Fatalna privlačnost vatre

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Požar
PIXELL

Kad jedan piroman  uspije podmetnuti požar onda vrlo  brzo i ostali to  požele učiniti. I tako krene  serija... Moguće je da se upravo to događa ovog ljeta u Hrvatskoj. Mišljenje je to psihijatra Vlade Jukića o povećanom broju podmetnutih  požara diljem jadranske obale. 

Kako bi se razumjela motivacija osoba koje podmeću  požare nužno je analizirati  značenje što ga vatra ima za  čovječanstvo. Još u davna  vremena ona je uvijek pratila  rast i razvoj čovjeka, ulazeći  sve više u njegovu kulturu, te  na primjer u njegove vjerske  obrede u kojima upaljena svijeća ima posebno značenje, u  njegov mozak kojem je signalizirala opasnost, u njegov um kojem je predstavljala  strasti.

S vremenom je vatra obvezala čovjeka da je održava,  da je poštuje, da je voli, pa  čak i da je želi, što se, kako  zaključuje talijanski psiholog  i kriminolog Marco Cannavicci, odnosi upravo na piromane.

Psihopatologijski  motivi

U cijelom svijetu, u svakom vremenu i u svakoj kulturi, vatra je zadržala univerzalnu simboliku, kao  nešto moćno, sveto i božansko.

No, istovremeno se uz vatru vežu i snažni psihološki  poticaji, poput snažnih emocija mržnje, ljutnje, osvete,  pa čak i seksualnog uzbuđenja. Sama vatra može u  ljudskom umu izazvati  ogromnu želju, strast, uzbuđenje i destruktivnost.

Vatra je snažno povezana i  s mnogim umnim aktivnostima, kako onim normalnima, tako i patološkima. A ako  se malo dublje analizira dolazi se i do čvrste povezanosti  vatre čak i s kriminalom.  Psihopatologijske motive  paljenja vatre pronalazi se  upravo kod piromana.

Do sada su najopsežnija  istraživanja o povezanosti  kriminala s vatrom provedena u SAD-u. Napravili su ih  specijalni agenti FBI-a koji  su došli do zaključaka kako  postoje oni koji podmeću  požare zbog vandalizma, oni  koji ih pale iz osvete, piromani koji na taj način žele  ostvariti neki profit, te oni  koji vatru pale zbog nekog  drugog kriminalnog razloga.

Svatko tko podmetne  požar može za to kazneno  odgovarati, no kako bi bio  etiketiran kao piroman za to  moraju postojati psihopatološki elementi.

Proučavajući razne oblike  osobnosti ljudi koji podmeću  požare, stručnjaci FBI-a došli  su do još dva zaključka, vrlo  precizna, te uvijek ponovno  potvrđena u novim slučajevima paleža. Naime, što je  scena podmetanja požara bila organiziranija toliko je bila  profinjenija i tehnika samog  izazivanja vatre, a i sam autor  bio je racionalniji i još više  potaknut vlastitim materijalnim interesima.

Oni običniji i jednostavnije  podmetnuti požari bili su djelo manje racionalnih osoba,  više emotivnih i impulzivnih,  zapravo pravih psihopata.

Ta psihopatologija mogla  se razaznati u odabiru  običnih materijala za paljenje  vatre, tek bacanje opuška cigarete, kao i brojnih tragova  ostavljenih na mjestu zločina  - poput otisaka cipela, dijelova potpaljenih predmeta ili  neopreznosti zbog kojih su ih  svjedoci primjetili u blizini  požarišta. To je istražitelje  navelo na zaključak da se radilo o osobama sa snažnim  psihopatološkim pritiskom i  snažnim emocijama.

Piromana nakon što zapali  vatru obuzima osjećaj kakav  mu ne stvara baš ništa drugo  u životu. Obuzimaju ga ugoda i uzbuđenje što ih ne može  dobiti ni na koji drugi način,  te ih zbog toga želi uvijek  iznova doživljavati i ponavljati.

Vrlo često je prvi kontakt  piromana s vatrom slučajan,  no odmah shvaća da je toliko  intenzivan i poželjan. Zato se  stvara začarani krug između  vatre i piromana koji što više  gleda vatru to ju više želi  potpaljivati.

