Vrijeme je za preuzimanje odgovornosti

Imena koja su šutke ispratila dvogodišnji horor imaju i veću odgovornost na sebi od igrača i izbornika. Jesu li uopće svjesni toga da i njima “ističu mandati” litavskim događajima? Da bi odstupanje s funkcija bilo najmanje što mogu učiniti za dobrobit naše košarke?

Nakon prijevremenog ispadanja s Eurobasketa u Litvi košarka  nam nema budućnosti, pa se  malo možemo baviti  prošlošću. Kako je uopće  došlo do ovog debakla?  Prošli izbornik bio je Jasmin  Repeša, koji svoj ciklus završio šestim mjestom na Eurobasketu u Poljskoj 2009.  Tada su se organizirali okrugli stolovi na kojem su ga  napadali svi, od penzionera,  preko estradnjaka do sadašnjih i bivših košarkaških  djelatnika. “Cipelarenje Repeše” bilo je omiljeni nacionalni sport… Bivši izbornik  je svoje greške priznao, prvenstveno pogreške u selekciji, što baš i nije običaj u  košarci, gdje se vlastite  greške u pravilu ne priznaju,  i valjalo je izabrati novoga.  Logična opcija bio je Dražen  Anzulović, njegov pomoćnik  i dugogodišnji intimus,  pričuvna varijanta bio je Velimir Perasović, koji je tada  uspješno vodio Cibonu, no  kao “deus ex machina” povjerenje je dobio Joke Vranković, koji je u tom trenutku  imao trenersko iskustvo u  Širokom i polusezonu u Ciboni iza sebe.
Falsificiranje rezultata
Izbor se tada činio neobičnim i nelogičnim, ali nije  bio prvi takav izbor – i Neven  Spahija je izabran za izbornika nakon 2001. i ispadanja  od Turaka u četvrtfinalu, iako je logičniji izbor tada bio  Jasmin Repeša. Pa je Spahija  uz reprezentaciju učio, stasao, i napredovao do uloge  cijenjenog i uspješnog trenera, a posljednjoj njegovoj  akciji s reprezentacijom –  Eurobasketu u SiCG 2005. –  ne mogu se naći neke ozbiljne zamjerke. Ispadanje  od Španjolske u četvrtfinalu  bilo je uglavnom posljedica  sudačkih manipulacija i  ozljeda Kasuna i Planinića  baš na toj tekmi. Utoliko se,  eto, i od Vrankovića mogao  očekivati sličan put, učenje  uz greške, pomlađivanje repke, i, u najmanju ruku, opstanak na svjetskoj sceni,  kuda se reprezentacija vratila s Repešom.
No, njegov izbornički put  završio je onako kako je i  počeo – nespretno i nelogično, formulacijom o “isteku mandata” nakon ostvarenog omjera od 4-7 na  službenim utakmicama i blamaže u nekoj litavskoj vukoj…ni. Na Svjetskom prvenstvu prošlog ljeta repka je  uglavnom izgledala loše,  osim u prvoj i jedinoj utakmici nokaut faze, kad su za  jednu loptu izgubili od Srbije, no teškim su se falsifikatima ta izdanja pretvorila  u – teško mi je i sada to  napisati – optimalni rezultat.  Nije problem napraviti pogrešku, problem ju je ne prepoznati, i ne ispraviti. A kad  to tada nije učinjeno, Litva je  samo logična posljedica nojevskog guranja glave u pijesak. Da se netko tada usudio reći “car je gol”, vrlo vjerojatno bi danas naša repka  počinjala drugu fazu Eurobasketa s izgledima za četvrtfinale i dodatne olimpijske kvalifikacije.
Vrankovićev žig
Još uvijek nitko nije preuzeo odgovornost za bilo što,  osim nekih igrača koji su se  javno posramili onoga što su  prezentirali. Izbornik mora  preuzeti svoj dio odgovornosti, kad je sjedao na nacionalnu klupu nije bio spreman za to, kao što nije nimalo spremniji za vođenje  reprezentacije ni dvije godine nakon izbora, i vrijeme  je da se to kaže i da se to  prizna. Ako to ne želi učiniti,  naškodit će sam sebi i svom  poslu koji je izabrao kao  životno opredjeljenje. Sve je  to skupa za njega došlo prerano, i nosit će taj žig do  kraja karijere, još će se dugo  buditi obliven znojem usred  noći.
No, puno je veći problem  stav onih koji su ga izabrali,  podržavali i tolerirali, na štetu košarke kao sporta. Način  izbora prvog čovjeka struke  u Hrvata je ovakav – predlaže  ga Stručni savjet, prihvaća  Upravni odbor, uz “bigbrotherovski” nadzor predsjednika Saveza. Imena koja sjede u tim tijelima, a šutke su  ispratila dvogodišnji horor,  imaju i veću odgovornost na  sebi od igrača i izbornika.  Jesu li uopće svjesni toga da i  njima “ističu mandati” litavskim događajima? Da bi odstupanje s funkcija bilo najmanje što mogu učiniti za  dobrobit naše košarke? Pa  da vidimo hoće li itko od njih  beknuti u idućem periodu, ili  će šutiti kao pi..e do izbora  slijedećeg izbornika. Koji se  neće zbiti barem još tri mjeseca, dok sve ne potone u  zaborav.

Danas tri ljepotice

Na Eurobasketu danas kreće razigravanje u drugom  krugu. Budući da više nema hrvatske reprezentacije  ljubiteljima košarke zajamčen je užitak, a već program  prvoga dana ukazuje da će kvalitetnih utakmica biti  pregršt. Pogotovo u skupini E, gdje se danas sastaju  Njemačka i Španjolska (14.30 sati), Turska – Francuska  (17 sati) i Srbija – Litva (20 sati). Francuzi su prenijeli  četiri boda, Litavci, Turci, Srbi, Španjolci dva, dok su  Nijemci Dirka Nowitzkog jedini bez bodova.

ONI SU BIRALI I PODRŽALI VRANKOVIĆA

Stručni savjet: Bojan Matković (predsjednik), Jasmin  Repeša, Neven Spahija, Dražen Anzulović (bili su odsutni kod davanja prijedloga), Ivan Sunara, Željko Pavličević, Vlado Vanjak, Danko Radić, Ante Tomas
Upravni odbor: Danko Radić (predsjednik), Tomislav  Karamarko (dopredsjednik), Božidar Longin (dopredsjednik), Ante Kardum, Dražen Dogan, Josip Stojanović,  Mladen Koščak, Nikola Rukavina, Branka Matković,  Mihovil Nakić, Goran Fabris

Tomas na operaciji

Ozljeda mišića zadnje lože Marka Tomasa je puno ozbiljnija no što se činilo prema prvim pretragama, neposredno nakon utakmice s Makedonijom na Eurobasketu. Po dolasku u Istanbul obavio je magnetnu rezonanciju, i odmah je poslan u Munchen, gdje će danas  biti operiran. Nakon operacije bit će šest tjedana na  štakama, a tek nakon toga počinje period rehabilitacije,  za koji u ovom trenutku nitko ne zna i ne može znati  koliko će dugo trajati. Prpustit će velik dio sezone, što  je ozbiljan udarac za njegov matični klub, Fenerbahče.