Silvijana Dražović: Kandidati nemaju ni osobnosti ni originalnosti

Božo Petrov je čovjek zgođušan, ali u licu mu vječito zrači nesigurnost zbog čega djeluje nespretno. Svoj bi izgled mogao više iskoristiti, ali i ovako će svojim gotovo svetačkim izrazom lica i držanjem privući neke žene – prije svega bakice iz crkve koje se na to lijepe kao mušice. Djeluje kao mladomisnik
Dok nisam postao državni tajnik, nisam ni znao koliko sam zgodan, ovom poznatom rečenicom još je glasoviti strateg američke vanjske politike Henry Kissinger ironično primijetio da mediji, pa onda i javnost političare percipiraju kao zvijezde, ali i kako izreka da odijelo ne čini čovjeka, u stvarnom životu često ne prolazi. Iako manji, nikako zanemariv dio hrvatskih birača i na ovim će parlamentarnim izborima svoj odabir temeljiti na dojmu kojeg su stekli o kandidatima, a koji počiva prije svega na njihovoj vanjštini, šarmu i odijevanju.
Da je izgled političara itekako važan za stjecanje političkih bodova, unatoč činjenici što hrvatski političari u usporedbi s mnogim inozemnim kolegama ne znaju iskoristiti niti ono što bi im moglo ići u korist, potvrđuje i zadarska umjetnica Silvijana Dražović. Ova Zadranka, koja svijet promatra umjetničkim okom koje sve zapaža i svaki detalj zamjećuje s istančanim osjećajem za lijepo i skladno, objašnjava zašto je ljepota ljudima važna, dajući pritom i bespoštedni prikaz „vanjštine” na aktualnoj hrvatskoj i zadarskoj političkoj sceni.
Hrvati ne cijene ljepotu
– Ljepota je ljudima od pamtivijeka bila važna i uvijek se čovjek uljepšavao i svojim izgledom nastojao svidjeti drugima. Kult ljepote njeguje se od najstarijih vremena i ljepota je uvijek imala ekskluzivu, sve do današnjih dana kada joj služe cijele industrije – od kozmetičke i modne do estetske kirurgije itd. Kad je riječ o politici, zadnjih je desetljeća izgled postao jači od sadržaja. Pošto birači i mediji prate život političara strastvenije i marnije od drugih javnih likova, sadržaj je postao proporcionalan njihovoj brizi za izgledom. Izraz lica, težina, visina, neverbalna komunikacija, boja glasa, odijevanje, postura – sve to utječe na glas elektorata, kaže Silvijana Dražović i naglašava kako za razliku od, primjerice Talijana koji, kako kaže, žive s ljepotom, a odijelo nose kao da su rođeni u njemu, kod većine Hrvata primjetno je pomanjkanje ukusa i smisla za lijepo, za što ih, kaže Silvijana, ne treba osuđivati.
– Moda, naime, nije stvar naučenosti nego mentaliteta. Hrvati ne cijene ljepotu, pa ne možemo očekivati da je cijene naši političari. Razlozi za to su brojni, a među njima je i proruralno stanovništvo kojemu je ljepota nešto drugo. Tradicija tih krajeva ljepotu shvaća drukčije (što šira žena, sposobna za rad i za rađanje, što glasniji muški govor, lupanje i sl.) Uz takvo naslijeđe nismo se potrudili estetiku razvijati niti kroz edukaciju, kroz obrazovanje, kaže zadarska umjetnica, a na pitanje koliko izgled političara, pa tako i kandidata na izborima utječe na odluku birača, odgovara:
– Svi odgovori vode političkom marketingu, a time i proizvodu. Uspjeh proizvoda, pozicioniranje, analiza tržišta, „targetiranje” i promocija. Jedini je problem kada biračko tijelo postane potkategorija. Marketing bi trebao demokratizirati politike, no on ih konfekcionira i time daje prednost formi nad sadržajem. Tendencija da se političar približi građaninu nekima ide na ruku jer i sami to nose u sebi. Izgledaju spontanije od drugih, mada i iza te uloge stoji staff marketinga, kaže dalje Silvijana Dražović, te ističe kako atraktivniji politički kandidat i po studijama dobiva 60 posto više glasova od manje atraktivnog. Važno je sve ono što potencira oko, a to je oblik lica, frizura, osmijeh. No, photoshop na fotografijama, upozorava Silvijana Dražović, odrađuje svoje pa je prirodna fotografija manje privlačna od intervenirane.
