Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Ljudi manje mare za umjetničke, nego za ljubavne prakse svojih sunarodnjaka

06.09.2016. 22:00
Ljudi manje mare za umjetničke, nego za ljubavne prakse svojih sunarodnjaka


U svakoj generaciji, pokretu i borbi za jednakost postoje oni koji probijaju led i čine stvari koje su nekad bile tabu razumljivijima i prihvatljivijima širokim masama. Svojim primjerom i načinom ponašanja, ali i aktivizmom, Zadranka Mima Simić, filmska kritičarka, spisateljica i lezbijka, prije nekoliko mjeseci svoju je vezu ovjekovječila sa svojom dugogodišnjom partnericom Martom Šušak. U Zadru smo ih zatekli za vrijeme ljetovanja te s novopečenim bračnim parom napravili ovaj intervju.
Kako je u braku? Što se promijenilo?
Mima: Volimo se zezati da nam je brak uništio svađe; prije smo se tijekom razmirica mogle nabacivati s “hoćeš da prekinemo?”, a sad je to mnogo kompliciranije i zahtijeva sudsku proceduru. Šalu na stranu, brak nam – kao i tisućama drugih parova koji su se vjenčali nakon dulje veze – nije promijenio baš ništa. Ono što jest važno, i što preporučujemo svim ljudima bračne volje, je da prije braka svakako okušaju zajednički život, jer se istinska ljubav iščitava iz podjele kućanskih poslova, radije, no iz izljeva emocija utkanih u nježne podoknice i ruže na jastuku.
Kako je došlo do tog ludog vjenčanja u Vegasu?
Marta: Mima je oduvijek opsjednuta Vegasom, za nju je on oličenje američkog sna, koji je istodobno i ultimativna noćna mora – s jedne strane imate blještavilo i ludu zabavu opjevane u stotinama filmova, a onda vas u hotelskoj kockarnici dočekaju čete umirovljenika-zombija na automatima od 8 ujutro, s pivom u ruci i cigaretom među zubima. Las Vegas je utjelovljenje svega što obožavamo i mrzimo u vezi “Amerike”, i vjenčanje na takvom mjestu jamči nezaboravnost iskustva.
Mima: Ja sam zapravo htjela tradicionalno vjenčanje u prijestolnici, s barjacima i povorkom trubećih automobila, s rižom u kosi i Markovim trgom u pozadini, ali Marta me preduhitrila svojim lukavim planom, dok sam bila na američkoj turneji.
 Život između Hrvatske i Njemačke
Marta, koliko je trebalo da sve organiziraš i kako je sve to išlo? Kako je pomogla Mira Furlan?
Marta: Znala sam da će Mima u nekom trenutku posjetiti Los Angeles i Miru Furlan – uzgred, upravo nas je Zadar, odnosno Kula Stojana Jankovića, prije više godina s Mirom sudbinski spojio. Zato sam na Mirin znak doletjela da Mimu iznenadim u holivudskom stilu. Mira je najgostoljubivija osoba u svemiru, a ovom se prilikom još jednom dokazala kao sjajna glumica, pretvarajući se da nema pojma o mom bračnom planu, i inzistirajući da svakako posjetimo Vegas na putu prema Grand Canyonu. Prednost vjenčanja u Vegasu je i ta da sve možete organizirati u sat vremena – registraciju, bračnu dozvolu i kapelicu, pri čemu druga osoba ne mora ništa ni znati. A kad čovjeka već dovedete pred oltar, rijetki će odbiti.
Što kažu obitelj i prijatelji?
Mima: Uglavnom se ljute što nisu bili pozvani na pir, ali onda ih podsjetimo da su uštedjeli na veš-mašinama, mikserima, kompletu posuđa i posteljine itd., pa se malo primire. Osim toga, feštu kanimo ponoviti i u Zagrebu, uz prigodno maltretiranje uzvanika slikama i anegdotama s američkog putovanja.
Mima, koliko si dugo bila u Americi, što si tamo radila i kad ćemo to moći vidjeti?
Mima: Po Americi sam putovala puna tri mjeseca – autom sam odvozila preko 15.000 kilometara, uglavnom solo – radila sam putopis o američkim pripizdinama i ljudima koji ondje žive. Bilo je silno zanimljivo, zabavno, strašno, i inspirativno – po ne znam koji put sam se zaljubljivala u Ameriku, u njezine ceste i pustinje, i ljude – i jednako se strastveno odljubljivala. Ali valjda je to najbolji opis svakog životnog putovanja: prostor omeđen zaljubljivanjima i odljubljivanjima; u ljude, mjesta, vjerovanja. Važno je samo nogu uvijek držati na gasu.
Gdje sad živite? Berlin? Zagreb? Gdje se vidite za pet godina?
Mima: Marta je u Berlinu, na magisteriju iz skandinavistike; ja ću uskoro krenuti na turneju po Hrvatskoj sa svojim američkim putopisom. Kanim obići bar 50 gradova, sela, otoka, s tim pričama, slikama, uvidima. Mislim da taj putopis može biti silno zanimljiv otponac za razgovore o svim našim “Amerikama” – idejama o svijetu, o putovanjima, o drugima i drugačijima, o ljepotama i strahotama pripizdina, američkih i naših, jer se svi jedni u drugima reflektiramo. Što se tiče planova, za pet godina Marta će bogdaj biti na doktoratu, i rugat će mi se što ga ja nemam – a gdje ćemo živjeti, ovisi o društveno-političkim kretanjima i zdravlju naših mačaka. Život između Hrvatske i Njemačke zasad djeluje dosta dobro.
 Bolja spisateljica nego lezbijka
Jeste li vi celebritiji gay zajednice u Hrvatskoj?
Mima: Ja zapravo volim vjerovati da sam pravi celebriti u svijetu filmske kritike i lijepe književnosti – uvijek sam za sebe tvrdila da sam mnogo bolja spisateljica nego lezba, ali ljudi, nažalost, mnogo manje mare za umjetničke, nego za ljubavne prakse svojih sunarodnjaka.
Marta: Ako ga i imamo, taj zavidni status celebritija nedvojbeno ćemo izgubiti za koju godinu kad ovakva i vjerojatno mnogo impresivnija vjenčanja i veze postanu svakodnevica i ni po čemu posebna vijest.
Planirate li proširenje obitelji?
– Premda djecu obožavamo, ajde dobro, možda ne baš svu, ali svakako Mimine nećake Donata i Klaru, o reprodukciji u vlastitim redovima ozbiljnije nećemo razmišljati, dok Marta ne ostvari svoje akademske planove i snove. U međuvremenu se dobro zabavljamo s ovim klincima koji su nam na raspolaganju, prenosimo im znanja, vještine i ljubav kao što bi to činili s vlastitom djecom. A kad Donat i Klara odrastu, možda ćemo upravo njima uvaliti našeg klinca da možemo u miru otići u kino ili na romantičnu večeru.
Od kojih ciljeva u životu ne odustajete?
Marta: Od učenja germanskih jezika.
Mima: Od udomljavanja mačaka i mira u svijetu.