GRADSKA STRAŽA Lik svetog Krševana na vrhu tornjića restauriran zlatnim listićima

U povodu nadolazećeg Dana grada Zadra i blagdana sv. Krševana potražili smo priču o restauraciji zadarske znamenitosti koja se smjestila u jezgru stare gradske jezgre i čuva lik ovog sveca zaštitnika.
Na Narodnom trgu, glavnom trgu grada Zadra, nalazi se renesansna građevina poznata kao Gradska straža za koju se vjeruje da ju je gradio Gangirolamo Sanmicheli, sinovac graditelja dijela zadarskih renesansnih zidina Michelea Sanmichelija. Građevina potječe iz 16. stoljeća dok je upečatljivi tornjić izgrađen u 18. stoljeću. Na tornjiću se nalaze zvona i sat za koji postoji podatak da neprekidno radi od 1803. Njegov najviši dio čini metalna zastava s grbom grada Zadra. Na pročelju se nalazi lik mletačkog providura Zanea iz početka 17. stoljeća. Ograda ispred građevine izgrađena je kasnije, krajem 18. stoljeća. S obzirom da se radi o vrlo staroj i vrijednoj zgradi krajem 90-ih godina prošlog tisućljeća provedena je njena temeljita restauracija.

Restauratorsko-konzervatorski radovi
– Čitava je građevina lagano nagnuta prema natrag. Četiri nosiva elementa koji čine konstrukciju koja drži zvona bila su pomaknuta od vibracija uzrokovanih zvonjenjem i bombardiranjem grada u posljednja dva rata. Bila je i korodirala te je jedva nosila zvona, govori nam Aleksandar Kotlar, zadarski restaurator koji je vodio restauratorsko-konzervatorske radove na metalnoj konstrukciji objašnjavajući nam kako su konstrukciju nosile četiri željezne noge postavljene na četiri kamena stupa.
– Željezne noge debele 5,5 centimetara počinjale su željeznim trnovima zabijenima u kamen preko čega je naliveno olovo što je u to vrijeme bilo uobičajeno. Zbog razlike u potencijalu dvaju metala došlo je do korozije, dijelom i zbog djelovanja vode i vjetra koji je nosio sol. Prilikom restauracije izradili smo čaše od inoksa s trnom koji je zabijen u kamen, a u njih je postavljena originalna željezna konstrukcija. Potom smo ih zalijepili epoksi smolom. Na ovaj način željezo nije izloženo konstantnoj vlazi. Poduzeli smo mjere glede zaštite od štetnog djelovanja vode. Nadalje, željezna konstrukcija je izravnana i zamijenjeni su neki dijelovi. Radnici tvrtke koja je provodila obnovu su je prema restauratorskim uputama ispjeskarili i napravili antikorozijsku zaštitu stavljanjem fosfatnog sloja, dva sloja epoksidnog temelja te dva sloja crnog poliuretanskog laka, objašnjava Kotlar dodajući kako je kamenoklesar promijenio dio kamenih nosivih elemenata te su radnici izvođača Plotera obnovili donji i stariji dio građevine.

Sat zaštićen od vremena
Naš sugovornik je istom prilikom restaurirao i sat na Gradskoj straži.
– Kazaljke na satu su željezne, a brojevi su izrađeni od mjedi. Prilikom restauracije kazaljke sam elektrolizom očistio i uredio. Na preporuku konzervatora i moju, kazaljke i brojeve smo pozlatili listićima 22 karatnog zlata. S obzirom da su relativno zaštićene od vremenskih nepogoda i ptica koje prave veliku štetu na metalnim spomenicima i danas su u dobrom stanju, priča nam Kotlar istaknuvši još kako je metalna zastava koja se nalazi na samom vrhu tornjića bila u dosta lošem stanju.
– Originalno je cijela metalna zastava bila napravljena od željeza, a u sredini joj se nalazio lik svetog Krševana koji zbog djelovanja korozije uopće nije bio vidljiv. Tijekom restauracije restaurirali smo lik svetog Krševana napraviviši ga od bakra, te sve pozlatili zlatnim listićima. Bakrenu kuglu koja se nalazi ispod zastave također smo pozlatili. Nažalost tu se pozlata nije očuvala tako dobro kao na satu jer čitav taj dio mnogo je izloženiji vremenskim neprilikama te pristupačniji pticama, a i sama pozlata ima rok trajanja od nekih tridesetak godina, kaže Kotlar.

Jedva pronašli kovača
– Imali smo problema pronaći kovača koji je imao znanja kovati elemente koji su na konstrukciji nedostajali te izravnati postojeće jer su izrazito masivni. Svaka od četiri željezne noge ima nekoliko stotina kila, nisu šuplje. Kolega i ja smo prošli pola Ravnih kotara dok u Pridrazi nismo pronašli čovjeka koji se prihvatio posao. Bio je to stariji muškarac, izrazito jak i masivan, stvarno golemih šaka. Sjećam se kako je to izgledalo kad smo prvi put dolazili kod njega. U dvorištu je gorila velika kovačka vatra, a koristio je stari usisavač kako bi napravio žar. S pomalo nestvarnom lakoćom držao je u rukama veliki komad željeza koji je kovao.

Izazov za dizaličara
– Korištena je dizalica kad smo micali i vraćali željeznu konstrukciju koja je nosila zvona. Vraćena je bez zvona, ali u komadu te ju je bilo dosta izazovno dići i vratiti na svoje mjesto. Brončana zvona su bila u relativno dobrom stanju te ih tom prilikom nismo restaurirali. Unutar građevine postoji originalni sustav kojim se upravljalo satom i zvonima koji je urar popravio prilikom ove restauracije, ali danas je zamijenjen električnim sustavom.

»Kazaljke na satu su željezne, a brojevi su izrađeni od mjedi. Prilikom restauracije kazaljke sam elektrolizom očistio i uredio. Na preporuku konzervatora i moju, kazaljke i brojeve smo pozlatili listićima 22 karatnog zlata. S obzirom da su relativno zaštićene od vremenskih nepogoda i ptica koje prave veliku štetu na metalnim spomenicima i danas su u dobrom stanju«
Aleksandar KOTLAR