Najstarija Zadranka Kata Čavić proslavila 107. rođendan

Iako je život nije mazio, Kata Čavić se nikad ni na što nije žalila. Udovicom je ostala već s 40 godina i to kad je bila u osmom mjesecu trudnoće s najmlađim Antom. Od sedmero djece još ih je troje živih, a umrlo je i dvoje od 12 unučadi. Praunučadi je okruglih 20, a Katino potomstvo odnedavno se povećalo i za dvije šukununučice

Baka Kata Čavić, najstarija Zadranka i vrlo vjerojatno najstarija Hrvatica, proslavila je jučer u krugu obitelji svoj 107. rođendan.
Skromna, radišna, strpljiva i uvijek spremna na praštanje, takvom je opisuju njeni najbliži, a nevjesta Marija, supruga najmlađeg od sedmero djece Ante, s kojima živi u Zadru posljednjih 40 godina, svjedoči da joj baka Kata u životu nije rekla ružnu riječ.
Iako je život nije mazio, Kata Čavić se nikad ni na što nije žalila. Udovicom je ostala već s 40 godina i to kad je bila u osmom mjesecu trudnoće s najmlađim Antom. Od sedmero djece još ih je troje živih, a umrlo je i dvoje od 12 unučadi. Praunučadi je okruglih 20, a Katino potomstvo odnedavno se povećalo i za dvije šukununučice.
Kao mlada udovica svoju je brojnu djecu prehranjivala zakupljujući smokve i ljutiku koje bi iz rodnog Starigrada pješice nosila u Liku. Tamo bi robu mijenjala za pšenicu i krumpir te sav taj teret istog dana na sebi nosila natrag u Starigrad.
Slavljenica nas je dočekala sjedeći na svom krevetu, a iako je već 35 godina slijepa, a zadnjih šest mjeseci i nepokretna, starica je na nas ostavila dojam blage i strpljive osobe pune topline koja se još uvijek raduje novim susretima. Tihim glasom nas je pitala što nismo ranije došli, a na odlasku nam je zaželjela sretan put.
Baka Kata je do prije šest mjeseci bila pokretna, a do prije nekoliko godina i posve lucidna. Sad se, kaže Ante, često zna izgubiti pa na trenutke kao da se vrati u mladost i priča dogodovštine iz svojeg dugog života.
– Ona je prema meni i mojoj djeci uvijek bila dobra, nenametljiva i, dok je mogla, na usluzi, tako da ja nemam “krijance” biti loša prema njoj. Sada otkad je onemoćala moram se njome baviti 24 sata na dan. Ujutro je operem, presvučem i dam joj bijelu kavu. Za ručak obično jede juhu s miksanim povrćem. Kaže se da nije dobro kad nevjesta kuha, ali kod nas to ne vrijedi. Dok smo mi drugi bili boležljivi, baka je uvijek bila zdrava, u šali će nevjesta Marija.
– Teško mi je jer sam stalno vezana uz kuću. I ja bih nekad izišla, popila kavu s prijateljicama, a posebno mi je teško otkad imam unučiće. Toliko sam ih čekala i sad kad sam ih napokon dočekala ne mogu u njima uživati, govori Marija dodavši da bi unatoč svemu radije umrla nego baku dala u starački dom.
Tijekom našeg posjeta u domu Čavićevih zatekli smo i nastariju unuku Mariju Trošelj te njenog brata Nenu sa suprugom Šteficom. Ostala djeca, unuci, prunuci i šukununuci su baku posjećivali tijekom dana. Koliko će ih doći ne zna se, jer, kažu Čavići, svatko dođe kad hoće i kako može. Dobra je stvar da je brojno potomstvo u Hrvatskoj, nitko dalje od Zagreba, pa se možda baš ove godine dogodi da se na Katinom rođendanu svi okupe.
– Ona se uvijek najviše veselila svojoj djeci i njihovim potomcima i upravo je u tome crpila svoju snagu. Vrlo joj je važna i vjera. Dok je mogla išla je u crkvu, a stalno moli krunicu, pričaju Ante i Marija.
Upravo snaga duha pokreće svijet, a u onemoćalom tijelu bake Kate još se uvijek osjeti zdrav duh, zahvaljujući kojemu bismo ovoj starici dogodine mogli čestitati i 108. rođendan.