Suvremeni ruski pisci nastavljaju tradiciju klasične ruske književnosti

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ

U Zadru je prije par dana boravio jedan od najcjenjenijih suvremenih ruskih pisaca (dobitnik Antibukera 1995., član Saveza ruskih pisaca i profesor na moskovskom državnom sveučilištu - Lomonosov) Aleksej Nikolaevič Varlamov. Osim što je kao izaslanik fonda Aleksandra Solženjicina sudjelovao na primopredaji i izložbi tristotinjak knjiga doniranih Sveučilištu u Zadru, Varlamov je zadarskim studentima rusistike održao i predavanje o suvremenom trenutku u ruskoj književnosti. Autor, među ostalim, i biografija Tolstoja, Bulgakova, Grina, o suvremenom trenutku u ruskoj literaturi, ali i o današnjoj recepciji ruskih autora u Hrvatskoj i hrvatskh autora u Rusiji govorio je za Zadarski list.

Hrvati su navikli na ruske klasike poput Tolstoja, Dostojevskog, Ljermontova... No, kakva je suvremena ruska književnost?

- Drago mi je da u Hrvatskoj čitatelji dobro poznaju rusku literaturu i klasike i nadam se da studenti rusistike u Zadru čitaju te pisce. Suvremeni ruski pisci dosta su blizu klasicima, nastavljaju tradiciju klasične ruske književnosti. U jednu ruku to je dobro, a s druge strane dosta komplicira i otežava stvar. Svjesni smo da će u svijetu uvijek bolje poznavati klasiku i 19. stoljeće - Puškina ili Ljermontova, a naravno nama kao suvremenim piscima vrlo je teško uspoređivati se s njima.

Kad su pitali Yurija Trifonova, dakle isto suvremenog ruskog pisca kako se on osjeća recimo kraj Puškina, on je istaknuo da se ne radi o ponavljanju Puškina, ili da će njegov talent mjeriti u usporedbi s Puškinom, nego se radi o tome da suvremeni pisac piše o svom vremenu i svom osjećanju tog vremena. Naveo bih i citat Čehova koji je rekao kako ne možemo uspoređivati malog i velikog psa jer svaki pas laje svojim glasom.

Suvremena literatura jako je bogata, zanimljiva i raznolika. Zastupljeni su različiti trendovi, smjerovi, pisci...

Bavi li se suvremena ruska literatura po uzoru na klasike oslikavanjem svoga vremena? Koliko svakodnevice ruskog čovjeka danas ima u suvremenoj ruskoj literaturi, a koliko su to općeuniverzalne teme?

- Teško je odrediti što je zastupljenije. Kad govorimo o prošloj književnosti možemo reći da su tu najzastupljenije teme suvišnog čovjeka, malog čovjeka, rata i mira, revolucije i mira, danas tih tema više nema - nisu prisutne. Danas, bez obzira na globalizaciju, ima zaista svega pomalo i zato nema nekih globalnih univerzalnih tema koje bi vrijedile za čitavi svijet, barem mi u Rusiji kao ruski pisci to ne osjećamo.

Također, danas nema onoga što se nekad zvalo socijalna narudžba, kada su pisci pisali po narudžbi vlasti. Sada nema nikakvog pritiska od strane vlade na stvaralaštvo. Mi sada doživljavamo neko unikatno vrijeme jer po prvi put ruski pisac ne osjeća nikakav pritisak, nema intervencije od strane vlasti na moje viđenje svijeta kao pisca, moje stvaralaštvo. Ruski pisci su napokon dobili taj osjećaj slobode za kojim su težili godinama i stoljećima i sad ponekad ne znamo što s tom slobodom raditi.

Što je s recepcijom hrvatske književnosti u Rusiji? Postoji li samo recepcija književnosti nastale u doba socijalizma i bivše Jugoslavije?

- Na žalost bojim se da tu nemam ništa utješno za reći jer kako u Hrvatskoj ne poznaju dovoljno rusku književnost tako ni u Rusiji ne poznaju dovoljno hrvatsku književnost i zajednički moramo poduzimati korake da bismo u obje zemlje promovirali naše književnosti. Inače je sada nastalo takvo doba da kulturu treba promovirati.

 

Aleksej Nikolaevič Varlamov je jedan od najcjenjenijih suvremenih ruskih pisaca i dobitnik brojnih prestižnih književnih nagrada

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno