SUPERBAKA Baka Kata i sa 100 bistrog uma i vedrog duha

Slika korisnika mkvanja
Veliko slavlje u Nekića dvorima u Podgradini
Nemam recept za dugi život. Uvijek sam puno radila i malo jela. A živjet ću sve dok dragi Bog ne odluči udariti dlanom o dlan, kaže stoljetna slavljenica Kata Nekić
Velimir BRKIĆ
Uzbuđenje pred puhanje slavljeničkih svijeća

Doživjeti sto godina života prava je rijetkost i blagoslov. Uspjelo je to Kati Nekić iz Podgradine koja se prije jednog stoljeća, 4. listopada 1919., na blagdan Gospe od Ružarija ili Luzaricu, rodila u obitelji Brala u Posedarju. Ponosna majka rodila je osam puta, no živo joj je ostalo petero djece koji su joj podarili 10 unučadi i 17 praunučadi.
- Kad mi za dva ili tri miseca rodi moja praunuka Josipa Mijić bit ću šukunbaba. Dođite! Proslavit ćemo, radosno govori slavljenica koja je posljednji put bila kod liječnika prije 35, 40 godina.
U životu je ova danas stogodišnjakinja prošla sve i svašta pa joj stoga pristaje epitet majke hrabrosti i superbake.

Vjenčanje »na lipo« s barjakom

- Ne treba mi nikakva pomoć, sve mogu sama, pečem i kruh. Izdale su me noge, ali pomoću dva štapa prošećem po dvoru. Do crkve ne mogu pa me svećenik dođe ispoviditi doma, ispričala je lucidna i simpatična žena koja je usprkos 100-godišnjem bremenu života u zavidnoj fizičkoj snazi i formi.
A buran je i bremenit bio njen život. Preživjela je ratove, svakojake države i vlasti, godinu dana od raspada Austrougarske, pa onda kraljeve, Titove i današnje, ove naše Hrvatske.
- Moj Ante i ja smo se vinčali 1941. godine, 2. veljače, u crkvi »na lipo«, sa svatovima i barjakom. Po mene je došao pješke iz Podgradine. A ja iz devetočlane obitelji došla u kuću mog samca Ante koji je bez ćaće ostao sa šest miseci, a bez matere s osam godina. Mučili se i radili, ali nikad nismo bili gladni. Imali smo i hrane, mlika i vina, naglasila je dodavši kako je bez svoga Ante ostala 1995. godine.

Na glavi kabal vode, na leđima brime drva

Uvijek su imali ovce, kravu, vola, kokoši, ali i polje i vinograd.
- Po vodu sam išla priko kilometar puta, voda sam u kablu nosila na glavi, a na leđima veliko brime drva. I tako nekoliko puta dnevno tamo ovamo. A sa ćuskijom i motikom trapili smo 5.000 panjeva loze, u detalje priča baka Kata.
Sad živi sa sinovima Viktorom Blažom i Josom te, kako kaže, s dragim nevistama Anom i Ivankom bez kojih zapravo i ne bi mogla u potpunosti funkcionirati.
- Dostići stoljeće života i pritom biti relativno zdrav, tjelesno i umno, san je mnogih od nas, ali ta čast pripadne samo rijetkim sretnicima, sukus je rođendanskih čestitki i zdravica.
Impresioniraju njezina komunikativnost i vitalnost koje ne odaju stogodišnjakinju. Spominje nam i nećaka Duška Bralu, poznatog zadarskog snimatelja, koji joj, kaže, snima sve što treba.
- Nemam recept za dugi život. Uvijek sam puno radila i malo jela i to bez biranja. A živjet ću sve dok dragi Bog ne odluči udariti dlanom o dlan, zaključuje Kata Nekić brišući suze radosnice.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)