- Možemo reći da se stvara  jedan plamičak, neka vrsta  fatalne privlačnosti koju baš  ništa ne može zaustaviti, pa  tako ni svijest da u požarima  stradavaju vrijedne stvari,  šume i pašnjaci, a moguće i  ljudski životi, navodi Cannavicci.

Poremećaj kontrole

Od tog prvog plamička ponašanje piromana je opsesivno, ponavljajuće, gotovo ritualno. U ponašanju piromana gotovo uvijek se primjećuje kako nakon podmetanja požara on među prvima  žuri obavijestiti vatrogasce,  ali i kasnije zajedno s njima  sudjeluje i u gašenju vatre.  Uživa i u praćenju vijesti o  borbama s brojnim požarima.

Ponašanje piromana osim  kaznene kategorije ulazi i u  onu psihijatrijsku. Riječ je o  poremećaju kontrole vlastitih impulsa, a sami piromani  u svojim priznanjima objašnjavaju: "Bilo je to jače od  mene.... Nisam mogao odoljeti...".

Stručnjaci FBI-a uspjeli su  čak napraviti profil prosječnog piromana. Radi se  najčešće o muškarcu starom  između 30 i 40 godina, samcu, koji živi na selu, niske je  intelektualne razine, slabo  obazovan, često sklon alkoholu, uglavnom asocijalan, u mladosti buntovan.

Prema FBI-evim istraživanjima, za piromane se može  reći da su od najranije mladosti pokazivali patološku  sklonost vatri, kradući svijeće i lampaše što su ih kasnije palili. Baš uvijek su iskazivali želju za promatranjem vatre, te su uvijek nudili  pomoć kod njezinog gašenja.  Počinjali bi s paljenjem vatre  u blizini doma, na poznatim  mjestima gdje bi se osjećali  sigurni, no kasnije bi odlazili  i na udaljenija mjesta, još uvijek vrlo frekventna.

Najviše aktivnosti iskazivali bi tijekom ljetnih mjeseci, kada i suho vrijeme pogoduje širenju vatre. Dovoljan je samo kratki kontakt  između upaljača i suhe trave.

Stručnjaci FBI-a ustanovili su, što je za rasvjetljavanje  podmetnutih požara vrlo  važno, da piromani obično  "operiraju" unutar tri kilometra od vlastitog doma ili radnog mjesta. Baš uvijek vatru  potpaljuju sami, u vlastitom  ritualnom stilu. To su isfrustrirani gubitnici, nesposobni  ostvariti kvalitetan socijalni  kontakt. Često su i depresivni. Zbog toga je piromanija i psihijatrijska kategorija.

Istraživanje FBI-a je pokazalo da piromani koji podmeću požare zbog vandalizma obično to čine u grupi.  Riječ je najčešće o vrlo mladim osobama, tinejdžerima.  Njima je cilj spaliti područje  u blizini škole ili igrališta, ali  vrlo često i u blizini svog doma. To čine iz dosade ili zabave, te se uglavnom ne  vraćaju na požarište.

Piromani koje požari uzbuđuju na taj način obično  žele skrenuti pozornost na  sebe, privući pažnju. Oni se  upuštaju u gašenje požara.

Požare iz osvete znaju podmetati i žene. Utvrđeno je da  je 15 posto svih požara izazvano ženskom rukom. Takvi  požari izazvani su u kasnim  noćnim ili pak ranim jutarnjim satima. Piromani koji se  osvećuju bježe s mjesta događaja i traže si alibi.  

Oni koji požare izazivaju  zbog nekog drugog zločina  obično na taj način žele sakriti tragove ili omesti istragu. Vatru potpaljuju koristeći  lakozapaljive tekućine, ne  žive ni blizu mjesta požara,  prije konzumiraju alkohol ili  drogu, bježe s požarišta i imaju debele policijske dosjee.

I oni koji žele zaraditi na  požaru obično su već od ranije dobro poznati policiji.  Za svoj čin nerijetko koriste  eksploziv i pomno analiziraju na koji će način izazvati  širenje vatre. O svemu tome  istražitelji moraju voditi  računa kada piromanima pokušavaju ući u trag.

 

PROFIL PIROMANA

muškarac star između 30 i 40 godina

samac

živi na selu

niske intelektualne razine

slabo obazovan

sklon alkoholu

asocijalan, u mladosti buntovan

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno