
Južnoafrički sudac Bakone Justice Moloto koji je  pročitao prvostupanjsku  presudu Perišiću bio je nedvosmislen: Perišić je pomagao vojske krajinskih i bosanskih Srba, znajući da će  te vojske ubijati i progoniti  civile. Dakle, i on je kriv za  njihove zločine!
Miloševićev “ekonom”
Bez njegove pomoći, naime, ni njihovi zločini ne bi  bili mogući, pri čemu se  optužnica u ovom slučaju  isključivo koncentrirala na  zločine u Srebrenici, Sarajevu i Zagrebu. “Sve što je  tamo napravljeno, napravljeno je uz pomoć Srbije i  Vojske Jugoslavije”, citirao  je sudac Moloto riječi Slobodana Miloševića na sjednici Vrhovnog savjeta  obrane (VSO), s kojima se  Perišić suglasio. Zapisnici  VSO-a – dokaz umiješanosti Srbije u ratove u BiH i  Hrvatskoj – prvi su put korišteni kao dokaz upravo  protiv Perišića.
Nakon skoro tri godine  suđenja i preko 100 ispitanih svjedoka, sudsko vijeće utvrdilo je kako je Perišić bosanskim i hrvatskim  Srbima dostavio milijune  metaka i tisuće granata, kojima su onda ovi činili  zločine. Štoviše, navodi  Moloto, vojska bosanskih  Srba uopće nije znala civile  razlikovati od vojnika, a  zločini su bili neraskidivo  povezani s djelovanjem te  vojske.
Iako je i prije njega Beograd pomagao srpskim  snagama preko Drine, Perišić je tu pomoć centralizirao i unaprijedio. Kao  svojevrsni “ekonom” Miloševićevog zločinačkog pothvata, Perišić je osnovao  30. i 40. kadrovski centar  preko kojih je upućivao časnike iz Beograda u krajinsku i vojsku bosanskih  Srba. Čak i kada su ratovali  u Hrvatskoj i BiH, svi su  oni ostajali na platnom popisu Beograda – radilo se o  čak sedam tisuća časnika –  što je skrivano od međunarodne javnosti. Sudac je  pročitao imena najviših časnika vojske bosanskih Srba,  od kojih je većina u Haagu  osuđena na dugogodišnje  zatvorske kazne, a koji su  svi bili na Perišićevom platnom popisu.
Perišić nije mogao reći da  nije znao za zločine, o kojima su svi mediji opširno  izvještavali, a ne mogu ga  opravdati ni objašnjenja da  su ti izvještaji bili pristrani.
Nije se nametnuo Mladiću
Dakle, sudsko vijeće izvuklo je zaključak da je i  Perišić kriv za zločine u  Srebrenici, Sarajevu i Zagrebu, premda je sam bio u  pozadini. Bez Perišićeve  pomoći, naime, ti zločini ne  bi bili mogući.
Ipak, dokazi ne potvrđuju izvan razumne sumnje da je Perišić mogao  predvidjeti da će Srbi  počiniti sistematsko istrebljenje muslimanskih stanovnika u Srebrenici.
Usto, Perišić je amnestiran odgovornosti za nekažnjavanje počinitelja  zločina u BiH. Dok je između srpskih časnika u  krajinskoj vojsci i Perišića  postojao odnos nadređeni-podređeni, sudsko  vijeće utvrdilo je kako takav  odnos nije postojao između  načelnika srpskog generalštaba i vojske bosanskih  Srba, koliko god to bilo  teško razumljivo. No, sudsko vijeće tvrdi da Perišić  nije imao efektivnu kontrolu nad Mladićevom vojskom, niti može biti kriv za  propust nekažnjavanja  njihovih zločina. “Perišić se  nije uspio nametnuti Mladiću”, objasnio je sudac  Moloto.

Značajno za hrvatsku tužbu protiv Srbije

Premda će mnogi uspoređivati visinu prvostupanjskih kazni Momčila Perišića i Ante Gotovine te iz njihove visine izvlačiti dalekosežne zaključke, ne smijemo zanemariti ni značajan utjecaj što bi ga Perišićeva presuda, ako bude pravomoćno potvrđena, mogla imati na hrvatsku tužbu protiv Srbije zbog genocida.
Iako je već u presudi Milanu Martiću precizno oslikana struktura udruženog zločinačkog pothvata pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji je djelovao u Hrvatskoj, zahvaljujući kadrovskim centrima iz Perišićeve presude utvrđeno je kako su veze Beograda s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj bile posve formalne naravi.