Mangupski oxhod
Poznata zadarska slikarica daje i blic-ocjenu aktualnih izbornih kandidata, secirajući bez razmišljanja i dvojbe svaki detalj na njima, uz zajedničku konstataciju kako su lišeni svake individualne osobnosti i originalnosti, a stilisti su im nasušna potreba s obzirom da cijela hrvatska politička scena, primjećuje Silvijana, izgleda kao da ima istog krojača. O najizglednijim budućim premijerima Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću tako kaže:
– Milanović je zgodan, ali s obzirom da je lice ono što kod njega plijeni pozornost – to njegovo plavo oko i smiješak, obavezno treba pohoditi kozmetičara i podvrgnuti se mikrodermoabraziji lica. Ranije su mu odijelo, košulja, kravata išli u prilog, no onda je valjda nekom zimogroznom navadom počeo nositi džempere ispod sakoa, pa sada izgleda kao da ima permanentnu upalu pluća. Milanović ima malo oxhod što ga čini mangupom, ali preduge hlače mu vizualno skraćuju figuru. Najgore je kad obuje smeđe cipele na crno ili tamnoplavo odijelo, a kritika ide i na mokasine koje nikako ne idu uz odijelo, nego npr. uz kašmir. Čini se da Milanovića nije puno briga za odjeću, što je pogrešan stav. Ima hladno oko, pa ga javnost još više percipira kao hladnog. Iako u komunikaciji ima topli dodir, okom reže kao laser, opisuje Silvijana predsjednika SDP- a, te savjetuje kako tijekom ljeta političari trebaju nositi svjetlije i tanje „krpice” od ne sjajne svile ili lana. Šivana košulja kratkih rukava treba biti bez kravate i sa znojnicama, ako s time imaju problema, poručuje dalje zadarska umjetnica, kojoj je najveći neukus kod političara njihova obuća.
– Bojom i oblikom obuće političari pokazuju tko je sklon korupciji i u sukobu interesa ili tko je prejednostavan i skroman, kaže, te nastavlja s kritikom Andreja Plenkovića:
– Plenković spada u kategoriju mekih ljudi, ali je loše građen, ima jake kukove i figuru “demižane”. Već 15 godina nosi iste naočale, vrijeme je da ih promijeni ili izgubi negdje putem. Ima pregustu kosu, treba je prorijediti, jedna dobra “cut” frizura znatno bi popravila stvari, ovako djeluje starinski, kao “iz naftalina.” Još ne nosi „HDZ-odijela” što je šteta jer bi mu bila broj veća pa bi mu sakrila trbuh, ističe Silvijana, uz komentar da šef HDZ-a nema karizmu, pa bi svakako morao poraditi na vizualnoj promjeni u čemu, s obzirom na svoju funkciju, ima veliku slobodu.
Politička karikatura
– Božo Petrov je, nastavlja s čelnikom Mosta, čovjek zgođušan, ali u licu mu vječito zrači nesigurnost. Možda je to skromnost, ali ne valja ni da je skromnost ispred svega. Zbog te nesigurnosti djeluje nespretno. Petrov bi svoj izgled mogao više iskoristiti, ali i ovako će svojim gotovo svetačkim izrazom lica i držanjem privući neke žene – prije svega bakice iz crkve koje se na to lijepe kao mušice. Djeluje kao mladomisnik, kaže Silvijana i dodaje da Petrov ima lošu sinkronizaciju govora i pogleda, pa bi i na tome morao poraditi.
Za predsjednika Živog zida Ivana Vilibora Sinčića zadarska slikarica nema puno kritičkih riječi, osim loše boje glasa.
– Glas mu je u neskladu s porukama koje kao mladi revolucionar šalje. Sinčić svojim stilom i frizurom pokazuje da ne poštuje vlast niti Sabor, ali s druge strane je pristojan. Kad bi više poštivao vlast mijenjao bi izgled. Ovako, ima svoju publiku kojoj je anarhizam privlačan, ali mu kao revolucionaru nedostaje pečata u glasu, izjašnjava se Silvijana o mladom političaru. Za Milana Bandića pak, još jednog premijerskog kandidata, ne štedi metafore:
– Bandić ima širokobriješku prodornost, ne srami se svog podrijetla. On cijeli svoj baul – naslijeđe nosi sa sobom, ali se nije makao ispod repa bana Jelačića. Njegov primjer najbolje pokazuje da su ljepota i izgled kod nas totalno relativna stvar. On je kao samohod, bager, nije svjestan koliku štetu radi kulturi, manirizmu. Uopće se ne njeguje, vječno je u „speedu”, pa vjerojatno i nema puno prigoda za odijela – jer treba „delati.” Bandić ne zna da se brada od dva dana više ne nosi, da je to „pase” moda. On se ni zdravstveno ne njeguje, pa hoda s tupferima u nosu dok ne prokrvari. Bandić je politička karikatura koja je našla plodno tlo, posebno u katoličkom i hercegovačkom miljeu. Pridobio je i žene jer one misle kako će im postaviti „pipu” u kuhinji, one vole radišnog čovjeka kako bi se mogle „hladiti.” Bandić je pozer, zaključuje Silvijana opis dugovječnog zagrebačkog gradonačelnika. Uz ove najeksponiranije likove aktualne kampanje, Silvijana Dražović dotaknula se još nekih od političara s izbornih lista.
– Ivan Vrdoljak je ok, Darko Lorencin skoro odličan, kod Ratka Čačića je sve veliko, no ima puno odijela i prilagođava se situacijama. Zbog svojih tankih živaca medijima je bio vreća za mlaćenje. Olegu Butkoviću smanjiti čvor na kravati, a sve drugo je i tako nepopravljivo. Krešimir Beljak ima potencijala, za sada imitira Daniela Craiga, kaže još Silvijana Dražović, a na pitanje jesu li davanju glasova zgodnim kandidatima sklonije žene ili muškarci, odgovara – žene i neki dečki.

 SABINA I GROZDANA

Zadarska umjetnica ocijenila je i dvije zadarske dame, obje drugoplasirane i sa sigurnim ulaskom u Sabor – HDZ-ovku Grozdanu Perić i SDP-ovu Sabinu Glasovac.
– Sabina se lijepo odijeva, ima lijepu frizuricu, ali njen gotovo anoreksičan izgled upućuje na nervozu. Ljudi, naime, mršavost povezuju s nervozom. Debele žene djeluju tromije, pa time i opuštenije i sigurnije. Sabina je uporna, prkosna, dominantna, sve želi odmah i sada, pa djeluje kao da ne izlazi iz puberteta. Ona je kao brzi vlak.
Grozdana Perić je dobro ošišana, ima urednu frizuricu, praktičnu za pranje, šminka joj je u redu. Treba nositi haljinice, a šalove zaboraviti jer se više ne nose. Isto tako, nosi prevelike torbe, a one poručuju – sve svoje nosim sa sobom, i šalju lošu poruku. Grozdana treba shvatiti da joj osim ureda sada ured postaje i ulica, kvart. Smjesta treba veliku torbu zamijeniti malom torbicom jer ovako izgleda kao da u torbi nosi registrator i da ide plaćati račune, čime poručuje da nema tajnicu, savjetuje Silvijana HDZ-ovoj kandidatkinji neke od hitnih promjena.